Rekaik

Ovo je milost od Allaha

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Zovem se Ahmed i inzinjer sam elektrotehnike. Poceo sam raditi odmah po zavrsetku studija i brzo sam se peo stepenicama napretka u svojoj karijeri. Moja prica pocinje od prije dvije godine kada sam poceo napredovati u poslu, kada sam odlucio da imam svoju licnu kancelariju. Na moj zivot pocinje utjecati finacijsko stanje, jer smo se moja porodica i ja bili navikli na lagodniji nacin zivota. Nakon toga sam imao udes, koji pokrece tok moje price.

Ozenjen sam i imam tri kcerke. Kada mi je zena ponovo postala noseca pozelio sam da bude musko. I dobili smo musko dijete, ali nakon rodjenja ustanovljeno je da dijete nije normalno. To je bio jak udarac za nas i one oko nas, i za sve koji su culi ovu vijest. Istina, moja zena i ja, kada su nas doktori o tome obavjestitli, bili smo ubjedjeni da nas Allah, dz.s., zeli iskusati. Dok je porodica, i moja i zenina, ovo primila kao da im je neko umro.

Ovom djetetu smo dali ime Abdurrahman (rob Milostivog), jer moze biti da je on Allahova, swt, milost koju nam je On poslao. Puno smo se vezali za njega. Pet ili sest mjeseci nakon Abdurrahmanovog rodjenja moja zena je ponovo bila noseca. Neocekivano, a prema predvidjanjima medicine, bolest koja je zadesila Abdurrahmana moze jos teze utjecati na dijete poslije njega.

Doktorica ginekolog je trazila odmah, nakon sto su se pokazali znaci trudnoce, da se uzme uzrok tecnosti oko embriona, kako bismo saznali da li je pogodjen bolescu ili ne. Ali mi smo rekli: “Ne! Ono sto nam Allah, swt, da, bit cemo time zadovoljni.” Pocetkom sestog mjeseca trudnoce embrion jos nije bio upotpunjen, a mojoj zeni se desilo jako krvarenje. Doktori su otkrili da je membrana pukla i da embrion nije potpuno formiran i doslo je do pobacaja. Uzeo sam pobaceni embrion. Bila je djevojcica pogodjena istom bolescu, otisao sam i ukopao je, a bio je utorak.

U srijedu se Abdurrahman puno razbolio. Otisli smo u bolnicu u sred noci, i dok smo isli ka bolnici, slusali smo u taksiju, kojim smo se vozili, predavanje o strpljenju. Usli smo u bolnicu. Doktori su bili potreseni njegovim izgledom, i samo sto su stigli do sobe sa kiseonikom, Abdurrahman je umro. Jedino sto nam je tada bilo u glavi je hadis-kudsij: “Nakon sto Allah, swt, naredi melecima da uzmu dusu nekom djetetu, upita meleke: “Sta je rekao Moj rob (roditelji djeteta)?” Meleci odgovore: “Zahvalio ti je i povratio se Tebi” – odnosno, rekao je: “Neka je hvala Allahu, svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo.” Tako da smo, i zena i ja, izgovorali ove rijeci.

Tada sam shvatio da je ono sto nam se desilo bila milost od Allaha, swt. Kada nam je podario Abdurrahmana, podario ga je u vrijeme kada smo bili daleko od Allaha, dz.s., a porodicni zivot nam je bio sav u problemima. Abdurrahmanova prisutnost nam je podarila milost i ljubav u porodici. Porodica je ponovo okupljena i priblizili smo se Allahu, swt. Ovo dijete nam je dostavilo odredjenu poruku koju nam je Allah, dz.s., poslao. I kada je ispunilo svoj zadatak, Allah, dz.s., ga je, vremenu kada je nas iman bio jak, uzeo.

Tada smo molili Allaha, swt, ovom dovom: “Allahu nas, nagradi nas za nasu nevolju i podari nam boljeg od njega!” Zahvaljujuci Allahu, swt, Koji nam je dao snage da molimo ovom dovom, bili smo svi zajedno okupljeni na jednom mjestu i bili smo ubjedjeni da ce nam Allah, swt, uslisati dovu. Nakon kraceg vremena od ovog dogadjaja moja zena je bila ponovo noseca. Tada smo bili u teskom financijskom stanju. Nio sam nezaposlen i nismo imali nikvih novcanih prihoda. Nakon cetiri mjeseca, kada se trudnoca poodmakla, otkrili smo da zena nosi blizanke. Allah, swt, nas je obradovao Hasanom i Husejnom, slavljen neka je Allah. Nakon sto nam je uzeo bolesno dijete, umjesto njega, Uzviseni Allah nam daje dvoje zdrave djece. A na dva dana mjeseca prije njihovog rodjenja dosao mi je ugovor o zaposljenju od firme iz arapskog zaliva.

Ljudi su mi, prije nego sto sam dobio ovaj posao, govorili: “Vi se brojcano uvecavate a nemate financijskih prihoda“. Ali je iznenada dosao ovaj posao, kao da je se htjelo ljudima poruciti: “Allah, Uzviseni i Slavljeni, od vas ocekuje pokornost, da Mu zahvaljujete i budete ponizni, da Ga spominjete i hvalite, a onda se oslonite na Njega, jer On, Samilosni, je najbolje utociste i sigurno ce pomoci Svoje iskrene robove i dati im izlaz iz svake situcaije”.
***********************

Nema roba (covjeka) koji kaze ovu dovu u teskoci : “Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti (Inna lillahi ve inna ilej’hi radziun) – Gospodaru nas, nagradi nas za nesrecu koja nas je zadesila i podaj nam bolje od ovog” – a da mu Allah, swt, nece (nesrecu koja ga je zadesila) nadoknaditi onim sto je bolje za njega.” (hadis biljezi imam Ahmed)

Iz knjige: “Govor srca” – Amr Halid

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: