Prilozi posjetitelja

Hvala Allahu na uputi

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kao dječak, gledajući starije momke od sebe, maštao sam o tome kako ću jednog dana izlaziti u diskoteke i uživati u tome. Prvi put sa svojih dvanaest godina sjedio sam sa svojim društvom za 1. maj i pio alkohol u kojem sam poprilično uživao. U mojoj glavi apsolutno nije postojala mogućnost niti sam ikada mogao pomisliti da će se moje razmišljanje ikada promijeniti jer za mene su to bile normalne stvari.

Još kao dijete išao sam u mekteb, ali da budem iskren, nije mi drago bilo ići jer sam osjećao određenu dozu nekog straha. Kako sam rastao, majka me nagovarala da klanjam, a ja bih to povremeno prihvatao i kao da sam primao određenu dozu imana, ali to je bilo izuzetno malo. Ponekad, kada mi je majka govorila da klanjam, izvukao bih se u sobu i uradio to iz nekog inata, kao da mi je teško padalo da mi to ona kaže, a shvatio sam da me je boljelo jer ja to nisam svojom voljom praktikovao.

Moje društvo pretežno su bili ljudi koji piju alkohol i, naravno, uvijek kada bi se gdje išlo, nije moglo proći bez alkohola. Dolazio sam često kući pijan, gledao majku kako plače i koliko god je nastojala izvesti me na selamet, ja sam je razočaravao iz dana u dan. Kada je nastupio ramazan 2017. godine, počeo sam da intenzivno klanjam. Taj ramazan okrenuo mi je život u potpuno drugom smjeru. Moja sestra me pozvala u Sarajevo da u noći Lejletul-kadr budem kod nje, odnosno da odemo na teravih-namaz i da cijelu noć do sabah-namaza klanjamo nafilu i ostanemo u nekoj od sarajevskih džamija.

Hvala Allahu pa sam prihvatio i otišao u Sarajevo. Tu predivnu noć proveo sam u Begovoj džamiji i, tako mi Allaha, ljepšeg osjećaja nisam imao u životu. Moja prsa su se proširila, a moje srce kao da je tek počelo kucati, kakvu slast imana sam osjetio, svojim riječima to ne mogu opisati. Tu predivnu noć zacrtao sam sebi da se želim proći alkohola, da želim da mi islam bude najbitniji, da me svaki namaz odgaja, te da mi Kur’an bude putokaz u životu.

Poslije te večeri promijenio sam pogled na svijet i sva moja maštanja i razmišljanja pala su u vodu. Moji prijatelji koji su poslije vidjeli da obavljam namaz i da izbjegavam alkohol, počeli su me zezati, što me poprilično vrijeđalo. Kroz nepunu godinu dana shvatio sam da ti ljudi uopće nisu bili moji prijatelji jer im nisam trebao kao osoba koja praktikuje vjeru. Kao što kažu da je čovjek vjere svoga prijatelja, od cijelog društva me samo jedan prijatelj nije ostavio i, hvala Allahu, kroz nekoliko vremena i on se okrenuo vjeri, redovno obavlja namaz i, kako kaže, zahvalan mi je do smrti.

Gledajući svoje postupke i način na koji sam razmišljao, samo se postidim i poželim da mi Allah oprosti na svemu što sam radio. Ispunjen sam kada kročim u džamiju i vidim da provodim mladost na pravi način, robujući Allahu, dž. š. Od dječaka koji mašta o nemoralnim stvarima i grijesima, do momka koji redovno obavlja namaz i slijedi sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.                  Hvala Allahu, Koji me uputio, a mogao me je u zabludi ostaviti.

Brat E. A.
_________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: