Misionari u kopačkama (muslimanski nogometaši)

Neposredno pred početak Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj (2006. god.) u jednom italijanskom sportskom magazinu osvanuo je članak pod naslovom: Muslimanske nogometne zvijezde. U tom tekstu su redom spomenuti: Zinedin Zidan, Frank Riberi, Halid Bulahruz, Robin van Persi i Zlatan Ibrahimović. Autor članka ni u…

jednom dijelu tog, izuzetno interesantnog teksta, nije naveo dodirne tačke navedenih nogometaša i vjere uz koju ih veže. Drugim riječima, tekst je, na prvi pogled, bio više senzacionalističke naravi i, osim, bar djelimičnog muslimanskog prizvuka imena spomenutih nogometaša, nije postojao nijedan dodatni argument da se zaista radi o muslimanskim nogometnim zvijezdama. Početak Prvenstva pokazao je da se, ipak, nešto krupno valjalo iza brda. Pa, krenimo redom.

Zinedin Zidan

Zidan je bivši francuski nogometaš koji je potomak alžirskih imigranata. Za sebe je oduvijek tvrdio da je musliman, ali bez praktične manifestacije. Čini se da je i taj praktični dio, nakon okončanja karijere, došao na svoje. To je potvrdio i sam Zidan. On je vrlo blizak prijatelj s Muhamedom Junusom, dobitnikom Nobelove nagrade za mir, koga je lično i posjetio u Bangladešu. Da nije zaboravio svoje porijeklo govori i posjeta rodnom mjestu svojih roditelja u Alžiru. Usput je našao vremena i za susret s predsjednikom Alžira. U nogometu je osvojio sve što se moglo osvojiti, kako individualno, tako i timski. Mnogi smatraju da je njegova diskretnost i povučenost u islam (u francuskoj reprezentaciji) privukla još neke reprenzetativce, u prvom redu Tjeri Anrija.

Tjeri Anri

Nikada nije javno priznao da je musliman. Ali, ono što se može vidjeti na zelenom terenu i van njega dosta govori. Anri ne pije, ne puši, ne psuje, ne nosi zlatni nakit. Prije četiri godine usprotivio se odluci Francuske vlade o zabrani nošenja hidžaba u Francuskoj. Preporučuje ljudima da što više čitaju Kur’an i uče o islamu. Ne želeći dizati veliku pompu, za njegov islam znali su samo bliski mu saigrači i džematlije londonske džamije koji su ga prepoznali prilikom obavljanja džuma-namaza, još u vrijeme dok je nastupao za Arsenal.

To bi i ostalo njegova mala-velika tajna da nije, u nekoliko navrata, ne uspjevši sakriti osjećaje, nakon postinutog gola učinio sedždu zahvale Bogu. Mnogi smatraju i da njegov podignuti prst, nakon svakog postignutog gola, predstavlja očitovanje postojanja samo jednog Boga. Sve ono što je rečeno za Zinedina Zidana u vezi sa sportskim uspjesima gotovo u potpunosti važi i za Anrija.

Frank Bilal Riberi

Riberi je svima poznat po uobičajenoj dovi prije početnog udarca. Međutim, i prije nego je otišao u Tursku postao je bogobojazan musliman. Navijači Galatasaraja dali su mu nadimak Feraribery, zbog njegove brzine. On im je uzvratio osvajanjem turskog kupa. Pobjeđuju najljućeg turskog i gradskog rivala Fenerbahče sa 5:1. On postiže jedan gol i ostvaruje jednu asistenciju. Frank Bilal Riberi je nogometaš koji igra za francusku nogometnu reprenzetaciju a u okviru njemačke Bundeslige za Bajern iz Minhena.

Kada je imao samo dvije godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću. Naime, automobil u kojem je bila njegova porodica direktno se sudario s kamionom. Riberi je pretrpio teške i ozbiljne povrede što je rezultiralo s dva velika ožiljka u donjem dijelu desne strane lica.

U izboru francuskog sportskog magazina Frans Futbal Riberi je dvije godine zaredom, 2007. i 2008., proglašavan za najboljeg francuskog nogometaša. On je proglašen i za najboljeg nogometaša u Bundesligi za sezonu 2007/08. Uspjeh i vrijednost nagrade je utoliko veća, ako se ima u vidu da je je Riberi tek drugi stranac, nakon Brazilca Ailtona (2003/04), koji je osvojio tu laskavu titulu. Oženjen je i ima dvije kćerke. Njegova supruga Wahiba je francuska državljanka porijeklom iz Alžira. Mnogi smatraju da je supruga odigrala najvažniju ulogu u njegovom prelasku na islam. Drugi, opet, smatraju da je, nakon što je čuo učenje i značenje veličanstvene kur’anske sure El-Fatiha, izjavio svoje prihvatanje islama, i to neposredno prije utakmice sa Švicarskom.

Riberi nije puno pričljiv, čak i kada se govori o islamu: “Kao dijete, gotovo sve svoje vrijeme proveo sam s muslimanima. To je moj izbor. Nitko me nije nagovorio da to uradim. Islam mi daje neophodni duševni mir. Islam je izvor moći za mene, na nogometnom terenu i izvan njega”, kaže Riberi. “Moj život je bio težak, morao sa da pronađem nešto, neki izlaz i pronašao sam – islam.”

Nikolas Anelka

Početkom juna 2007. Nikolas Anelka je boravio u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je u džamiji Al-Wasl zvanično primio islam. Anelka je izgovorio, u prisustvu dvojice islamskih učenjaka, šehadet: ”Nema Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov rob i poslanik”. Njegovo zanimanje za islam počelo je 1999. kada je u jednoj školi u Trapesu, predgrađu rodnog mu Pariza, imao kontakte s muslimanima:'”Vjera muslimana me je zanimala. Kada sam bio u Trapesu, družio sam se s muslimanima i mnogo smo diskutovali.

Ljeti bismo ostajali do rano ujutro, provodeći noći u diskusiji o vjeri. Jedne noći, iznenada, bez najave, kao da me je pogodio grom. Sve ono što sam razumio u svojoj glavi, spustilo se u moje srce. I znao sam da me je Jedini odabrao da budem jedan od spašenih! Uzeo sam ime Bilal Abdusselam. Bilal, po abesinskom crnom robu kojem je islam dao čast da postane prvi mujezin, pobrisavši tako sve rasne razlike među čovječanstvom. Abdusselam znači rob Onog koji spušta selam – mir …Islam mi je otvorio i razum i srce. Našao sam balans između tijela i duha. I našao sam mir…Onaj Koji Spušta Mir mi ga je darovao”.

Anelka je trenutno napadač engleskog Čelzija. Najavio je da će uskoro preći u Mančester Siti, iz vjerskih razloga, jer su vlasnici tog kluba muslimani iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Intresantan slučaj u vezi s njim desio se dok je bio igrač madridskog Reala, kada je s tim klubom osvojio Ligu prvaka 2002. godine. Zbog tog uspjeha klub je bio pozvan na prijem kod pape Ivana Pavla II. Jedina dva igrača koja su odbila otići na prijem bili su Nikolas Anelka i Elvir Baljić, koji je tada takođe bio član Reala.

Frederik Omar Kanute

On je, vjerovatno, najbolji igrač španske Sevilje s kojom je dva puta zaredom osvojio Kup UEFA (2006. i 2007. godine). U klupskim prostorijama tog andaluzijskog kluba nalazi se i prostorija koja je namijenjena za obavljanje namaza i čije ključeve koristi samo Kanute. Kako je sponzor tog kluba bila tvrtka koja je promovisala internet-klađenje, Kanute je, iz vjerskih razloga, odbio da nosi dres na kome je pisalo 888.com. Matični klub mu je, poštujući njegova vjerska uvjerenja, dozvolio da nosi dres bez imena sponzora.

S druge strane, sponzor je opet tražio da Kanute nosi njihov logo na dresu a oni će, zauzvrat, finansijski pomagati lokalnu islamsku zajednicu, pa je, na kraju, i postignut taj kompromisni i u isto vrijeme kontroverzni dogovor između Kanutea, kluba i sponzora. U svjetskoj javnosti postao je poznat nakon što je kupio džamiju u Sevilji za 700.000 dolara jer joj je prijetilo zatvaranje nakon što je istekao ugovor o korištenju prostora u kome se ona nalazila.

Nekadašnji nogometaš Liona, Vest Hema i Totenhema, izdvojio je tu dolasrku vrijednost (nešto više od pola miliona eura) da bi brojni vjernici iz Alžira, Senegala i drugih zemalja, koji žive u Sevilji, imali mjesto gdje će nesmetano moći da obavljaju namaz. U katastarskim knjigama u Sevilji džamija i prostor uz nju su zvanično uknjiženi na ime Frederik Omar Kanute. Oženjen je i sa suprugom Fatimom ima dvoje male djece: Ibrahima i Iman.

Robin van Persi

Rođen je 1983 godine u Roterdamu. Trenutno igra za engleskog premijerligaša Arsenal i za nogometnu reprezentaciju Holandije. Oženio se Marokankom Bukrom sa kojom ima sina Šakila. Pod utjecajem svoje supruge je, prema mišljenju njemu vrlo bliskih osoba, prihvatio islam, dok drugi smatraju da je na islam prešao još u srednjoj školi družeći se s prijateljem muslimanom. O svom vjerskom stavu Robin van Persi se nikada nije decidno izjasnio.

O utjecaju supruge na holandskog reprezentativca možda najbolje govori sljedeća izjava: “Volim jesti brzu hranu i slatkiše, ali mi to supruga ne dozvoljava jer zna da to Arsen ne dopušta (trener Arsenala, op.a.). Od sportskih uspjeha treba izdvojiti osvajanje Kupa UEFA s Fajenordom (1992. godine), zatim osvajanje FA kupai Komjuniti Šilda s Arsenalom, te učešće u finalu Lige prvaka protiv Barselone prije tri godine. U novembru 2005. proglašen je za igrača mjeseca engleske Premijer lige.

Vedad Ibišević

Srbijanski komentator na popularnom sportskom kanalu Sport Klub nazvao ga je “Zmajem od Bosne” i mašinom za davanje golova koja se nije pojavila još od vremena Gerda Milera. Vedad Ibišević je bosanskohercegovački nogometaš koji igra kao napadač u njemačkom bundesligašu TSG 1899 Hoffenheim. S porodicom je 2000. godine otišao je u Švicarsku gdje je potpisao za FC Basel 1893. Međutim, njegova porodica napušta Švicarsku poslije samo deset mjeseci i odlazi u Sent Luis, Misuri, gdje se dokazao kao jedan od igrača koji najviše obećavaju.

Nakon samo jedne seniorske sezone (2002. god.) tamošnji nogometni savez proglasio ga je za jednog od 25 najboljih novaka. Tokom polusezone Vedad je pozvan u Evropu da igra za U-21 reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Na treningu ga je zapazio tadašnji trener Pari Sen Žermena, Bosanac Vahid Halilhodžić, koji ga je ubrzo i doveo u svoj tim. Početkom sezone Vedad je igrao vrlo malo te je otišao na posudbu u Dižon. U maju 2006. je potpisao trogodišnji ugovor s klubom Alemania iz Ahena, a u julu 2007. ga je kupio TSG 1899 Hoffenheim. Vedad Ibišević je sezonu 2008-09 započeo sjajno, postigavši dva gola u pobjedi protiv Enerži Kotbusa.

Bio je to i nagovještaj dosadašnjih 18 golova u 17 utakmica. U utakmici protiv Bajerna iz Minhena postigao je vodeći gol za svoj tim. Vedad, osim bosanskog, tečno govori engleski, francuski i njemački jezik. U Alemaniji je bio i prevodilac, tokom treninga, igračima koji nisu savladali njemački jezik. On je najbolje ocijenjeni igrač u jesenjem dijelu njemačkog prvenstva. Na drugom mjestu nalazi se Frank Bilal Riberi. Vedad Ibišević je ispostio cijeli ramazan u jeku bundesligaške sezone i bio je često viđan na teravih-namazu.

Erik Abidal

Na svako svoje putovanje, bilo da se radi o domaćim ili internacionalnim utakmicama, nosi Kur’an. “Moja vjera, moj islam, daje mi snagu i volju da izdržim napore koji treba da pomognu mom timu da bude što bolji”- kaže ovaj francuski nogometaš čiji su korijeni s Martinika. “Prihvatio sam islam s punim ubjeđenjem”, izjavio je Abidal za magazin Pari Mač. Oženjen je Alžirkom. Uz ime Erik dodao je i ime Bilal. Rođen je u Lionu 1979. godine. Abidal trenutno igra u španskoj Barseloni. Dok je igrao za Lion, smatran je jednim od najboljih odbrambenih igrača u francuskoj ligi. S Lionom je osvojio tri titule prvaka Francuske: 2005., 2006. i 2007. i, svi su izgledi da će to učiniti i sa Barselonom, u španskom prvenstvu.

Mahamadou Diara

Igra u kraljevskom klubu iz Madrida na poziciji odbrambenog igrača, kao i za nacionalnu reprenzetaciju Malija. S Realom je imao mali konflikt zbog posta u toku ramazana, pa je na kraju napravljen kompromis da Dijara posti sve dane osim subotom ili nedjeljom kada Real igra utakmice domaćeg prvenstva. Sličan dogovor je napravio i Kolo Ture iz Arsenala, koji ne posti samo ako Arsenal igra protiv Mančester Junajteda, Čelzija ili Liverpula. “Protiv Totenhema sam postio”, izjavio je odbrambeni igrač Arsenala, što dovoljno govori, koliku snagu i respekt za Arsenal predstavljaju komšije iz Londona.