Ramazan

Ramazan – moj put do Dženneta

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pokajanje, čekajući kandilje

Nekoliko dana pred ramazan prošle godine je Uzvišeni Allah dao kišu. Ove godine je Uzvišeni poslao snijeg. Mi smo to mogli doživjeti kao čišćenje zemlje. Uzvišeni Gospodar priprema zemlju za ramazan kako bi posebno mirisala vjernicima. Prije nego nastupi ramazan, svaki vjernik osjeti njegov miris koji ne može opisati ako ga pitate kakav je. Uzvišeni je niskim temperaturama uništio bakterije, očistio dunjaluk i njegove ulice od svega što nije lijepo. Na sličan način mi čistimo najsitnije dijelove naše kuće kako bi bila posebna pred ramazan. Poznato nam je da se gost dočekuje u čistu kuću koja se lijepo pospremi i namiriše. Allah je očistio zemlju od nečistoća, bakterija, prašine, kako bi bila posebna za doček najljepšeg gosta postačima.

Ono što je preostalo je čistoća naših srca. Potrebno je saprati srca iskrenom tewbom kao što je Allah saprao dunjalučke ulice kišom i snijegom. Mi to nismo morali raditi i Allah to na nas nije ostavio jer je to puno veće od onoga što mi treba da uradimo. Naš zadatak je dočekati ramazan čistih srca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako valja, onda je cijelo tijelo dobro, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se cijelo tijelo, a to je srce.“ (Buhari i Muslim)

Kao što održava zdravlje i organizam jednog čovjeka, tako isto ono imansko srce održava našu imansku snagu. Sve što više grijeha napada na njega ono se polahko gasi kao što organizam umire kada ga napadnu virusi i bakterije. Ono što je najvažnije jeste da smo mi udaljeni od imana i slasti robovanja Plemenitom Gospodaru. Aiša, radijallahu anha, nam je prenijela da je on, sallallahu alejhi ve sellem, oprost tražio više od sedamdeset puta dnevno. On, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg je Allah odabrao od cijelog čovječanstva. Od Adema, alejhisselam, pa do dana današnjeg kao biće koje će dostaviti objavu i za kojeg će Allah reći da je najbolji od svih.

On, sallallahu alejhi ve sellem, koji je toliko blizak Allahu, toliko puta oprost traži od Njega. Mi smo Allahovi robovi koji nisu nigdje spomenuti, koji ne znaju koliko su bliski Allahu, koji se bore ne znajući gdje nam je konačnica. Najteže od svega jeste da ne znamo koliko imamo grijeha. Nemoguće ih je prebrojati. Koliko imamo propusta i koliko smo puta uradili nešto sa čime Allah nije zadovoljan? Koliko smo grijeha uradili svjesno i koliko smo ih počinili kada nismo znali za Allaha? Potrebno je oživjeti ovaj kutak srca koji nije za Allaha znao.
________________________

Zapitajmo se: ‘Koliko sam ti puta Gospodaru bio/la nepokoran/na?’ Sigurno to prebrojati ne možemo i ne možemo vratiti film u glavi, ali hajde na trenutak da zamislimo kako možemo vidjeti počinjene grijehe. Kada vraćamo neki video unazad sa ciljem da ponovno čujemo neku riječ, ne možemo ga tako brzo premotavati. Tako isto ne možemo ni svoje greške. Na Sudnjem danu, kada otvorimo svoju knjigu začudit ćemo se kako je sve zapisala.

‘I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete prestupnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. ”Teško nama”!, govorit će, ”kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ I naći će upravo ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome zulum učiniti.“ (El-Kehf, 49.)

Ima neko koga je Allah zadužio da stoji na ramenima našim kako bi sve zapisao. Mi ni zamisliti ne možemo šta je zapravo zapisano. Zapitajmo se koliko smo puta plakali nad našim grijesima? Koliko smo puta sjeli i razmišljali o grijesima, koliko smo puta dozvolili da pustimo video snimak naših grijeha, razgovarali sa našom dušom i plakali nad njima? Koliko smo puta pitali dušu koliko je grešaka napravila prema svome Gospodaru? Koliko je puta naše oko zasuzilo jer je tužno koliko je prema Allahu griješilo? Možda i na ova pitanja odgovora nemamo.

