Rekaik

Primjer predanosti Uzvišenom Allahu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kako je Amir ibn Abdullah Et – Temimi provodio noci

Jedan od Amirovih prijatelja kazuje jedan slucaj vezan za Amira, kojem je on bio svjedok.

Jednom prilikom sam bio u karavani u kojoj je bio i Amir ibn Abdullah. Kada je pala noc, zakonacili smo u jednom siprazju u blizini mocvare. Tu je Amir uzeo svoje stvari, sakupio ih na jedno mjesto, svezao konja za drvo, popusio mu uzdu, otisao i nabrao svjeze trave i pred njega stavio da jede, a onda, neprimjetno, nestao u zbunju.

– Kuda li ce sada? – pomislio sam – i krisom krenuo za njim da vidim sto to nocas smjera ciniti u dubini siprazja.

Isao je sve dok nije dosao do jednog brezuljka, sa svih strana obraslog drvece i zaklonjenog od ociju svijeta. Tu je, na proplanku, izabrao pogodno mjesto, okrenuo se prema Kibli i zanijjetio da klanja. Nikada nikoga nisam vidio da kao on sa toliko predanosti, smirenosti i skrusenosti obavlja namaz. Nakon sto je, poslije dugog klanjanja, predao selam, u dovi se poceo obracati Allahu i moliti. Izmedju ostalog sam cuo da je izgovorio:

– Allahu, Svojim si me emrom stvorio i Svojom mi voljom, da se sa ovosvjetskim nedacama nosim, odredio! Zapovjedio si mi da se pravoga puta drzim. A kako cu ga se drzati, ako me Ti Svojom dobrotom ne pomognes, o Silni i Svemocni?!

– Allahu, moja ljubav prema Tebi je toliko jaka da mi je, zahvaljujuci njoj, svaka nedaca lahka i svaka Tvoja odredba slatka jer me, kada Tebe volim, ne brine kako cu jutro i vecer docekati.

Ovaj covjek iz Basre, nadalje veli:

Zatim me savladao san pa sam zaspao. Vise sam se puta budio i ponovo me savladjivao san. Svaki put kad bih se probudio, pogledao bih i vidio Amira kako i dalje na istom mjestu klanja ili se tiho obraca Gospodaru. Tako je proveo cijelu noc, sve dok nije zarudila zora i klanjao rani sabah, nakon koga je opet dugo molio i vise puta ponovio:

– Allahu, evo jos jedno jutro svice! Ovo vrijeme kada se svijet budi i Tebe za dobrostivost moli. Svako od njih ima neku svoju potrebu i zelju. Amirova potreba je da mu se smilujes i oprostis mu.

– Allahu, ispuni moju i njihove potrebe! O od plemenitih Najplemenitiji!

– Allahu, stalno Te molim da mi ispunis tri molbe. Dvije od njih si ispunio, a trecu jos nisi. Allahu, ispuni i nju, pa da Ti robujem onako kako volim i zelim!!!

Zatim je ustao sa svoga mjesta, pogledao i vidio me. Odmah je zakljucio da sam cijelu noc bio tu, negdje u blizini njega, zabrinuo se i sa osjecanjem zaljenja me upitao:

-Brate iz Basre, jesi li me to cijelu noc pratio?
– Jesam – odgovrio sam.
– Allah te pokorio, ne govori nikome ono sto si nocas vidio da radim! – rekao je.
– Tako mi Allaha – odgovorio sam – ili ces mi kazati na sto si mislio kada si Gospodara za one tri stvari molio, ili cu svima ispricati kako si nocas noc proveo!
– Tesko tebi! – povikao je – nemoj da bi to ucinio!
– Ja sam svoje rekao – odgovorio sam.

Vidjevsi kako sam ozbiljan u svojoj namjeri i da bi to, doista, mogao ucinit, rekao mi je:

– Kazacu ti, ako ces mi dati obecanje i zakleti se Allahom da to nikome drugom neces ispricati.
– Obecajem i kunem ti se Allahom da dok si ziv nikome necu odati tvoju tajnu – odgovorio sam.

Na to mi je rekao:

– Nicega se u zivotu, po svoju vjeru, nisam vise bojao od zena. Zato sam molio Allaha da mi iz srca otkloni strast prema njima, pa mi je dovu uslisao, tako da mi je svejedno da li pred sobom vidim zenu ili zid.

– Dobro, to je jedno – rekao sam. A sta je drugo?

– Drugo, molio sam Gospodara – odgovorio je – da se nikoga nikoga drugog do Njega ne bojim, pa mi je i tu dovu uslisao, tako da se, tako mi Allaha, nikoga i nicega ni na Zemlji ni na nebesima, osim Njega, ne bojim.

– Dobro, a sta je trece? – upitao sam.

– Trece, molio sam Gospodara – odgovorio je – da od mene odagna nagon za snom, kako bih Mu i danju i nocu mogao sluziti kako zelim, ali mi ovo trece jos nije udovoljio.

Cuvsi to iz njegovih usta, rekao sam mu:

– Allah ti se smilovao, imaj makar malo obzira prema sebi! Zar noc ne provodis u ibadetu, a dan u postu? Dzennet se moze zasluziti i sa manje nego sto ti cinis, i dzehennemske vatre spasiti sa manje napora nego sto ti ulazes!

Na to mi je rekao:

– Bojim se da se ne budem morao kajati za propusteno, kada kajanje od koristi vise nece biti. Tako mi Allaha, kada god nadjem priliku, i dalje cu se truditi da budem u ibadetu, pa ako se spasim, to je, opet, Allahovom miloscu, a ako dzehennemske vatre dopadnem, samo mojom krivicom i nemarom.

Iz knjige: Iz zivota Tabi’ina

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: