Lijepi islam

Blagodati i sposobnosti koje su nam darovane od Gospodara, razlikuju se od čovjeka do čovjeka. Nekome je Uzvišeni Gospodar darovao znanje, pa njime koristi drugim ljudima čineći tako dobro svojoj zajednici. Nekome je darovao imetak, pa je darežljiv i na taj način čini dobra djela pomažući drugima ili gradeći vakufe. Nekome je darovao snagu i zdravlje pa ih koristi u ibadetu više od drugih.

O dobročinstvu Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom govori na više mjesta.

„Za one koji udjeljuju, i kada su u obilju i kada su u oskudici, koji srdžbu savlađuju i ljudima opraštaju. A Allah voli dobročinitelje!“ (sura Ali Imran, 134)

„Zaista Allah zahtijeva (naređuje) da se svačije pravo poštuje (pravdu), dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje (brine)…“ (sura En-Nahl, 90)

Biti od onih koje Allah voli, uistinu, najveća je čast. Činiti dobro, biti od onih koji robuju Allahu i koriste i pomažu drugim ljudima, ono je čemu svako od nas treba težiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste drugima.” (Hadis bilježi Taberani)
___________________

Često, gledajući druge ljude, pomislimo kako, u odnosu na njih, ne možemo učiniti mnogo velika dobra djela. Možda ne možemo sagraditi džamiju ili hair česmu. Možda ne možemo stipendirati učenike, jetime ili studente. Ali, zasigurno, možemo činiti druga dobra djela koja kod Allaha mogu imati veliku vrijednost makar se činila mala.

Neka djela, koja nam se čine potpuno bezazlena i mala, poput sklanjanja prepreke s puta, sastavni su dio imana, shodno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem: „Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji dio jesu riječi la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), njegov najniži dio je s puta ukloniti ono što smeta, a i stid je dio imana.” (Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi)

Niti jedno dobro djelo nije bezvrijedno. Ne potcjenjuj ga. Možda u našim očima jeste, ali samo Uzvišeni Allah zna koliko je teško kod Njega.

Nečija zadnja marka data za džamiju, možda je Allahu draža i vrjednija od nečijih hiljadu maraka. Nekome je bila sve, svo bogatstvo, a nekome je hiljada sitnica u moru. Isto tako, kada sakupljamo humanitarne akcije, nikada ne trebamo gledati ljude kroz iznos koji su dali, jer samo Uzvišeni zna njihova stanja i iskrenost njihovih nijjeta.

Neko može stipendirati studenta. Neko možda nema novca da mu pomogne na taj način, ali mu može pomoći da savlada teško gradivo koje ga koči. A neko opet dovom će pokazati da se brine za druge.

Nahraniti ptice i druge životinje, nekome reći lijepu riječ, nekoga saslušati ko prolazi kroz neko iskušenje… Osmjehnuti se potištenom prilikom susreta i unijeti radost u njegovo srce. Klonuti se ogovaranja, sumnjičenja i drugih grijeha…

 Možda nam je nešto trebalo ali smo izabrali to kupiti baš od brata ili sestre u potrebi… Možda samo podijelimo nečiju reklamu kako bi podržali njegov biznis… Možda nekome oprostimo da se ne pati… Sve su to djela koja naš Gospodar voli.

Možda baš to djelo na Mizanu prevagne na vagi naših dobrih djela. Možda baš to djelo bude uzrok našeg ulaska u Džennet. Djelo kojem nismo pridavali pažnju. „Sitnica“ Allahu vrijedna.

Kada ujutro ustanemo, dajmo sebi jedan zadatak: da je ovo moj posljednji dan, koja dobra djela bih uradio/la? I barem tri dobra djela uradimo svaki dan. U tišini, samo za Njegovo zadovoljstvo. Neka nam to bude tajna između Njega i nas. Tajna za Sudnji dan.