Tekstovi

Koliko puta smo bili tužni zbog onog što nemamo? Koliko puta smo mislili da su drugi sretniji od nas jer im je Allah darovao neku blagodat? Koliko puta nismo primjetili blagodati koje nas okružuju, a najveća od tih blagodati je uputa od Gospodara svjetova?!

**

Danima razmišljam o nekoliko važnih tema, ali nikako ne stigoh započeti niti završiti pisanje naumljenog. A onda, Gospodar me dovede na jedno mjesto s razlogom, da me nauči šta je istinska sreća ovog i budućeg svijeta.

Samo On zna koliko puta proučih suru Jusuf, ali večeras, po prvi put u životu, razumjeh riječi Jusufa, alejhisselam, spomenute u 101. ajetu: „Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!“

Subhanallah, koju god blagodat ovog svijeta imao čovjek i kako god živio, najvažnije je da umre kao musliman i da na Ahiretu bude pridružen uz dobre. I zaista, ove riječi poslanika Jusufa, alejhisselam, nose duboku poruku o kojoj svako od nas može da razmišlja.
_____________

Dunjaluk je obmana. Koliko god da godina živimo na njemu i koliko god da imetka i dunjalučkih blagodati posjedujemo, naš kraj je jasan. Svako od nas će umrijeti i vratiti se Gospodaru svome. Ovaj svijet nije cilj, on je sredstvo do cilja.

Mjesto koje spomenuh, zijaret je jednoj izuzetno bogatoj porodici. Porodici kojoj je Allah darovao velik imetak i mnoge uspjehe. Pomislih, dok se spremah da ih posjetim, kako su oni sretni ljudi kojima ide sve od ruke. Prisjetih se različitih iskušenja koja dolaze sa manjim imetkom, i u mislima koje su me pratile, ponadah se da čovjeku imetak olakšava mnoge brige.

A onda, Gospodar mi otvori oči i nauči me da je najveća blagodat data jednom robu zahvalnost Njemu i zadovoljstvo Njime. Vidjeh ljude koji imaju imetak. Prazni su. Izgubljeni. Nesretni. Stalno razuđeni između brige i straha. Nemaju vremena za smiraj.

Bogatstvo i moć dolaze kao obmana koja čovjeku daje osjećaj onog koji vlada, koji posjeduje. Riječi Jusufa, alejhisselam,  Ti si mi dao dio vlasti  – uče čovjeka da je ono što posjeduje samo mali dio, ma koliko imao i koliko ugledan bio i da je sve što mu je dato u vlasti Gospodara.

Novac nije sreća. Moć nije sreća. Vlast nije sreća. Uspjeh nije sreća. Materijalno ne može biti izvor naše istinske sreće i potpunog ispunjenja. Osjećaj zahvalnosti Allahu Uzvišenom na onome što nam je dao i što nije dao ne može zamijeniti ni stotina hiljada maraka. Kada uzmemo novac, koliko dugo nam traje? Kada uzmemo položaj, koliko dugo nam traje? Kada uzmem bilo koje dunjalučko dobro, koliko nam ono traje? Nije li ono što našoj duši treba veće i uzvišenije od toga? Nije li posjedovanje na ovom svijetu obmana, a misao da je u tome sreća lažni osjećaj sreće i varka?

Tako mi Allaha, sigurno tvrdim da ima ljudi koji spavaju u šatoru a koji su sretniji i ispunjeniji od čovjeka koji posjeduje milione. Od onog koji spava u vili. Od onog koji vozi najbolje auto. I sigurna sam da bi mnogi, dunjalukom opčinjeni, dali sve od sebe da osjete jedan trenutak prave sreće. Sreće koju ne kupuje materija. Sreće koja je vezana za uživanje u Allahovim blagodatima. U zahvalnosti Njemu na svemu: na kori hljeba, na pogledu prema nebu, na čaši vode, na osmijehu najmilijih… To su stvari u kojima bogati ljudi, okovani u slavu i imetak, ne mogu i ne znaju uživati.

Umjesto da gledamo šta je dato drugima, gledajmo u blagodati date nama. Učimo svoju dušu da bude zahvalna Stvoritelju svega. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, kada je mogao, nije izabrao da bude bogat. Izabrao je skromnost jer je znao koliko je ovaj svijet kratak i prolazan.

Ovo ne pišem da bi shvatili kako ne trebate graditi ambicije. Naprotiv, želim da budete svjesni da bilo šta što imate kao dar od Allaha nije izvor vaše sreće i ispunjena. Vjera u Njega, zadovoljstvo Njegovom odredbom i zahvalnost Njemu na svemu, istinska su sreća. Ostalo, sve je obmana.

Zar da čovjek bude sretan samo kada ima imetak, a nakon što ga izgubi da postane nesretan? Zar je to svrha našeg života? Nije li Ejjub, alejhisselam, dokaz da vjernik ne prestaje biti sretan gubitkom materijalnog?

Gospodaru, nauči nas da živimo u Tvome zadovoljstvu. Da srce ne vežemo za dunjaluk ma koliko nam ga Ti darovao. I da Ti budemo zahvalni na svemu što nam daruješ, bilo to malo ili veliko. Amin.