Zvala sam mehaničara, firmu, prijatelje. Tražili smo ga. Policija me posjetila i saopštila bolnu istinu. Po povratku kući, na pola puta, je dobio srčani udar i za kratko preselio.  Od tog jutra kad sam ga ispratila na posao, nikad ga više nisam vidjela. Imam onu sliku kako sam ga ujutro ispratila na posao i uvijek ga čekam da se kući vrati. Osluškujem lift na našem spratu, njegov hod kroz hodnik kojeg poznam i da spavam, ključ u vrata i naš ponovni zagrljaj s kojim mu, čini mi se, pola umora otklonim. I tako čekam evo pola godine u neopisivoj bolnoj čežnji koja me lomi. I čekaću sve dok nas Milostivi Svojom milošću, inšallah, ponovo sastavi u džennetskim ljepotama ljubavi, gdje nema boli i tuge.

Gospodaru naš, podari nam Svoju milost, oprosti nam naše grijehe, uvedi nas bez polaganja računa u Firdeus Džennet, u društvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Tvojih odabranih robova, sa našim voljenima, i da gledamo Tvoje plemenito lice. Amin Ja rabbil alemin!