Sedžda na morskom dnu
Podvodni svijet je lijep i uživao sam u prizoru… Najedanput, regulator za dovod vazduha, kroz koji se udiše vazduh iz boce, se pokidao. Slana voda počela mi je ulaziti u usta. Gušio sam se… moja pluća očajnički su željela udahnuti zrak… Moji prijatelji su bili daleko a ja sam postao svjestan u kolikoj se opasnosti nalazim: slana vodam me guši… umirem… hvatala me panika.
Pripovjedajući o svome pokajanju junak ove priče kaže: Bio sam mladić koji je mislio da je u životu jedino važno imati mnogo imetka, udobne kuće i vile, luksuzna auta, lijepo se zabavljati…Jednog petka sjedio sam na plaži sa grupom svojih prijatelja čija su srca, poput moga, bila nemarna prema vjeri.
Mujezin je upravo učio ezan pozivajući na džuma-namaz. Slušao sam njegove riječi: ‘Dođite na namaz! Dođite na spas!’ U svom život naslušao sam se ezana, ali, kunem vam se da nikad nisam shvatao smisao riječi: ‘Hajja alel-felah – dođite na spas!’ Ljudi oko nas su pripremali svoje sedžade i okupljali se oko džamije da obave džumu namaz, a mi smo pripremali ronilačku opremu spremajući se za podvodne avanture. Ušli smo u more i udaljili se od obale, potom smo obukli ronilačku opremu i zaronili.
Sve je bilo u najboljem redu. Podvodni svijet je lijep i uživao sam u prizoru… Najedanput, regulator za dovod vazduha, kroz koji se udiše vazduh iz boce, se pokidao. Slana voda počela mi je ulaziti u usta. Gušio sam se… moja pluća očajnički su željela udahnuti zrak… Moji prijatelji su bili daleko a ja sam postao svjestan u kolikoj se opasnosti nalazim: slana vodam me guši… umirem… hvatala me panika.
Misli su mi se rojile glavom i cijeli život mi je prolazio pred očima. Od prvog trenutka shvatio sam koliko je čovjek bespomoćan. Kako mi je samo Allah posredstvom nekoliko gutlja slane vode koju sam gutao pokazao da je On Svemoćni! Shvatio sam – samo On me može spasiti! Plivao sam ka površini, ali bio sam previše duboko…
Pomišljao sam u tim trenucima kako nije toliko strašno što ću umrijeti. Strašno je što ne znam kako ću sresti svoga Gospodara, sa kakvim djelima! Namaz, prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu, uopće nisam obavljao. Sjetio sam se kelime-i-šehadeta – ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah. Htjedoh da mi to budi posljednje riječi, ali nisam mogao otvoriti usta. U mislima sam govorio: „Gospodaru, vrati me! Samo jedan sat, jedan minut ili bar jedan tren! Vrati me!“
Pred očima mi se stvorila velika tama. Tada sam izgubio svijest i ne sjećam se šta se poslije desilo. Ipak, Allah mi je htio ukazati milost – jedan od mojih prijatelja primijetio me je. Uspio mi je prići i dati mi zraka iz svoje boce, potom sam iznesen na površinu gdje su mi pružili prvu pomoć. Ponovo sam počeo osjećati vazduh u plućima. Tama pred mojim očima polahko je nestajala i preda mnom se ukazalo nasmijano lice na kojem sam čitao da će sa mnom sve biti uredu. Spašen sam! Moje srce, moj jezik, svaki dio moga tijela, svjediočio je, u tim trenucima, da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik – ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah. El-Hamdu lillah – hvala Allahu!
Kada sam sišao na kopno bio sam novi čovjek. Moja poimanja života na ovome svijetu potpuno su se promijenila. Nismo stvoreni uzalud! Shvatio sam tajnu svoga postojanja! – Allah nas je stvorio samo da bismo Ga obožavali!
Dani su prolazili a ja sam postajao sve bliži Allahu. Jedanput sam se sjetio te moje ronilačke nezgode te sam odlučio ponovo otići na more. Ponio sam ronilačku opremu i sam sam krenuo na to mjesto. Tu na morskom dnu, na mjestu na kojem, vjerujem, nikada niko nije pao sedždu, učinio sam Uzvišenom Allahu sedždu kakvu nikada u životu nisam učinio, nadajući se da će mi se Allah zbog nje smilovati na Sudnjem danu.
Za NUM pripremio: Abdullah Nasup