Kako je divna ovakva smrt

Bio je maldic kao i svi drugi. Rodjen je u jednom kurdistanskom selu. S ocem je otiso u Damask. U Damasku je uspio. Ucio je pred brojnim ucenjacima, a dvadesete godine je apsolvirao serijateske nauke. Obuzela ga je velika oholost zbog znanja sve dok ga Allah nije uputio…

Jednom prilikom mu dodje neki obicni covjek i posavjetova ga da prisustvuje sijelu kod jednoh sejha na brdu Kasijun. U prvi mah odbi. Za kratko vrijeme, Allah mu prosiri prsa, te ode na to sijelo. Ustrajno je prisustvovao svim sijelima. Ona su na njega utjecala te se promijenio iz korjena.

Njegova supruga prica: “Sejh je bio povjerljiv. Kada bi mu ranije, prinijela hranu koja je bila slana ili neslana zestoko bi se uznemiro. Posto je poceo slijediti vjeru, kada bi mu donijela slano jelo, samo bi se nasmijesio i rekao ‘daj mi jos malo soli,’ kako me ne bi uvrijedio.
Sejh je poceo s predavanjima i poducavanjem.

Allah je mnogim ljudima dao da se okoriste njegovim znanjem. Pred kraj zivota se jako razbolio, veoma tesko se kretao i pomjerao, ali je ipak vazio. Cvrsto je vjerovao da mu nece propasti ni jedan posao i da je Uzviseni Allah uz lijepo misljenje Svoga roba o Njemu.

Smrt je ovog plemenitog sejha nastupila u njegovoj 63. godini zivota. Uz njega su bili ucenici i sin Ahmed. Osjetio je da mu se primakla smrt. To su osjetili i oni oko njega, te ga htjedose podsticati da izgovori sehadet. Ali on se okrenuo prema njima i rekao ‘Recite la ilahe illallah, recite la illahe illallah’ – umjesto da to oni njemu kazu. Glas mu je oslabio, pogled uzdigao a usne prosaputale”

A ti o duso smirena,vrati se Gospodaru svome zadovoljna. A i On sa tobom zadovoljan,pa udji medju robove Moje,i udji u dzennet Moj!

Okrenuo se prema prisutnim i svom snagom izgovrio: “Es-selamuu alejkum ve rahmetullahi!”

Predao je Allahu dusu u toj blagoslovljenoj kaderskoj noci koja je bolja od hiljadu mjeseci.

Kako je divna ovakva smrt.!