Ne budi razlog da neko zbog tebe izgubi nadu u Allahovu milost

Imam Dževzi bilježi priču o Maliku ibn Dinaru, velikom pobožnjaku. Jedne prilike bio je na hadžu i dok je tavafio oko Kabe sam za sebe je govorio: “Kako je lijepo vidjeti ovoliki broj ljudi na hadžu, koji obožavaju i veličaju Allaha. Kad bih znao kome od ovih ljudi je primljen hadž pa da mu čestitam, a kome nije pa da mu izrazim saučešće.” Pa je Malik ibn Dinar usnio san da ima čovjek kome nije primljen hadž, a on se zvao Muhamed bin Harun.

Malik se raspitao o tom čovjeku gdje živi i kada je saznao ode kod njega da vidi koji je to grijeh uradio pa da mu hadž nije primljen. Ko obavi hadž on bude čist od grijeha kao dana kada ga je majka rodila, a ovome čovjeku nije primljen hadž. Kada je Malik došao u mjesto gdje taj čovjek živi, raspitao se kod ljudi o njemu pa su mu rekli gdje on živi i da je to najpobožniji čovjek u tom mjestu. Malik ibn Dinar ode kod tog čovjeka (Muhameda ibn Haruna), predstavi mu se i kaže da je usnio jedan san, ali da ga je malo sramota da mu to ispriča. Kaže mu Muhamed ibn Harun da mu ispriča san, da se ne stidi i da je vjerovatno taj san već ranije čuo, pa mu Malik ibn Dinar ispriča da je sanjao da mu hadž nije primljen kod Allaha.

Ovaj griješnik, Muhamed bin Harun, zaplaka i reče Maliku da već 40 godina obavlja hadž, ali da mu poslije dolaze pojedini ljudi i govore da su usnili da mu hadž nije primljen. Malik ga upita koji je to grijeh učinio da mu se hadž vec 40 godina ne prima.

Pa mu Muhamed ibn Harun ispriča. ”Prije 40 godina sam bio veliki pijanica, kockao, nema grijeha kojeg nisam radio, pa sam jedne noći uoči ramazana došao kući, a majka me počela kuditi zašto dolazim pijan kući, a sutra je prvi dan ramazana. Rekao sam joj da ušuti, ali je ona nastavila da me kudi. Na sred sobe je bila vatra na kojoj je majka spremala hranu za sehur, i ja sam majku odgurno od sebe i otišao od nje u sobu da spavam, ali nisam primijetio da je majka pala u vatru i zapalila se. Kada sam se probudio i malo rastrijeznio, uvidio sam šta sam uradio i žestoko sam se pokajao zbog toga, i odlučio da promijenim svoj život. Od tada klanjam, postim, dijelim sadaku, svake godine idem na hadž… ali svake godine mi dođe neko i kaže da je usnio san da mi hadž nije primljen.”

Kada ga je Malik ibn Harun saslušao, reče mu: ”Teško li se tebi, ti si onaj koji je sve upropastio”, pa se okrenu i krenu da ide od njega. Dok je išao čuo je ovog čovjeka kako uči dovu: ”Gospodaru, nemoj me učiniti nesrećnim! Gospoodaru, oprosti mi grijeh koji sam učinio i primi moju dovu! Gospoodaru, ja se utičem od Tvoje srdžbe i tražim Tvoju milost”.

Nakon ovog događaja usnio je Malik ibn Dinar Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je u snu rekao: ”ZAŠTO SI UČINIO DA ČOVJEK IZGUBI NADU U ALLAHOVU MILOST? Vrati se i reci mu da mu je Allah oprostio!”

Malik ibn Dinar ponovo odlazi kod Muhameda ibn Haruna i donosi mu radosnu vijest i govori mu san koji je usnio i da mu je Uzvišeni Allah oprostio grijehe. Muhamed ibn Harun je od sreće pao Allahu na sedždu i zahvalio Mu se. Ne zadugo vremena poslije ovoga, Muhamed ibn Harun je preselio na ahiret jer je već bio zašao u godine.

Sa predavanja mr Seada Islamovića