Islam ne znači biti savršen

Kao što svi znamo, ne postoji samo jedan tip učenika u bilo kojoj školi. Neki ljudi naporno rade, trude se i uspiju. Neki naporno rade i ne uspiju, ali ipak na tom putu daju sve od sebe. Drugi se trude tek toliko koliko je potrebno da prođu. A ima i onih koji malo uče, misleći da će im se samo posrećiti na dan ispita, pa onda ipak ispit padnu. Ipak, učenje nikako nije uzaludno i svaki bod i zadatak se računaju kada pokušavate dobiti dobru ocjenu.

U islamu je princip isti tome otprilike. Samo šejtan želi da mislimo da nije tako i pokušava nas uvjeriti da ako ne štujemo Allaha na „savršen“ način, onda nema svrhe ni da pokušavamo ni da se nadamo ičem dobrom. Dakle, ako neko ne klanja svih pet namaza ili ne klanja uopće, kada konačno ustane da klanja namaz, natjerat će ga da pomisli: “Koga ja zavaravam? Nikad se ne molim kad treba. Zašto bi Allah sada prihvatio moj namaz?”

Ili ako žena razmišlja o nošenju hidžaba, ali ga ne pokriva savršeno ili griješi na određene načine, on će učiniti da se osjeća kao da nema uopće smisla nositi ga dok „ne bude spremna potpuno“. Ovo je samo nekoliko klasičnih primjera, ali koncept se odnosi na gotovo sve što radimo kao muslimani.

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Ako moj rob naumi učiniti dobro djelo, a ne učini ga (jer nije u stanju), onda mu se to upisuje kao dobro djelo. Ako ga učini, onda se to bilježi kao deset dobrih djela i umnožava do sedamsto puta. A ako moj sluga namjerava učiniti loše djelo, a on ga ne učini, onda mu se to ne bilježi. Ako to učini, onda se to upisuje kao jedno loše djelo.’“ (Sahih El-Buhari)

Ovaj hadis Kudsi pokazuje nam Allahovu milost, jer se dobra djela broje do 7.000 puta više od loših djela. Zaista nemamo razloga misliti da zbog naših loših djela naša dobra djela nisu bitna. Uzvišeni Allah kaže: „I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.“ (Hud, 114.)

Ako nas šejtan (ili naš vlastiti um) pokušava uvjeriti da nema svrhe pokušavati činiti određeni ibadet jer nismo dovoljno dobri, ili zato što smo grešnici, trebamo se podsjetiti da je Allahova milost veća od bilo kojeg dobra ili zla koje bismo mogli učiniti.

Poslanik Muhammed je rekao: „Sva Ademova djeca su grešnici, a najbolji od onih koji griješe su oni koji se kaju.“ (Et-Tirmizi) SVI činimo grijehe. Nemojmo očajavati, a s druge strane nemojmo ni biti od onih koji se ohole misleći kako su bolji od drugih. Svatko od nas griješi, samo na različite načine. Niko nije savršen osim Allaha i mi ne znamo ko je od nas najbliži Allahu. On od nas očekuje je iskren trud i iskreno pokajanje kad ne uspijemo, a ne da budemo „idealni“ jer to ne možemo.

Ako to možemo imati na umu, bit će nam mnogo lakše približiti se Uzvišenom Allahu i raditi stvari koje On voli i koje nam je propisao.

Izvor: http://mostlymuslim.com