Prilozi posjetitelja

Dvanaest godina bio sam u opijenom stanju

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kao i većina braće i sestara koji su lutali i gušili se u grijesima, i ja sam bio takav do svog povratka islamu prije nekih osam godina. Dijete sam iz mješovitog braka. Išao sam ja i u mejtef i naučio do Ettehijatu i odustao. Godine prolazile, ja i Fatihu zaboravio. S petnaest godina već sam se prepustio alkoholu. Tad sam već slušao po komšiluku kako majke govore svojoj djeci: “Nemojte se s njim družiti, on je propalica i pijanica.” Roditelji su u mene ulagali nade i pare da naprave čovjeka od mene. Upisao sam i pedagoški fakultet, da budem profesor kao roditelji i sestra.

Preselio sam se u veći grad, sam, bez pratnje, bez kontrole. Više sam bio u birtiji nego na predavanju. Uz alkohol, počeo sam i da pušim marihuanu, kao to je cool. Vrijeme je prolazilo, ja sve dalje od fakulteta, a sve bliže propasti. Nakon nekog vremena počeo sam da konzumiram i jače droge, ekstazi, speed, kokain i na kraju do heroina doguram. Najteže mi je bilo kad me roditelji vide u takvom stanju. Ali nisu ni slutili da je heroin u pitanju. Postao sam ono na šta su me roditelji upozoravali i čuvali od takvih. Punih dvanaest godina bio sam u opijenom stanju, čineći najteže grijehe, zbog kojih se sad najiskrenije kajem i tražim oprost od dragog Allaha, treba stati pred Njega na Sudnjem danu.

Na kraju su roditelji sve saznali kad sam se predozirao. Otac me je vozio do hitne i skoro sam bio mrtav. Nikad neću zaboraviti njegov pogled i izraz lica, sav prestravljen i izgubljen dok me je vozio do hitne. Molio sam Boga da me spasi, da ću se promijeniti. Doktor je rekao da mi je jetra oštećena i bubrezi i da, ako nastavim tako, neću još dugo živjeti. Obećao sam roditeljima da neću više, a nikad obećanje nisam prekršio. I tako sam se zatvorio u sobu i molio Boga da prođu krize.

Gubeći tada vrijeme na Facebooku, vidio sam da se jedan moj prijatelj, koji se nekad opijao sa mnom, vratio vjeri i objavljivao je uvijek neke video klipove o islamu. Ali, to sam uvijek preskako, nisam gledao. Jednom je objavio kasidu od Misharya “Ja sam Allahov rob”. To sam pogledao i našao sam se u tome. I kako to biva na YouTubeu, uvijek se neki drugi sličan video pojavi, pa sam gledao Zakira Naika, našeg Pezića i Kuduzovića i ostale daije. Već je bilo nekoliko mjeseci kako sam prestao da pijem i drogiram se i u tom periodu je i ramazan došao.

Kontam onako, hajde da postim prvih nekoliko dana, svakako ne pijem. I Allahovom voljom ispostio sam svoj prvi ramazan. I sve sam više bio zagrijan da učim vjeru. Počeo sam pratiti i vjerske stranice na Facebooku, među prvima je bila i stranica N-UM. Čitao sam Kur’an i druge knjige i gledao klipove. Kada sam pročitao ajet: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, će sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” Taj mi je ajet dao još jaču želju i volju da učim i da budem pokorniji rob i da tražim oprost od Milostivog Allaha.

Vratio sam se i na fakultet, nastavio studirati, završio fakultet i počeo raditi u jednoj školi kao profesor. Bližio se ramazan opet, i odlučim da naučim klanjati, razmišljao sam ako već postim, red je i da klanjam. Allahovom milošću i dobrotom, brzo sam naučio klanjati. I svoj prvi namaz bez “puškica” nikad neću zaboraviti, tu sreću nisam nikad doživio dotad.

Hvala Allahu, nikad nisam imao problema s roditeljima oko namaza ili brade kao neki moji prijatelji koji su se vratili grijesima upravo zbog roditelja. Otac je isto počeo da klanja, najdraže mi je kada dođem kući i zajedno odemo u džamiju na namaz. Svaki dan molim dragog Allaha da uputi i moju majku na pravi put (uputite i vi dovu za nju). U potpunosti sam odvojio od starih prijatelja koji i dan-danas žive kao i ja nekad, nisu prestali da se opijaju i čine grijehe. Već nekoliko godina ne živim u Bosni, daleko sam od roditelja i rodbine. Tu sam našao novo društvo, braću u vjeri, koji su iskreni i pravi prijatelji u ime Allaha, a ne iz neke dunjalučke koristi. Namaz ne propuštam ni na poslu ni kad putujem negdje.

Ne prođe nijedan dan da se ne sjetim kakav sam bio i kakav sam sad, elhamdulillah. Jednostvno sad ne mogu bez namaza kao ni bez zraka i vode. Zato, draga moja braćo i sestre ne gubite nadu u Allahovu milost, On je milostiv i mnogo prašta. Molim Allaha da ne skrenemo s pravog puta i da nas učvrsti u jedinoj ispravnoj vjeri.

Brat Z. M.
_______________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: