Poučne priče i tekstovi

Pismo umrloj majci

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Majko, ti znaš kako je u kaburu, ja ne mogu da čujem tvoje vapaje, ni tvoju bol, ili možda sreću? Allah zna. Ja Ga samo molim da ti uljepša kabur, da te zaštiti od kaburskog azaba, da učini tvoj kabur svjetlim i ne brini majčice, dok god živim i dok god znam za sebe, znat ću i za tebe. Čuvat ću te u svojoj dovi, tu si na sigurnom. Moja si i uvijek ćeš biti moja i uvijek ću se brinuti za tebe i molit ću Onoga koji nas je stvorio da mi te čuva i da ti olakša, sve do našeg susreta

Već dvije decenije nena se svako jutro budi bez tebe, uči dove i moli Gospodara da ti olakša u kaburu. Već dvije decenije tvoja starija kćerka traži odgovor na pitanje: ”Zašto te nema?” Još se nije pomirila sa činjenicom da te je Gospodar uzeo jer je tako bolje za nas, On Uzvišeni najbolje zna u čemu je hajr. I ja sam tragala za istim pitanjem i On Uzvišeni mi je pokazao put do odgovora, neizmjerno Mu hvala i otad sam druga osoba. Šta se desilo sa mnom za ove dvije decenije?

Ja majko tek dvije decenije postojim na ovom dunjaluku i to bez tebe preživjeh ovih 20 godina, hvala Allahu, pa mi je olakšao život bez tebe. Toliko toga ti želim reći, ne želim pisati o bolu zbog tvog odsustva, ne želim pisati o noćima koje sam provela kvaseći jastuk misleći na tebe, ne želim pisati o svojoj čežnji za tobom. Želim ti reći koliko sam ustvari sretna zbog tvog odsustva i želim da znaš da sam shvatila i postigla svoj cilj, shvatila sam zašto me je Allah stvorio i zašto živim na ovom dunjaluku, a posebno zašto živim svo vrijeme bez tebe.

Shvatila sam zašto je samo meni na roditeljske sastanke dolazila sestra, shvatih zašto nikad nisam osjetila tvoju ruku na licu, tvoju ruku u mojoj kosi, shvatih konačno zašto nikad nisam spoznala koliko je ustvari topao tvoj zagrljaj, majko. Dok si me nosila u sebi, dok sam bila ispod tvog srca, melek je došao četrdeseti dan i okačio mi o vrat tok mog života, zapisao je koliko ću živjeti i da li ću biti sretna ili nesretna. I on tad okači da ću biti najsretnija na svijetu, a znaš zašto? Jer sam Allahova robinja, najsretnija sam je znam koliko je lijepa sedžda, najsretnija sam jer znam da mi On sve daje i uzima s razlogom.

Po svim ovodunjalučkim parametrima, mnogi bi rekli da sam nesretna i da je moja sudbina tužna, a oni to govore jer ne znaju majko, ne znaju koliko sam ustvari presretna i ponosna što je On baš meni dao i propisao da živim ovakav život. Teško mi je majko zbog svih tih insana, oni sreću nalaze samo u dunjaluku, gomilaju dunjaluk i vesele mu se kao da će on trajati vječno, a on im je uistinu najljući neprijatelj, raduje ih samo ako imaju dobro auto, ako imaju veliku kuću, raduje ih ako postignu neki dobar uspjeh u školi, na poslu, a malo je onih koji se raduju što imaju pored sebe žive roditelje i što imaju danas da pojedu koru hljeba i što im je postelja topla.

Insane nažalost veseli samo ono što je bezvrijedno i ono čim ih je šejtan obmanuo. Uistinu džaba insanima ako imaju sve, a nemaju Allaha, a najsretniji su ako nemaju ništa, a imaju Njega. Jer ako imaš Njega, ti ustvari imaš sve. Znaš kad mi bude najteže? Kad vidim kako neka djeca, a posebno kćerke ne poštuju svoju majku, zaboravljaju gdje ih je ona nosila i da ih je ona učila da pričaju, da koračaju i teško mi je prije svega zbog tih majki, jer one su zaslužile da se njihove kćerke prema njima ponašaju kao da su kraljice.

Ja ti ne mogu reći kakva bih ja bila da mi je povjerena u emanet ta uloga kćerke, ne znam, jer niko ne zna reći kakav bi bio u određenoj situaciji. Ali bar iz ove perspektive ti mogu reći da bih ti svako jutro ljubila ruke, a svaku noć ti čuvala noge, jer tamo, tamo ispod njih je Džennet majko. Vječna destinacija, vječno uživanje, vječni rahatluk…

Zamisli kako je lijepo imati majku u kući, pa ti pored sebe imaš jedan odlomak Dženneta, on je tu pored tebe, nadohvat tvoje ruke, a mnogi se prema njemu ponašaju tako nezahvalno i nisu svjesni šta ustvari imaju pored sebe. Blago njima, jedino im zbog toga zavidim, jer imaju sva vrata Dženneta otvorena, za mene su ta džennetska vrata zatvorena, ali opet hvala mom Rabbu, ja sam sretna svakako.

Ponekad pomislim da mi je ustvari Allah olakašao jer mi te nije dao na dunjaluku, jer ti bi mi bila samo iskušenje, roditelji su djeci veliko iskušenje, a posebno majke. Danas se mnogi ne znaju ponašati kad je u pitanju majka, samo On zna koliko se danas puta ogriješe o majku, koliko joj puta zakolutaju očima, koliko joj puta kažu: ”Neću, šta ti znaš, okani me se…” I tako sami sebi otvaraju vrata Džehennema, nisu svjesni šta znači biti prema majci neposlušan.

Mnogi će se kajati kad bude kasno, kad im majke više ne bude, onda će govoriti da bi sad drugačije radili, pa evo ja vas molim da poslije čitanja ovih par rečenica budete bolji prema svojim majkama, molim vas da im svako jutro ljubite ruke i da kad vam dođe da im kažete neke ružne riječi da prešutite. Dunjaluk je takvo mjesto, on je sjecište suprotnih stvari, znam da ništa nije idealno, pa tako ni odnosi između roditelja i djeca, ali znajte samo jedno, vi uvijek morate biti donji kad je majka u pitanju, ona uvijek mora biti upravu, koliko god vam to smetalo. Uradite to makar radi Njega, i On će vam zbog toga dati još bolje od onoga što tražite, vjerujte mi na riječ…

Ja vjerujem i molim Gospodara da me sastavi u Džennetu s tobom majčice, molim Ga samo jedno, da mi podari da osjetim samo jedanput tvoj zagrljaj i da vidim tvoje plave oči, ništa mi više majko ne treba. Ne vesele me ni kuće, ni svo zlato ni srebro, ma ništa na dunjaluku me ne veseli, ne želim da srce vežem za prašinu, jer dunjaluk će me majko moja ostaviti.

Valja meni ući dva metra ispod zemlje i susresti se sa svojim djelima, valja meni biti sama, majko moja. Zato ne želim da me tuga previše dira, a ni radost, sve mi je isto, jer to je samo dunjaluk, on traje koliko je treptaj oka. Moram ti još ovo majko napisati, najveću ovodunjalučku sreću sam pronašla u svom hidžabu.

Najponosnija sam i više se ne plašim da će mi Allah uzeti dušu. Dok sam bila bez hidžaba sve me je bilo strah da me On ne pozove Sebi, a ja bez krune, pa šta bih Mu rekla? Koje bih opravdanje našla, ne bih se tad mogla vratiti na dunjaluk i staviti hidžab, jer tad bi bilo prekasno. Hvala Allahu pa mi je olakšao i molim Ga da olakša svim sestrama na putu do najljepše krune. Molim Ga da nam svima olakša ovodunjalučka iskušenja i da nam podari razumjevanja i da u svakom trenutku shvatamo zašto nam je nešto dao.

Ja sam sretna šta god da mi On da, jer znam od Njega je… Mnogi ne mogu da shvate kako sam sretna bez tebe majko, ali uistinu jesam, jer znam da je On tako odlučio i da je to ustvari samo test za mene.

Majko, ti znaš kako je u kaburu, ja ne mogu da čujem tvoje vapaje, ni tvoju bol, ili možda sreću? Allah zna. Ja Ga samo molim da ti uljepša kabur, da te zaštiti od kaburskog azaba, da učini tvoj kabur svjetlim i ne brini majčice, dok god živim i dok god znam za sebe, znat ću i za tebe. Čuvat ću te u svojoj dovi, tu si na sigurnom. Moja si i uvijek ćeš biti moja i uvijek ću se brinuti za tebe i molit ću Onoga koji nas je stvorio da mi te čuva i da ti olakša, sve do našeg susreta.

Želim da ti kažem da ću uvijek biti Njegova robinja, sve dok ima dunjaluka. To te najviše uveseljava, sigurna sam. Uistinu si sad svjesna šta znači namaz i šta znači biti odan Njemu. Ja imam Njega i najsretnija sam, a imam i tebe, dnevno te osjetim najmanje pet puta, volim te majko i molim Allaha za samo jedan tvoj zagrljaj. Selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu, najmilija…

Sestra M. M.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: