Tekstovi

Kazivanje o Musau, alejhisselam, je kazivanje koje nosi mnogo poruka. Ono zauzima najveći dio kur’anskih kazivanja, što nam ukazuje na njegovu važnost. U njemu se opisuje život ispunjen iskušenjima i izazovima. Život prepun događaja i neizvijesnosti. Svemoć Uzvišenog Allaha i vlast nad apsolutno svim. I nada i smiraj za srca vjernika.

Musaov, alejhisselam, život je ispunjen dovama i čvrstim pouzdanjem u Uzvišenog Allaha. U svim situacijama. U svim teškoćama i bezizlazima. A znamo da je Musa, alejhisselam, poslanik koji je direktno sa Uzvišenim Allahom razgovarao.

Priča o njemu je neiscrpan izvor poruka i pouka za svakog vjernika. Lekcija i primjer kako bismo trebali živjeti i na koji način se nositi sa situacijama i izazovima koji nas zadese kroz život.

Kako nas Uzvišeni Allah kroz ovo kazivanje uči da Mu dovimo i  vjerujemo i na koji način ulijeva smiraj u naša srca?

Prvu poruku nalazimo u suri El-Qasas, u 13. ajetu, kada Uzvišeni Allah govori o Musaovoj majci:

„I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.“

Allah je obećao Musaovoj majci da će joj ga vratiti i poslanikom ga učiniti. A Njegovo obećanje je istinito. Uzvišeni Allah je i nama obećao u Kur’anu da će pomoći vjernike. Obećao nam je da se odaziva molitelju kada ga zamoli. Vjerujemo li u Allahovo obećanje? Dovimo li sa ubjeđenjem da nas Uzvišeni Allah neće iznevjeriti?

Drugu poruku nalazimo, također, u suri El-Qasas. Musa, alejhisselam, nakon što je nehotice ubio čovjeka moli Uzvišenog Allaha za spas i pomoć: „I Musa iziđe iz grada ustrašen, iščekujući šta će se desiti: „Gospodaru moj“- reče- „spasi me naroda koji ne vjeruje.“ I kada se uputi prema Medjenu, on reče: „Gospodar moj će mi pokazati pravi put!“ (21. i 22. ajet)

Ovu nam pokazuje da Musa, alejhisselam, nije samo dovio jezikom, već je bio i ubijeđen da će mu Allah udovoljiti molitvi. Bio je ubijeđen da je njegov spas i izlaz jedino kod Allaha.

Nakon što je napojio stoku kćerkama Šuajba, alejhisselam, Musa, alejhisselam, nije od njih tražio hranu. Nije im kazao da je putnik, iscrpljen, umoran i gladan. Učinio je dobro djelo radi Njegovog zadovoljstva i jer je bio lijepo odgojen mladić. A nakon dobročinstva, On i dalje svoj jedini oslonac i izlaz vidi kod Uzvišenog Allaha:

„I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče: „Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna.“ I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: „Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio.“ (24. i 25. ajet)

Ko se čvrsto na Allaha osloni, On mu izlaz bolji nego što je očekivao podari. Ko od Njega traži, On mu je i ljepše i bolje daruje. Musa, alejhisselam, je tražio samo hranu. Allah mu je darovao i hranu, i suprugu, i siguran dom. Divan je On! Ovo nas uči i da uvijek činimo dobročinstvo, a da se nagradi samo kod Njega nadamo. On sve vidi. I On najljepše nagrađuje.

Nastavit će se…