Zapitajmo se kada je naša duša zadnji put plakala od straha od Allaha jer se u grijesima gušila? Kada smo zadnji put oživjeli kutak srca u kojem je skrivena tewba kojom smo se prvi put vratili Allahu? Kada smo zadnji put zaplakali jer smo bili nepokorni Allahu koji vidi naše grijehe a krije. Kada je zadnji put suza kanula jer je bila sebebom jake boli radi grijeha? Kada smo tu jaku bol osjetili? Zatvorimo oči i sjetimo se da li su naše oči često uplakane i da li naša srca često osjećaju strah od grijeha kao što osjećamo dunjalučka iskušenja? Ako naša srca u trenutku kada pomislimo na grijehe drugačije kucaju i tresu se, budimo sretni jer kako nam je ulema i Poslanik prenio a Allah nas obradovao, to su iskreni pokazatelji imana jednog vjernika.

Znajte da je vaše srce živo jer osjeća bol grijeha i da ne može ustrajati u tome. Allah vas voli. Allah nije dao ovaj osjećaj u srce roba osim ako ga voli. Prije nego dočekamo mubarek gosta, očistimo srca od grijeha jer ne možemo uživati u ramazanu ako uđemo u njega sa zatvorenicima. To su naši grijesi. U ramazanu se šejtani stavljaju u okove. Ako smo dočekali ramazan a u srcima smo zarobili toliko grijeha, šejtani odoše u okove a ponesoše naše ključeve sa sobom. Dozvolimo dušama da se očiste od grijeha prije nego nam na vrata zakuca mubarek gost. Kada čovjek ima neki dunjalučki problem, lakše mu bude kada se isplače. Kada bi se naša duša isplakala radi kajanja od grijeha, zamislimo kakav tada smiraj naša duša osjeća.
______________________

Ebu Hurejra, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako čovjek učini grijeh, pa kaže: ‘Gospodaru moj, počinio sam grijeh, pa mi oprosti!’, Uzvišeni Allah na to kaže: ‘Moj rob je učinio grijeh i zna da ima Gospodara, Koji oprašta grijehe i za to kažnjava, i zato Ja praštam Svome robu!’(Buhari i Muslim)

Odlučili smo da se vratimo Allahu, ali ima neko ko je obećao Uzvišenom Gospodaru da to neće dopustiti. On se zaklinje Allahovom veličinom a lažac je. Šejtan je rekao: „Tako mi tvoje veličine, Gospodaru, neću prestati zavoditi Tvoje robove, sve dok su im duše u njihovim tijelima – a Allah, subhanehu ve te’ala je na to rekao: „Tako mi Moje moći i veličine, neću im prestati opraštati sve dok budu tražili oprosta.“ (Ahmed) U trenutku kada ti odlučiš da se pokaješ, on uključi sve snage i organizuje sve vojske kako bi te u tome spriječio. Ti misliš da ćeš ga se lahko riješiti. Priđe ti i na uho ti šapne kako se ne možeš pokajati i da si se navikao/la na taj grijeh. Ti se tada sjeti velike tajne pomoću koje ga možeš pobijediti.

Sjeti se riječi Uzvišenog: ‘Tako mi Moje moći i veličine, neću im prestati opraštati sve dok budu tražili oprosta.‘ Okreni se na lijevu stranu i pljucni tri puta kako bi ga otjerao/la. Šejtan zna koliki je azze ve džel. Nema tog šejtana koji će ti dati odgovor nakon što ga na ovo podsjetiš. Odgovor Uzvišenog mu je dovoljan. Da cijeli svoj život griješiš, sve dok se kaješ Allahu, On će ti opraštati. Sve dok osjećaš da te boli grijeh, tvoj iman je živ. Uputa jeste u Allahovim rukama i oprost je kod Allaha, ali mi se moramo boriti protiv šejtana. Ne trebamo također dozvoliti drugom šejtanu da se uplete i da nam kaže kako treba da sačekamo sa tewbom i da će to biti kada Allah odredi. Ne slušaj ga. Abdesti se i klanjaj dva rekata i skrušeno traži oprost. Tewba briše sve grijehe. Uzvišeni briše sve grijehe osim širka. Oprost grijeha uvjetuje još nešto. Da bi ti Allah oprostio, mora ti oprostiti onaj sa kime si posvađan. Onaj koga si zarobio/la u svom srcu. Ako postoji takav zarobljenik u tvome srcu koji te stalno prati, oslobodi ga prije ramazana. To može biti tvoj muž, dijete, majka, babo. Vrati pravo vlasniku da bi bio/la slobodan/la. Možda ćemo reći da činimo tewbu ali da opet činimo grijehe i da se to stalno ponavlja, pa se i zapitamo da li vrijedi ta tewba?

Postoje dvije skupine ljudi u pogledu činjenja grijeha:

  1. Ljudi koji čine grijeh pa se pokaju.
  2. Ljudi koji nijjete da će se pokajati nakon što počine grijeh.

U čemu je razlika? Razlika je u planiranju. Prva skupina čini grijeh jer ih je Uzvišeni Allah učinio griješnicima, ali njihov iman ih odmah podsjeti da se pokaju.

Druga skupina svjesno radi grijeh pa se nakon njega pokaje. Primjer: Otići kod sestre/brata kako bi svjesno nekoga ogovarali, te nakon toga doći kući i učiniti tewbu. Šta ako te Gospodar preduhitri pa počiniš grijeh a ne stigneš počiniti tewbu jer te je usmrtio? Vjernici planiraju tewbu prije grijeha a griješnici grijeh prije tewbe. Zamislimo da imamo vladara koji je zabranio krađu ali je toliko dobra osoba da i ako neko nešto ukrade on mu oprosti. Tako jedne prilike neki čovjek priča na ulici kako će ukrasti nešto i da zna da će mu vladar to oprostiti. U tom momentu to vladar čuje. Pitanje je da li će mu oprostiti? Neće jer je čuo njegovu namjeru. To je jedan rob kojem se iz inata griješi. Da li mi iz inata griješimo prema Uzvišenom Gospodaru znajući da će nam oprostiti? Kada su Omera, radijallahu anhu, obavijestili da jedan vladar dugo ne dolazi jer se odao alkoholu, on mu je poslao pismo u kojem stoji: ‘Pišem ti da te podsjetim da je Allah Onaj Koji prašta i strašno kažnjava.’ Šejha Šenqitija su jedne prilike pitali šta da urade jer počine grijeh pa se pokaju, pa opet počine grijeh pa se pokaju, pa im je on dogovorio da se za njih boji loše završnice. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dovio: „Allahu moj, oprosti mi grijehe koje sam počinio i koje ću počiniti.“ Bitno je da se tom grijehu ne vraćamo jer uvjet za oprost jeste da to više ne radimo.

Kako se sačuvati situacije uzastopnog činjenja grijeha?

  1. Pojačati vezu sa Allahom – ‘namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno..’ (El-Ankebut, 45.) Namaz je najveličanstvenije djelo. Smanjit ćemo griješenje kada povećamo svijest o Allahovom nadzoru.
  2. Da budemo svjesni Allahovog obećanja i prijetnje – Allah je obećao opraštati ali i njegove kazne su velike.
  3. Zaustaviti puteve ka grijesima – Ako znamo da će na nekom sijelu biti gibeta, nemojmo ići na njega.
  4. Pomozimo se dobrim društvom koje nas podstiče na hajr – Jedne prilike se jedan čovjek požalio šejhu kako stalno čini grijeh pa ga je posavjetovao da ode u mjesto gdje su Allahovi pokorni robovi i da se ne vraća u svoje mjesto jer su tu ljudi nepokorni Allahu.
  5. Ustrajnost u dovi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podučio da se vrata opskrbe zatvaraju robovima koji griješe. Grijeh koji je u našim očima mali može biti sebebom da cijeli ramazan nemamo bereketa, da osjećamo tegobu i da posti samo naš želudac. Mi robujemo Allahu koji je Onaj Koji prašta, koji je Milostiv, Samilostan, voli tvoju tewbu ali sebebom tvojih grijeha ti uskraćuje opskrbu. Mi sigurno odma pomislimo na dunjaluk, ali opskrba biva i u vidu imana. Kada želiš da učiš Kur’an ali nikako ne stižeš jer ti je Allah zatvorio vrata tog rizka. Vrata pokajanja su otvorena i Allah zaista želi da nam oprosti. Iskrena tewba je onda kada su suze najbolnije, kajanje najiskrenije i kada prihvatamo Allahovu milost kao ništa drugo.

Sa seminara: Ramazan moj put do Dženneta – Pokajanje, čekajući kandilje
Predavač: Amina Hadžić Jahić, prof.
Zapisala: Merima Struga

 

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: