Sihr i džinni

Priča o strpljenju i trudu djevojke u liječenju od sihra

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Kada smo počeli sa rukjom, ova djevojka je imala 14 godina. Doveo je njen otac jer se žalila zbog svoje kose. Njena kosa se saplela u tri čvora i podigla, samo zato što je ušla u kupatilo. Kaže: “Vidjela sam u ogledalu čovjeka kako gleda u mene.” Nakon toga je brzo pobjegla iz kupatila, a njena kosa je postala onakva.  Kada bih joj učio i dolazio do ajeta u kojima se spominju kršćani, ljuljala bi se i pomicala. Pa bih je upitao: “Šta ti je?” Kaže: “Osjećam da je ispod mene crni obruč, ne mogu opušteno da sjedim.” Zatim je u snu viđala kako joj se neko približava da joj naudi u pogledu njene čednosti i to je ono što zovemo opsjednutost zaljubljenog džina. Zatim je stanje postalo takvo da su na nju uticali ajeti u kojima se spominje sihr. 
 
Njen otac je zapostavio njeno liječenje nakon što su se smanjili bolovi i njena kosa se vratila u prirodno stanje. Govorio sam mu da treba nastaviti liječenje jer sumnjam da ona ima sihr. Kada je napunila 16 godina, otac ju je doveo ponovo. Dao sam joj program učenja. Učila je suru El-Bekare svakog dana po sedam puta, redovno je klanjala noćni namaz i učila večernji i jutarnji zikr i sve zikrove koji vam mogu pasti na pamet.  Bila je iscrpljena i uznemirena opsjednutošću tog zaljubljenog džina. Toliko je uznemiravao da je jednom završila u bolnici, vrišteći od bola. Doktorica je otkrila njen donji dio tijela i vidjela da je ona u stanju žene koja se porađa. Nakon što joj je dala neke tablete protiv bolova i nakon što je pustila sebi rukju, materica se vratila kao što je bila. 
________________
 
Jedne prilike je uzela nešto od osobe koja joj je napravila sihr. To je bio komad papira na koji se stavlja miris. Donijela mi je taj papir. Spomenuo sam Allaha i spalio ga, a kada sam to učinio, ona se u svojoj kući srušila. Znam jer sam u tom trenutku pričao sa njenom majkom preko telefona, pa je morala prekinuti jer joj je ćerka pala. Kasnije mi je rekla da je taj papir držala kod sebe već tri godine. To je bila vrsta sihra koji se udahne.
 
Jednom sam ušao u njenu sobu i poprskao je naučenom vodom. Kada je voda pala na jednu kutiju, ova djevojka je vrisnula. U kutiji su bile igračke, pa kada sam počeo da ih prskam, ona bi vrištala. Jedna od njih je bio mali plišani medo, pa kada sam ga poprskao ona je pala i govorila: “Spalio si me, spalio si me!” Tada je džin progovorio: “Stalno boravim u tom medvjediću, pa kad nastupi noć, ona me uzme u svoje naručje.” I kolika džina spominje ovakve priče, zato se pazite ovakvih igračaka koje imaju lik, samo im fali duša. Džini uđu u sliku, u kip, pa ostanu u toj kući i rade šta hoće. 
 
U snovima bi viđala čovjeka sa velikom bijelom bradom kako je savjetuje. Mislila je da je to melek, a ja sam govorio da je možda džin musliman, jer Allah na razne načine pomaže Svoje robove. 
 
Nastupio je Ramazan i moguće noć Kadra. Došla je sa svojom majkom i još nekim ženama. Prisustvovale su noćnom namazu u mom mesdžidu, pa sam pomislio: ovo je dobra prilika. Počeo sam da dovim. Mnogo smo svi dovili. Čim sam rekao: “Allahu, poništi njihov sihr, Allahu, izbaci ono što je u njihovim stomacima”, ova djevojka je počela da povraća kamenčiće, komadiće drveta i plastike, dok nije izbacila preko 30 komadića. 
 
Došla mi je sljedećeg dana i rekla: “Šejh, vidjela sam onog čovjeka u snu i kaže mi da još uvijek ima nekih stvari u stomaku, i to slike.” Na rukji su počele izlaziti te stvari jedna za drugom. Bili su to komadići slika nje i njene braće, a na njima se vidi sihr. Džini su to unijeli u nju. Pa je počela da izbacuje slike na kojima je sihr razvrata. Izlazile bi presavijene slike, pa kada bi se razmotale, bila bi slika žene i na njenom stidnom mjestu i grudima crvena boja. Takođe i slika žene i muškarca spojene jedna s drugom i povezane crvenim koncem. Sve te stvari su izlazile postepeno dan za danom (na slikama ispod teksta možete pogledati šta je povratila).
___________________
 
Ova djevojka se mnogo trudila, umarala i bila strpljiva.  Nakon što ju je Allah Uzvišeni izliječio, posle nekog vremena me pozvala i rekla: “Šejh, imam jedno pitanje. Da li mi je dozvoljeno da molim Allaha da mi vrati moje iskušenje?” Rekao sam joj: “Da li si pri zdravoj pameti? Zar postoji neko ko želi da mu se vrati iskušenje koje je prošlo?” Rekla je: “Šejh, sve moje je nestalo. Nestalo je noćnog namaza, nestalo je učenja sure el-Bekare, nestalo je učenja zikrova. Nema više one skrušenosti, strpljenja, tevekula, očekivanja nagrade. Više ne nalazim slast u namazu, ne družim se sa sedždom, ne sjećam se mnogih stvari koje se tiču ibadeta.”
 
Takvo je stanje čovjeka. U bolesti i iskušenju se trudi, a kasnije sve to ostavi. Iskušenje je stanica na koju Allah Uzvišeni zaustavlja Svog roba da bi povećao svoja djela pokornosti. Iskušava Svoje robove, zašto? Ne bi li Mu se ponizno molili i vratili, ne bi li postali bogobojazni. 
 
Molim Allaha da ova priča bude pouka svakome ko je lijen i onome ko očajava i gubi nadu. 
 
Šejh Halid Hibši
 
                    
 
 
 
 
 
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: