Zanimljivosti i nauka

Fascinantne fotografije Lennarta Nilssona o nastanku čovjeka

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Švedski fotograf Lennart Nilsson proveo je dvanaest godina praveći fotografije fetusa u utrobi. Fotografije su napravljene konvencionalnim makro kamerama, endoskopom i skeniranjem elektro mikroskopa. Prva slika „čovjeka u utrobi“ koju je napravio bila je davne 1965. godine.

Slika br. 1 - Falopljeva cjevčica
Slika br. 1 – Falopljeva cjevčica
Slika br. 2 - Da li će se primiti?
Slika br. 2 – Da li će se primiti?
Slika br. 3 - Dva spermatozoida se zakačuju za jajnu ćeliju
Slika br. 3 – Dva spermatozoida se zakačuju za jajnu ćeliju
Slika br. 4 - Samo jedan spermatozoid ostaje
Slika br. 4 – Samo jedan spermatozoid ostaje
Slika br. 5 - "Pobjednički trenutak", počinje da se razvija
Slika br. 5 – “Pobjednički trenutak”, počinje da se razvija
Slika br. 6 - Osam dana nakon što se primio na zid uterusa
Slika br. 6 – Osam dana nakon što se primio na zid uterusa
Slika br. 7 - Počinje da se razvija ljudski mozak
Slika br. 7 – Počinje da se razvija ljudski mozak
Slika br. 8 - Nakon dvadeset i četiri dana, embrio nema kostiju, ali ljudsko srce počinje da kuca
Slika br. 8 – Nakon dvadeset i četiri dana, embrio nema kostiju, ali ljudsko srce počinje da kuca
Slika br. 9 - Čovjek nakon četiri sedmice
Slika br. 9 – Čovjek nakon četiri sedmice
Slika br. 10 - Nakon pet sedmica veličina čovjeka je 9 milimetara, primjećuje se formiranje očiju,  nozdrva i usta
Slika br. 10 – Nakon pet sedmica veličina čovjeka je 9 milimetara, primjećuje se formiranje očiju, nozdrva i usta
Slika br. 11 - Nakon četrdeset dana formira se placenta
Slika br. 11 – Nakon četrdeset dana formira se placenta
Slika br. 12 - Nakon osam sedmica, embrio je veoma dobro zaštićen u fetalnoj kesi
Slika br. 12 – Nakon osam sedmica, embrio je veoma dobro zaštićen u fetalnoj kesi
Slika br. 13 - Nakon šesnaest sedmica, fetus počinje da koristi ruke i istražuje prostor oko sebe
Slika br. 13 – Nakon šesnaest sedmica, fetus počinje da koristi ruke i istražuje prostor oko sebe
Slika br. 14 - Tijelo se uglavnom sastoji od fleksibilne hrskavice, nema kostiju, a naziru se i krvni  sudovi
Slika br. 14 – Tijelo se uglavnom sastoji od fleksibilne hrskavice, nema kostiju, a naziru se i krvni sudovi
Slika br. 15 - Nakon osamnaest sedmica, čovjek je veličine 15 centimetara, počinje da čuje izvanjski svijet
Slika br. 15 – Nakon osamnaest sedmica, čovjek je veličine 15 centimetara, počinje da čuje izvanjski svijet
Slika br. 16 - Ruka nakon šesnaest sedmica
Slika br. 16 – Ruka nakon šesnaest sedmica
Slika br. 17 - Nakon dvadeset sedmica, čovjek je veličine 20 centimetara i na glavi i licu se javljaju dlake
Slika br. 17 – Nakon dvadeset sedmica, čovjek je veličine 20 centimetara i na glavi i licu se javljaju dlake
Slika br. 18 - Čovjek nakon dvadeset i četiri sedmice
Slika br. 18 – Čovjek nakon dvadeset i četiri sedmice
Slika br. 19 - Čovjek nakon dvadeset i šest sedmica
Slika br. 19 – Čovjek nakon dvadeset i šest sedmica
Slika br. 20 - U šestom mjesecu, tijelo se okreće "naopako", tako da glava ide dolje
Slika br. 20 – U šestom mjesecu, tijelo se okreće “naopako”, tako da glava ide dolje
Slika br. 21 - Ovako izgleda čovjek nakon trideset i šest sedmica, četiri sedmice prije nego što ugleda svjetlo dana
Slika br. 21 – Ovako izgleda čovjek nakon trideset i šest sedmica, četiri sedmice prije nego što ugleda svjetlo dana

 

Nekoliko kur’anskih ajeta (stavaka) za promišljanje:

1. „… a On vas postepeno stvara.“ (Sura 71, ajet 14)

2. „On stvara čovjeka od kapi (sperme).“ (Sura 16, ajet 4)

3. „Zar (čovjek) nije bio kap sjemena koja se ubaci?“ (Sura 75, ajet 37)

4. „… zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo…“ (Sura 23, ajet 13)

5. „A u materice smještamo što hoćemo, do roka određenog.“ (Sura 22, ajet 5)

6. „Čitaj, u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od nečega što se zakvači.“ (Sura 96, ajet 1-2)

7. „Mi vas stvaramo… od nečega što se zakvači.“ (Sura 22, ajet 5)

8. „Mi smo kap sjemena pretvorili u nešto što se zakvači.“ (Sura 23, ajet 14)

9. „(Allah) vas stvara od kapi sjemena, zatim od nečega što se zakvači.“ (Sura 40, ajet 67)

10. „Zar (čovjek) nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim nešto što se zakvači, čemu On, onda, razmjer odredi i skladnim mu lik učini.“ (Sura 75, ajet 37-38)

11. „On vam je sluh i vid i utrobu dao….“ (Sura 32, ajet 9)

Analiziramo li djela koja su ljudi pisali o nastanku i razvoju čovjeka, prije ili poslije objave Kur’ana (Kur’an je objavljen početkom VII stoljeća), primijetit ćemo da se radi o iluzornim teorijama i konstantnim pogreškama, dočim, neki kur’anski ajeti precizno objašnjavaju određenu fazu ili u najmanjem slučaju daju naznaku onoga što je nauka nedavno otkrila.

Poput, Harveyeve ideje, iz 1651. godine, o tome da se „sve živo najprije formira od jajeta, a da se embrij formira u odvojenim fazama“ bila je temeljna faza u povijesti embriologije. U XVII stoljeću, kada se već koristio mikroskop, još uvijek se raspravljalo o ulogama jajeta i sperme.

Veliki prirodoslovac Bonnet (1720-1793), smatrao je da se ženska jajna ćelija sastoji od ogromnog broja manjih jaja, jednih unutar drugih, i razvio je teoriju o „prethodnom oblikovanju“, prema kojoj dijete nastaje iz svoje minijature sadržane u jajetu, a smatrao je da isti princip vrijedi i kod životinja. Ova teorija bila je vrlo popularna u XVIII stoljeću. Kao i mnoge druge, za koje se kasnije ispostavilo da su pogrešne.

Svoj osvrt na ovakve teorije dao je i francuski naučnik Maurice Bucaille: „Preko hiljadu godina prije ovog XVIII stoljeća, u kom su se još uvijek uvažavale iluzorne doktrine, ljudi su se upoznali sa Kur’anom. Njegova saopćenja u kotekstu razmnožavanja čovjeka, u jednostavnom objašnjenju, sadržavaju temeljne činjenice, a ljudima su trebala stoljeća da ih otkriju.“ (1)

Zatim nastavlja profesor Bucaille: „Nema sumnje da oni tada nisu znali interpretirati ovu Objavu kako je mi danas shvaćamo jer nam u tome pomažu dostignuća moderne nauke. Ustvari, tek će se tokom XIX stoljeća o ovim pitanjima steći nešto jasnije mišljenje.“ (2)

Doktor Keith Moore, profesor anatomije na kanadskom Toronto univerzitetu, nakon što su mu predočeni kur’anski ajeti o nastanku i razvoju čovjeka rekao je sljedeće: „Ono što je Kur’an rekao o razvoju čovjeka bilo je nemoguće reći u VII stoljeću. Štaviše, ovi podaci nisu bili u potpunosti poznati čak ni u prošlom stoljeću. Ove ajete tek sada razumijemo u potpunosti, budući da nam je moderna embriologija pomogla u razumijevanju ovih ajeta.“

Zar je nešto ovako savršeno moglo nastati samo od sebe, bez Stvoritelja? Kako je moguće da nas je stanovnik arapske pustinje u VII stoljeću mogao ovako precizno izvijestiti, naročito ako u obzir uzmemo činjenicu da je nauka neke od tih stvari otkrila nekoliko decenija unazad, tj. četrnaest stoljeća nakon Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem?

Piše: Resul S. Mehmedović
http://dialogos.ba/
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: