Tekstovi

Šesnaest abortusa

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Kada pročitate naslov, sigurno ćete se pitati da li vam pišem neku priču iz filma ili serije. Ili neku priču sa kliničkog centra. Ili nešto treće. Ne. Pišem vam istinitu priču iz života jedne djevojke. Kako bi majke i očevi djevojčica uzeli pouku. Ne da bi kritikovali ili se izrugivali nečijem grijehu. Jer to zaista nije ono čemu nas uči naša vjera. Još prije rata, prije njenog rođenja, roditelji su joj otišli u jednu od evropskih zemalja. Tu se rodila i ona- dijete čisto i nevino poput svakog drugog djeteta. A roditelji, oni su ti koji odgajaju dijete, daju mu smjernice i pokazuju sebe kao najbliži uzor.

Djevojčica je rasla. Allah joj je darovao posebno lijep izgled. To je bilo „mamac“ za mnoge muškarce. Već kada je imala dvanaest godina, imala je prvog „momčića“. Njena majka (mama njene mame) je upozoravala njenu mamu da povede računa o kćerki. Ne iz vjerskog ubjeđenja, već iz moralnog- koje je krasilo naše stare majke. Međutim, kćerka je uvijek odgovarala da je to dječije. „Nek’ se djeca zabavljaju.“ I već u trinaestoj godini je došao prvi abortus. Zatim drugi, treći i tako njih šesnaest do njene dvadeset i neke godine. Kada je mama vidjela posljedice „dječijeg zabavljanja“- već je bilo kasno. Kćerka je izabrala svoj put. A svaki pokušaj da na nju djeluje završavao se velikom porodičnom svađom. Na kraju je kćerka i otišla od roditelja- samo da joj se ne miješaju u život.

Poslije se udala. I već više od deset godina nema djece. Abortusi su ostavili svoj trag. Na njeno tijelo i dušu. A kako i ne bi- tih šesnaest umorenih duša prije nego su i dobile šansu za život. Raelnost zapada. I naša realnost. Sve više naš novi model odgoja kćerki po mjerama zapada.

Možda o ovome i ne bi pisala da nisam prije neki dan vidjela dvije scene. Jedna je bio otprilike jedanaestogodišnji dječak koji je pušio travu. Druga – djevojčica od dvanaest/trinaest godina „u ljubavnom zanosu“ sa nešto starijim dječakom, oskudno odjevena. Srce me je zaboljelo. I zbog jednog i zbog drugog. Jesmo li dostojni emaneta naše djece? Da li je za ponos majci i ocu polugola djevojčica? Kako se osjećaju zbog „njene ljubavi“? Da li će biti sretni kada je povedu na prvi abortus?

Dragi roditelji, drage majke,

Učite svoje kćeri da čednost nema cijenu. Učite ih da ljubav nije za njih sve do spremnosti za ulazak u brak. Učite ih da njihovo tijelo nije predmet u rukama nekog ko će ih „iskoristiti“ i odbaciti kao robu. Učite ih da to nije ljubav. Takva ljubav nije dostojna njih. Neka vam ne bude za ponos da se neko poigra sa vašim djetetom. Učite ih da nisu ljepše ako pokažu što više svoga tijela.

Učite ih primjerom svojim čednosti i usmjeravajte ih od malih nogu na čednost i stid. Učite ih da ne budu u „trendu“. Da taj „trend“ ustvari je put do propasti ženske čednosti. A ona, ona je najvrjednije što jedna žena može imati. Učite ih! Trudite se! Neka vam ništa ne bude preče od emaneta koji vam je dat, od vaše djece. Ne žalite vrijeme na tom putu. Ne žalite sebe.

Ne dozvolite sebi da se probudite kasno! Ne dozvolite da budete poput majke koja se osvijestila prekasno.

Halima Lj.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: