Tekstovi

Dok se pripremam da klanjam farz ikindije namaza, sjetih se sebe prije nekoliko godina. Jedno vrijeme, kao djevojčica u višim razredima osnovne škole, nisam bila pokrivena, ponekad sam slušala muziku. Ali, subhanallah, kako su tada moji namazi bili skrušeni. Koliko su dugo trajali. Samo On zna koliko sam bila zaokupljena predanošću Njemu i nafilama. Voljela bih sada obaviti samo jedan takav namaz.

Prošle su godine. Pokrila sam se. Moj hidžab nije bio potpun. Borila sam se sa različitim šejtanovim spletkama. Ali i tada, moj namaz je bio dug, polahko obavljen. Razgovor sa mojim Gospodarom.

Danas, ne slušam muziku. Hidžab se trudim da popravim i, hvala Allahu, korak po korak mijenjam na bolje. Ali, nedostaje mi skrušenost u namazu od prije. Nafila noću. Predanost i vjerovanje Njemu. Ne da ga nemam, elhamdulillah, ali je prije bilo nekako veće i jače.
____________

Uhvatih se u ovom razmišljanju i zaključih kako smo mi, Allahova stvorenja, uistinu, nesavršeni. Negdje smo napredni u pokornosti Njemu, dok na drugom mjestu pokazujemo slabost i nazadak. Ovaj dunjaluk je naša borba. Naš ispit. Naša slabost u nečemu je prepreka našoj oholosti. Allah da nas sačuva da pomislimo kako smo bolji od nekoga. Umjesto toga, pogledajmo svoje mane, svoje propuste i svoje slabosti. Ne dozvolimo šejtanu da nas zavede i da pomislimo: „Ja sam bolji od njega.“

Kada vidimo osobu da griješi, nikada ne znamo šta je između nje i Gospodara. Kada vidimo osobu koja nas fascinira imanom i dobrim djelima, nikada ne znamo šta je između nje i Gospodara. Ne sudimo, jer naša svrha na ovom svijetu nije da sudimo drugima, već da težimo biti što bolji i da druge motivišemo svojim primjerom da se trude biti bolji.

To ne znači da nećemo ukazivati na ispravno, mudro i blagim riječima. Već da nećemo nikada sebi dozvoliti da kažemo „ona nije pokrivena, šta ona ima da priča o vjeri“. Možda je njen namaz Allahu draži od našeg. Možda je ona svoj jezik sačuvala od ogovaranja. Možda njene oči u tišini plaču Njemu, jer nema hrabrosti da se pokrije zbog muža, babe, porodice, radnog mjesta… Možda jednog dana ponese bolji i ispravniji hidžab od našeg.
_______________

Ovo je samo jedan od primjera. Jedna opomena svima nama da ne tražimo mane drugima, već da budemo zaokupljeni svojima. Drugi su nesavršeni. I mi smo nesavršeni. Uvijek imamo neku slabost na kojoj, radi Njegovog zadovoljstva, trebamo raditi. I ne smijemo zaboraviti da nas Allah može iskušati baš onim čemu smo se drugima izrugivali. Nas ili našu djecu.

Kada poželimo drugog spomenuti po grijehu ili propustu, radije u sebi recimo: „Gospodaru, oprosti i meni i njemu, i sačuvaj nas sramote na Danu suda.“

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko otkloni mu’minu (vjerniku) teškoću od dunjalučkih teškoća, Allah će njemu otkloniti teškoću od teškoća Sudnjega dana. A ko olakša onome koji je u nevolji, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. A ko sakrije (sramotu) muslimana, Allah će sakriti (njegovu sramotu) i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu.”  (Muslim)

Budimo od onih koji sakrivaju tuđe sramote i ne pričaju o tuđim nesavršenostima. Jer, samo Allah zna koliko sami imamo sramota, grijeha i nesavršenosti!

Gospodaru, oprosti nam i sakrij naše sramote. Popravi naš iman i pomozi nas da ostavimo sve ono čime Ti nisi zadovoljan. Učini nas od onih koji se brinu o svojim manama i grijesima, a ne o tuđim. Amin.