Pokajnici

Ikone, idoli i kipovi su me udaljili od pravoslavne vjere

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Crkva zvoni. Dvanaest sati. Stojim, gledam ikone na zidu, jedna do druge, obojene, šarene, na svakoj po jedan svetac.. Sveštenik poziva na molitvu, izgovara: “U ime oca, i sina i duha svetoga“, a meni u srcu ključa nešto. Vrisnula bih. Ne mogu. Puna crkva naroda. Kako Uzvišeni Bog može sina imati? Stvoritelj svega živog i mrtvog da ima sina? I kakav sad sveti duh? Razum mi nije dao da šutim. Pred’ punom crkvom obraćam se svešteniku ja – četrnaestogodišnja djevojčica. Otac me nogom gurka da šutim. Ne mogu. “Zašto Bog ima sina?”

Sveštenik se nasmija, u najmanju ruku me prijeko pogleda, i reče da ćemo kasnije razgovarati.. Dobro.. Duša mi nije mirna, čekam ga posle molitve, da mi objasni. Nema ga, otišao je, zaboravio je jednom djetetu pojasniti osnove vjere, pravoslavne vjere. Odlučih sama pronaći odgovore u knjigama. Početi od početka, kažu – od Božijih zapovijedi. “Ja sam Gospod’ Bog tvoj, nemoj imati drugih Bogova osim mene.“, kroz glavu mi prođoše slike Mojsija na zidovima crkve, u crvenim odorama sa štapom u ruci, a u dolini gomila ljudi, klanja se zlatnom teletu. “Ne čini sebi idola, niti kakva lika, nemoj im se klanjati, niti im služiti “, kaže druga zapovijed.

Tu, na ovome, zadržala sam se narednih 8 godina. Spoznaja druge Božije zapovijedi tjerala me da tražim odgovore, ali me i udaljila od pravoslavne vjere. Kako ljudi mogu da se klanjaju ikonama? Da slave i obilježavaju svetog ovog’, svetog onog’ .. Zar Bog nije jedan ? Zar Bog nije Uzvišen, Svemogući, stvaraoc svega vidljivog i nevidljivog. Tvorac zemlje i nebesa.. Kako onda u crkvama postoji toliko ikona, svetaca, molitva za svakog od njih. Obraćamo li se mrtvima? Običnim, mrtvim, ljudima ?! Zar to nije čudno ? Šta nam oni mogu pomoći? Oni su živjeli, ostavili/ ili ne, trag za sobom voljom Njegovom, a sada, danas, sutra,bili su i biće MRTVI.

Zašto im se, o narode kraj očiju zdravih klanjate i molitvu obavljate? Zar Vam nije naređeno u Bibliji da ne pravite sebi idola, niti kakva lika? Zar vas ikona u najmanju ruku, sa zlatnim okvirima i najskupljim bojama ne podsjeća na zlatno tele iz vremena Mojsija/Muse?  Zar su vam srca slijepa? Ne krivim Vas. I ja sam bila tada, što ste vi sada. Lomila se. Tražila dokaze, iščitavala knjige, razgovarala sa sveštenicima.. I niko mi nije dao jasan i konkretan odgovor na nelogičnosti iz Biblije.
__________________

Odgovore na sva pitanja, dobila sam u Kur’an-u. Nakon 8 godina lutanja, traženja istine. Zaista je to jedina Božija knjiga, bez iskrivljenja od strane ljudi. Pročitah prevod Kur’an-a u jednom dahu, pa se vratih još jednom, i još jednom da čitam, tražeći neku nelogičnost. Nema je. Ne postoji. Kur’an je savršen. Bez greške. Božija riječ. Jasna i istinita za razumom obdarene ljude. Ali, džaba, neka srca su zaista slijepa, jer Allah daje uputu kome On hoće, a u zabludi ostavlja koga On hoće.

Vaša sestra u vjeri vam želi iskreno i od srca da spoznate istinu. Učite, čitajts, pitajte, nije sramota ne znati, sramota je ne tražiti pomoć i savjet, sramota je ne čitati, analizirati. Sramota je prihvatiti nešto nametnuto od drugih. Nešto što je tradicija, i što tako mora. Ne mora, Allah nam je dao uputu, istinu, smjernicu za život, pa zar i dalje u zabludi da budemo? Skinite okov sa vaših srca, tradiciju i moranje iz vaših glava. Oslobodite se riječi “to je vjera naših predaka”, svako će biti upitan na Sudnjem Danu o sebi, o svojoj vjeri, i niko neće za drugoga odgovarati.

Allahu mili, podari svakom uputu, kao što si meni, skini zastore sa njihovih srca, podari im da spoznaju pravi put, put istine, i da se voljom Tvojom spase Džehennema (Vatre). Amin.

Vaša sestra Dragana K.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: