Nije sve kao što izgleda…

Život na ovom svijetu prepun je različitih iskušenja. Ne postoji čovjek na Zemlji kojem je sve potaman. Samo što, veoma često, naše oči kod drugih vide samo savršenstvo (kada su u pitanju blagodati). Zbog toga mi bivamo nesretni i nezadovoljni, a nerijetko počnemo i zavidjeti drugima ili prezirati njihove blagodati. A možda, kada bismo samo jedan dan bili u njihovoj koži, možda bismo tek tada postali Allahu zahvalni na blagodatima koje imamo, ali i nemamo.

Pričao mi nedavno jedan stariji čovjek kako je njegov komšija kupio veoma skupo auto. Mašallah! Allah daje nafaku. Mnogima nije po volji, jer smatraju da je on bogatiji i „vrjedniji od njih“. Međutim, mnogi od njih ne znaju da je upravo taj dobri i skupi auto razlog zašto njegov vlasnik, od dana kupovine istog, nikada niti jednu noć nije prespavao „u komadu“. Postao je opsjednut autom, stalno se budi, izlazi, pregleda auto itd. Da nas Allah sačuva takvog iskušenja i takvog bogatstva. Zamislite koliku blagodat onda imaju oni sa Golfom 2, ili oni bez ikakvog auta, ukoliko imaju miran san?

Kada gledamo na tuđe blagodati, moramo znati da nije sve onako kako izgleda. Koliko puta smo poželjeli nečiji imetak, a ne znamo da je taj isti imetak nekome briga, teret i razlog njegove udaljenosti od Allaha.

Koliko puta smo poželjeli nečijeg supružnika jer mi nemamo, a ne znamo da je taj supružnik razlog brige, tuge i neprospavanih noći ovog drugog.

Koliko puta smo poželjeli nečije dijete, a nismo svjesni da je možda to dijete razlog velike brige svojih roditelja.

Koliko puta smo pomislili da su on ili ona „rahat“ jer su se razveli ili nemaju uopšte supružnika, a ne vidimo sve one terete koje oni nose sa sobom.

Koliko puta smo poželjeli nečiju diplomu, a ne bi bili spremni uložiti ni 10% truda koji je uložio vlasnik diplome.

Koliko puta smo pomislili da je nečije dijete dobro, a ono „azab“ svojim roditeljima…

I mnogo, mnogo toga. Zamislimo samo da nam se želja ispuni, i da ta ista želja postane naša briga, teret i razlog naše udaljenosti od Allaha. Zamislimo samo šta bi bilo da smo na mjestu tih osoba koje imaju te blagodati. Da li bismo izdržali nošenje njihovih tereta? Ili bismo se razboljeli, oboljeli, klonuli, zapali u depresiju i slično? Da li bismo preuzeli na sebe tuđi teret, sa svom njegovom ljepotom i težinom?

Vjerujem da, veoma često, ne bi. Možda je korisnik svih nabrojanih blagodati samo neko ko se naučio nositi svoje terete sa osmijehom, ne gledati tuđe živote i biti zahvalan Allahu na svemu. I možda samo zbog toga nama izgleda sretan. A uistinu, nije sve onako kako izgleda.

Okrenimo se sebi. Pogledajmo u darove nama od Milostivog. I one lijepe koje volimo, i one koje ne volimo. Da, i oni su darovi. Jer, za sve što od Njega primimo sa zahvalnošću, za sve ćemo dobiti od Njega posebnu nagradu koja je vječna. Ako volimo Milostivog kao što tvrdimo onda je od Voljenog svaki poklon lijep. I svaki sa osmijehom primljen. A On, On će zahvalnim zacijelo više dati. Jer, On je neopisivo Darežljiv.

Halima Lj.