Priča o trgovcu koji je vratio dugove svog prijatelja…
Istinita i veoma poučna priča, koju kazuje jedan sudanski trgovac:
“Radio sam u trgovini sa svojim prijateljem Saudijcem, Saudom, u gradu Burejdi…
Jednog dana otišao sam, kao i obično, na džuma-namaz u Veliku džamiju.
Imam je nakon hutbe rekao:
“Klanjat će se dženaza.”
Pa smo se zapitali: Ko je umro?
I uslijedio je šok, bio je to prijatelj mog života, Saud.
Preselio je tokom noći usljed srčanog udara, Allah mu se smilovao, a ja nisam ni znao za tu vijest.
Ovaj događaj desio se 1415. godine po hidžri, prije pojave mobilnih telefona i brzih sredstava komunikacije.
Bio sam veoma potresen. Klanjali smo dženazu voljenom i vjernom prijatelju, Allah mu se smilovao.
Mjesecima nakon događaja počeo sam da sređujem imovinske odnose s njegovim sinovima i nasljednicima.
Znao sam da je Saud, Allah mu se smilovao, imao dug od 300.000 rijala prema jednom trgovcu.
Taj trgovac me zamolio da idem s njim da posvjedočim kod Saudovih sinova u vezi s tim dugom.
Ali pošto dug nije bio jasno dokumentovan, jer se sastojao od više poslova kroz koje se nije moglo precizno utvrditi da li je njihov otac platio ili ne.
Saudovi sinovi su odbili platiti dug bez jasne dokumentacije koja bi dokazala da njihov otac nije isplatio iznos.
Pošto su odnosi među nama trgovcima zasnovani na povjerenju, taj trgovac nije jasno dokumentovao faze otplate.
Moje svjedočenje nije prihvaćeno.
Sin od Sauda mi je iskreno rekao:
“Naš otac nam nije ostavio osim 600.000 rijala, zar da platimo dug koji njegov vlasnik nije ni potvrdio, a da mi ostanemo bez ičega?!”
Svijet mi se srušio, u mislima sam vidio svog prijatelja Sauda kako je zadržan u kaburu, opterećen svojim dugom!
Kako da te ostavim i napustim, prijatelju mog djetinjstva i partneru u trgovini!
Dva dana nisam spavao.
Kad god bih zatvorio oči, pojavio bi se osmijeh moga dragog Sauda, kao da čeka da mu pomognem.
Stavio sam svoju trgovačku radnju, sa svom robom u njoj, na prodaju, i skupio sve što imam.
Sakupljeni iznos je bio 450.000 rijala, i tim novcem sam otplatio Saudov dug.
Dvije sedmice kasnije došao mi je onaj trgovac kojem je Saud dugovao i vratio mi 100.000 rijala, rekavši:
“Odričem se tog dijela kada sam čuo da si prodao svoju radnju i robu da bi otplatio dug svoga preminulog prijatelja.”
Ispričao je moju priču grupi trgovaca iz Burejde.
Jedan od njih me nazvao i poklonio mi dvije radnje koja je prethodno pretvorio u skladišta.
Rekao je da ih koristim da ponovo pokrenem svoju trgovinu, zakleo mi se da ne moram platiti ni jedan rijal!
Kada sam preuzeo lokale i očistio ih sa indijskim radnicima, došla su velika dostavna kola puna robe.
Izašao je jedan mladić, učenik srednje škole, i rekao:
“Ova roba je od mog oca, trgovca tog i tog. Kaže ti: kad je prodaš, vrati nam samo polovinu vrijednosti, a druga polovina je poklon od nas!”
Dodao je: “I kad god ti bude trebala roba, od nas je dobijaš na odloženo plaćanje!”
Ljudi koje uopšte nisam poznavao počeli su mi pomagati sa svih strana!
Moj posao se preporodio, zarada se umnogostručila u odnosu na ono što je bila prije tog događaja!
Sada smo u mjesecu ramazanu 1436. godine, hvala Allahu, izdvojio sam zekat u iznosu od tri miliona rijala!”
Subhanallah, njegova vlastita djeca, njegova krv i meso, nisu se potrudila da otplate dug svoga oca, iz pohlepe prema nasljedstvu.
A prijatelj, koji mu je bio poput iskrenog brata, žrtvovao je izvor svoje zarade samo da njegov prijatelj ne bi bio zadržan u kaburu i kažnjen zbog svoga duga.
To je pravo prijateljstvo i iskreno bratstvo.
Također, ovo pokazuje da dobročinstvo često biva uzvraćeno na neočekivane načine.
Allahu moj, podari nam dobro društvo koje će nam pomoći na putu ispravnosti i upute, i koje će nas se sjećati u dovama nakon naše smrti!
Pripremio: Sanel Ramić, prof.
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
