Odgovori

Hafiz Bugari i naklanjavanje propuštenih namaza

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Poštovana braćo po islamu! Dugo sam razmišljala da li da vam se ponovo javim. Naime, ja sam komentirala vaš stav u vezi sa naklanjavanjem namaza propuštenih zbog posla i tom prilikom sam vaše mišljenje označila kao pretjerivanje. Poštovani brate, moje mišljenje ne dolazi iz moje glave, nego iz…

vjerodostojne knjige Muslimova zbirka hadisa u kojoj se navodi naslov “Spajanje dva namaza u normalnim okolnostima”: Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio podne sa ikindijom i akšam sa jacijom u Medini, kad nije bilo nikakvog straha niti vremenske nepogode. U vezi s ovim hadisom, koji prenosi Vekia, navodi se:… Upitao sam Ibn Abbasa: “Zašto je to radio?” “Da ne otežava ummetu!”, odgovorio je. A u verziji koju prenosi Ebu Muavija navodi se: “Šta je s tim htio?” “Htio je da ne otežava ummetu!”, odgovorio je.

Pošto mi ni to nije bilo dovoljno kao dokaz da je namaz dozvoljeno naklanjavati, jučer na www.radio.BIR.ba (Bosanski islamski radio) gostovao je naš poštovani hafiz Sulejman Bugari. Tokom emisije slušaoci su mogli da postavljaju pitanja, pa sam tako i ja postavila pitanje o tome da li je dozvoljeno naklanjavati farzove propuštene zbog posla. Poštovana braćo i sestre, uvaženi hafiz Sulejman Bugari odgovorio je da nam je dragi Allah to dozvolio ako imamo valjan razlog i nemamo mogućnosti klanjati na poslu. Reprizu te emisije možete poslusati na radiju BIR. Svima bih od srca preporučila radio BIR, koji ima jako lijep program: učenje Kur’ana sa prijevodom, ilahije, dersovi, zbivanje u islamskom svijetu i vijesti itd.

Vi imate pravo, ja se nisam školovala niti sam išla u medresu pa da nešto znam, ali valjda je hafiz Bugari išao u neku školu i završio je. Njegove knjige Vratimo se Gospodaru i Mi smo jedni drugima najbolji poklon najčitanije su knjige u Bosni i Hercegovini, izdao je i treću knjigu koju još nemam. Poštovani hafiz Bugari prilazi narodu na tako lijep, nježan i milostiv način i poziva ljude u islam bez suvišnih prijetnji: “gorjet ćeš u Džehennemu”, “imat ćeš najgoru vrstu kazne” itd. On na lijep i nježan način čovjeku objasni sve i na kraju postigne bolji rezultat nego sa prijetnjama. Zbog toga ga narod voli, naročito omladina i nije malo onih koji su pronašli Pravi put zahvaljujući njemu, elhamdulillah.

Živim u okruženju gdje imam mnoge prijatelje iz arapskih zemalja koji redovno obavljaju namaz, elhamdulillah, čiji su i djed i čukun djed bili muslimani i klanjali, i svi oni naklanjavaju namaze propuštene zbog posla. Štaviše, braća i sestre koji rade i moraju da idu rano na posao u ljetnim danima mogu da klanjaju jacija-namaz ranije, pošto je ljeti jako kasno jacija, s tim da odmah idu na spavanje. Ako vas interesuje, ja ću vam poslati telefonski broj šejha koji, pored mnogih jezika, govori i bosanski, pa ga upitajte za valjanost ove informacije. Dragi i Milostivi Allah dao nam je olakšanja u našoj vjeri, pa zašto da to ne koristimo?

Poštovani brate, ne pišem vam sve ovo zbog sebe, ja ne radim i mogu da se molim dragom Allahu na vrijeme, elhamdulillah. Imam malu bebu pa je ponekad držim u naručju i klanjam (kada ona traži majčinu blizinu i plače), moj muž, hvala dragom Allahu, isto tako može da klanja na poslu. Pišem vam ovo zbog mog brata koji je prije jednu godinu počeo da praktikuje namaz i naklanjava namaze propuštene zbog posla, pišem vam ovo zbog svoje sestre po vjeri koja je nakon teške borbe našla spas kod Allaha, a koja radi i naklanjava namaze. Pišem vam ovo zbog svih onih kojima sam ja preporučila NUM stranicu, a koji naklanjavaju namaze jer rade i u ime onih kojih ne znam, a koji nemaju mogućnost da klanjaju na vrijeme. Allah dragi sve najbolje zna! Selam!

ODGOVOR:

Ve alejkumus-selam!

Mi živimo u vremenu pred Sudnji dan, kada su se ljudi znatno udaljili od vjere, a oni koji praktikuju islam čine to na jedan od dva načina: ili pretjeruju ili popuštaju, svako zadovoljan svojim mišljenjem, a od nas se traži da budemo umjereni pravac, što je Pravi put, niti da popuštamo, niti da pretjerujemo, nego da činimo i prakticiramo islam na način kako je to činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovdje se postavlja jedno pitanje: Pa zar sve ove skupine ne govore da su na Pravom putu i da se toga čvrsto drže?! Svakako da to govore, ali njihove tvrdnje nisu ispravne, jer kada se njihovo shvatanje usporedi sa Kur’anom i hadisom, i razumijevanjem islama na način kako su ga ashabi shvatali, odmah se uviđa njihovo pogrešno razumijevanje i praktikovanje islama. Druga stvar, mnogi dokazuju islam ljudima, a ne dokazima koje Allah prihvata. Kod Allaha nije dokaz nečiji otac, djed, hadžija, Arap, većina ljudi, već je dokaz ono što se navodi u Kur’anu i hadisu. To je ono što se gleda, pa tako nearap može da donese dokaz iz Kur’ana i hadisa i da time pokaže da su Arapi u dotičnoj situaciji pogriješili.

Zajedničko svim grupama koje koje nisu na sunnetu i praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste to što sami sebi odlučuju šta je islam, tako da danas imamo više pravaca neispravnog tumačenja islama, a ovom prilikom spomenut ćemo samo neke:

Modernistički prikaz vjere islama podrazumijeva prikazivanje I predstavljanje islama na način koji će odgovarati onome ko pita, bez obzira na ispravnost toga ili ne. Primjer: Oni negiraju Dedžala i tvrde da je to ono na šta islam misli, a ne na čovjeka. Ovih primjera ima jako mnogo, a ja sam odabrao jedno neutralno mišljenje, kako se, uvažena sestro, ne bi mogla naći u tome.

Tradicionalni prikaz vjere islama podrazumijeva situacije kada ljudi poštuju samo onaj dio običaja za koje su čuli od svojih roditelja ili komšija i vidjeli da ih oni čine, i na tome se zaustavljaju, bez razlikovanja narodnih običaja od vjere, pa tako pomiješaju sve u jedno.

Sekularni prikaz vjere islama: kada se osoba smatra muslimanom, a čini male i velike grijehe i za islam je veže samo ime ili porijeklo i ništa više, takva osoba možda čak i vrijeđa islamske svetinje, psuje islam, Kur’an, Allaha i sebe smatra najboljim muslimanom…

Ovo su neki od mnogih prikaza vjere islama. Što se tiče tvog ustrajavanja u dozvoljavanju odgađanja namaza i naklanjavanju, bez obzira da li dozvoljavala sebi ili nekom drugom, i dalje je pogrešan, a tri dokaza koja si nam navela ne priznaju se jer nisu predmetna rasprava.

Prvo, navela si nam vjerodostojan hadis o spajanju namaza, a mi govorimo o propuštanju namaza i njihovom naklanjavanju, tako da je taj dokaz pogrešno upotrijebljen i nije na svom mjestu. Istina je da je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postupio kako je navedeno u spomenutom hadisu, ali isto tako moraš da znaš, da je to učinio samo jedanput u svom životu. Ukoliko slijediš hanefijski mezheb, znaj da oni ovaj hadis ne prihvataju kao dokaz u spajanju namaza i ostavljaju postupanje po njemu jer kod njih nema takvog spajanja namaza. U hanefijskom mezhebu dozvoljeno je samo prividno spajanje, a to je da odgodiš podne-namaz do pred istek i pred sami vakat ikindije, toliko da imaš vremena da klanjaš podne, pa čim nastupi ikindija, odmah je klanjaš, a tako je i sa akšamom i jacijom. O spajanju namaza možemo govoriti drugom prilikom.

Drugo, spomenula si nam mišljenje jednog čovjeka, a Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa, 59)

S obzirom na to da smo se mi razišli u ovom pitanju, ja kažem da se trebamo, kao što ajet kazuje: “…obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše” Pošto Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije živ, obraćanje u ovom ajetu danas se odnosi na njegov hadis / sunnet.

U svim životopisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jasno se navodi da je njemu naređen namaz i na bojnom polju, kao što kaže Uzvišeni: “Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu, pa neka i oni obave molitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju. A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 102–103)

Ukoliko musliman ne može da praktikuje svoju vjeru, onda treba da čini hidžru u mjesto gdje može slobodno da ispoljava svoju vjeru. Mislim da je ovaj dio ajeta i više nego jasan: “A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” Dakle, ni prije, ni poslije, već u potpunosti.

Namaz se može naklanjati ukoliko se nenamjerno prespava i zaboravi i tada će ga čovjek naklanjati onda kad se probudi ili kad se sjeti (iako to nije pravo naklanjavanje), ili ako se desi slučaj koji se desio poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima za vrijeme Bitke na hendeku da od napada mušrika nije mogao da klanja nekoliko namaza u vaktu, već je naklanjao. Ukoliko poslodavac ne dozvoljava obavljanje namaza na poslu, onda treba tražiti drugi dozvoljeni posao gdje se može obavljati namaz. Na nama je da tražimo i borimo se za poštovanje svojih vjerskih prava.

Treće, kao dokaz navoditi postupke Arapa i šejhova, njihovih čukun djedova, to nema nikakve vrijednosti, jer svako će biti pitan za islam i kako ga je praktikovao, bit će pitan i čukun djed i hadžija, i šeik i šejh, svi će biti pitani da li su se odazvali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da li su ga slijedili. Kada bi na Sudnjem danu čovjek rekao: “Njegov čukun djed klanjao je namaz, a on je zbog posla propuštao, pa eto, to je moj dokaz zbog čega sam propuštao namaz”, to bi na dunjaluku zvučalo smiješno, a na ahiretu će biti žalosno. Ili: “Meni je rekao taj i taj šejh…”, pa kad se taj šejh pozove da bude upitan zbog čega je to dozvolio, on će morati da donese validan dokaz iz Kur’ana i sunneta, inače…

Kaže Uzvišeni: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.” (El-Maun, 4–5) Neispravno je obavljanje molitve na nepropisan način, u pogrešno vrijeme ili neiskreno. Bilo koji od ovih uvjeta da nedostaje, teško klanjaču, jer ova vjera nije šala. Znaj da smo stvoreni zbog ibadeta Njemu Uzvišenom, kao što Uzvišeni kaže: “ Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi robuju.” (Ez-Zarijat, 56)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko propusti (klanjati) ikindiju (u njenom pravom i propisanom) vremenu, takav kao da je izgubio porodicu i imetak”, tj. zadesila ga nesreća pa je izgubio porodicu i imetak. Subhanallah! Zar ima išta veće i gore od toga da neko propusti klanjati ikindiju? Taj je toliko nesretan, na stepenu onoga ko je izgubio cijelu svoju porodicu i imetak, tj. ostao bez ikoga svoga i bez bogatstva. Ovako je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on ne govori po svome hiru.

Naklanjavanje nije olakšanje, jer kada čovjek dođe umoran sa posla i zna da mora još klanjati sabah, podne i ikindiju, a sad će mu akšam, nije mu nimalo jednostavno, a u namazu treba da bude skrušen, a on umoran, a toliko namaza propustio, a: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju skrušeno obavljaju…”, i nakon nekog vremena jednostavno popusti koncentracija i od namaza nastane gimnastika. Rekli ste da neki klanjaju namaze prije njihovog vakta, isto zbog posla, pa to je isto, bilo prije ili poslije vakta, nije dozvoljeno.

U većini slučajeva muslimani na Zapadu mogu nesmetano da praktikuju svoju vjeru, da obavljaju pet dnevnih namaza na poslu itd. Svjedoci smo da nekima, upravo šef, kad ga upitaju da klanjaju na radnom mjestu, napravi prostoriju za klanjanje i podržava ih u tome. Većina onih koji ne klanjaju na poslu tako postupaju jer se ustručavaju da pitaju ili im iman još nije toliko jak pa se stide upitati ili nemaju dovoljno snage da praktikuju namaz. Neke firme su već upoznate s tim da muslimani moraju da klanjaju namaze na poslu, pa nove radnike pitaju: “Da li si ti musliman praktikant ili musliman po imenu?” Subhanallah, pa čak i oni znaju razliku, a razlog njihovog pitanja jeste pravljenje i dodjela adekvatnog radnog mjesta. Allah je taj koji olakšava Svojim robovima. Pomaže nas kad smo Mu nepokorni, a zamisli, kako li tek pomaže kad smo Mu pokorni!

Mi živimo između straha i nade, nadamo se Allahovoj milosti, a strahujemo od Njegove kazne, dok je kod kršćana prisutna i izražena samo nada, ljubav, milost, a nema kazne, a jevreji smatraju da Bog samo kažnjava i da nema milosti, a život muslimana nalazi se život između nade i kazne, poticaja i upozorenja. Pozivati ljude u vjeru fokusirajući se pri tome samo na navođenje onoga što izaziva i budi nadu, ukazuje na Allahovu milost – nije dovoljno, a isto tako nije dovoljno ni pozivati ljude u vjeru navođenjem samo onoga što ukazuje na Allahovu kaznu i u njima izaziva strah. Prilikom pozivanja u vjeru treba prakticirati obje metode, što dovodi do balansa. Tom prilikom također treba obratiti pažnju na to da se motivira i podstiče onaj ko već čini neko dobro djelo i da se upozorava onaj ko čini neko loše djelo i podstiče da ga i ostavi.

Na mnogim mjestima u Kur’anu Uzvišeni Allah istovremeno spominje i kaznu i nagradu, naprimjer: “A kada dođe nevolja najveća, Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio i kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao, onda će onome koji je obijestan bio i život na ovom svijetu više volio, Džehennem prebivalište postati sigurno. A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Naziat, 34–41)

Ili: “Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena, u vatri užarenoj pržiti, sa vrela uzavrelog piti, kada drugog jela osim trnja neće imati, koje neće ni ugojiti ni glad utoliti. Neka lica toga dana bit će radosna, trudom svojim zadovoljna – u Džennetu izvanrednome, u kojem prazne besjede neće slušati. U njemu su izvor-vode koje teku, u njemu su i divani skupocjeni, i pehari postavljeni, i jastuci poređani, i ćilimi rašireni.” (El-Gašije, 1–16)

A Allah zna najbolje!

Abdullah Mujić, prof.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: