Tekstovi

Tri odabrana pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Ima li oprosta za blud

Pitanje: Imam 21 godinu, oba roditelja su mi muslimani, medjutim obadvoje se deklarisu kao ateisti, tako da mom zivotu nisam imala nikakvog dodira sa islamom. Naravno, u nasem gradu imaju dzamije i ima muslimana, ali me to nikada nije interesovalo. Zivim zivotom kao vecina dansnje omladine, cesto izlazim u diskace, na koncerte i razne zabave sa mojim drustvom…

Roditelji su mi imucni pa sam u mogucnosti da sebi priustim mnogo toga, medjutim, osjecam da nisam sretna, osjecam neku prazninu u sebi, osjecam da mi nesto nedostaje i ne vidim vise svhu ovakvog zivota. Slucajno sam naletjela na neke islamske stranice na internetu, pa sam citala neke tekstove i gledala video materijal i osjetila sam neku toplinu u sebi.

Zaista nikada u zivotu nisam osjetila ovako nesto lijepo, pa me sada interesuje da li ja mogu da budem muslimanka, odnsosno da li ce mi Allah oprostiti grijehe ako se popravim? Da naglasim, ne smatram se losom osobom, ali cesto na ovim zabavama pijem alkohol, cinila sam blud i jos mnostvo drugih grijeha. Zaista bi zeljela da se promjenim, cak sam pricala sam sa nekim prijateljima o islamu, ali su oni mislisli da se samo salim. Unaprijed zahvalna na odgovoru.

Odgovor:

Zahvala pripada Allahu, subhaneh, koji upućuje svoje robove na pravi put. Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi pa ko je taj ko će ga na pravi put uputiti. Najveća blagodat koju Allah spusti na svoga roba je uputa, takvi su uistinu srećnici i na dunjaluku i na Ahiretu.

Mnogo nas raduje kada vidimo Allahovu milost koja se spušta na Njegove robove, pa tako, poštovana sestro, ti nisi nikako “slučajno naletila” na neke islamske stranice, jer se u ovom kevnu (svijetu) ništa ne dešava slučajno, nego je to Allahova odredba. Tvoja smirenost i toplina koju si osjetila čitajući i gledajući islamske sadržaje je dokaz da ti je Allah, subhanehu, otvorio srce za Islam i Njegovu uputu.

Što se tiče praznine koju osjećaš u kafićima, diskotema i drugim haram mjestima je sasvim normalna, jer su to mjesta na kojima se griješi prema Allahu, a čini se pokornost prokletom šejtanu. Pa je s toga sasvim prirodno da se tu ne osjećaš sretnom i ispunjenom.

Da li ti možeš da budeš muslimanka? Naravno da možeš. Zaista su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa zapada. Pa tako je na tebi da se iskreno pokaješ za ono što si radila i da počneš novi život kao iskrena Allahova robinja.

Grijehe koje si činila ne moraš i ne trebaš spominjati jer Islam briše ono što je bilo prije njega. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu:”Islam briše ono što je bilo prije njega” (Ahmed). Pa tako ti možeš da počneš svoj novi, islamski život sa praznom knjigom na kojoj će biti pisano samo ono što radiš nakon tvoje tevbe (pokajanja).

Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove: 1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da se odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova. Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio.

Tvoje riječi “oba roditelja su mi muslimani, medjutim obadvoje se deklarisu kao ateisti” znače da su tvoji roditelji Bošnjaci i nisu muslimani. Da bi čovjek postao musliman mora da ispuni pet islamskih šartova:

1- da posvjedoči da je samo Allah božanstvo koje zaslužuje da mu se čini ibadet i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik,

2- da klanja pet farzova namaza (sabah, podne, ikindiju, akšam i jaciju),

3- da posti mjesec ramazana, 4-daje zekat i 5-obavi hadž (posjeti Ka’bu) ako je u mogućnosti jednom u životu. Činjenje ovih stvari jednu osobu čine muslimanom.

S toga, poštovana sestro, požuri sa svojom tevbom i činjenjem onoga što ti je tvoj Gospodar naredio i iskoristi Allahovu milost koju je spustio na tebe učinivši da počneš da mrziš griješenje a da osjećaš ljepotu i smirenost u onome što On, subhanehu, voli i čime je zadovoljan. Pa zamijeni smrad, tjeskobu, zagušljivost i buku diskoteka sa tišinom, mirisom, smirenošću mesdžida. Zamijeni prijatelje koji te pozivaju na razvrat, ružna djela i griješenje prijateljima koji te pozivaju u Allahovu milost i Njegovu prostranost (koja ti je kao i svakom drugom itekako potrebna), koji te pozivaju u pokornost samo Njemu i nikome drugom. Zaista niko neće ostaviti nešto radi Allaha, subhaneh, a da mu to Allah neće zamijeniti nečim ljepšim i boljim za njega, kao što je to došlo u hadisu.

Bilježi Veki’a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K’aba, a Ebu Nu’ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K’aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, neostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu“. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi’ija.

Od prvih obaveza koje treba da uradiš je da se posvetih učenju osnovnih stvari od vjere bez kojih ne možeš biti muslimanka, a od prvih tih obaveza je namaz. Isto tako, ono što naučiš moraš primijeniti u praksi jer je znanje bez primjene u praksi poput drveta koje nema plodova. Treba da svoje praktikovanje vjere uskladiš sa onim što je došlo u Kur’anu i sunnetu a ne sa “bošnjačkom tradicijom”, pa vodi računa gdje i od koga ćeš naučiti vjeru.

Svako djelo koje musliman uradi treba da ispuni dva šarta (uslova) da bi bilo ispravno: 1- da je urađeno iskreno samo radi Allaha a ne zbog bilo koga ili čega drugog i 2- da je u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš biti spremna na iskušenja koja će te zadesiti na tvom putu pridržavanja vjere, tako da ćeš naići na nerazumijevanje, ismijavanje, kritike, odbacivanje i to od onih koji su ti najbliži (roditelji, rodbina, prijatelji, komšije, sredina). Kroz to su prolazili poslanici, učenjaci i većina nas kad smo bili na početku svog praktikovanja vjere. Isto tako, ne smiješ dozvoliti da se prepadneš od mnoštva naredbi i zabrana, kako će ti se možda u početku učiniti, zaista je ova vjera Allahova vjera koju je On odabrao svojim robovima i olakšao im je.

Kaže Uzvišeni: “Danas sam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera” (sura El-Maide 3). Najbolja blagodat koju Allah, subhaneh, spusti na svoga roba je da ga uputi na pravi put pa istinu vidi istinom a zabludu vidi zabludom. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah hoće dobro dadne mu da razumije vjeru“(mutefekun alejh).

I na kraju poštovana sestro, molimo Allaha da ti omekša tvoje srce za Islam, da ti olakša pridržavanje vjere, da te učini od onih koji su sretni i uspješni i na dunjaluku i na Ahiretu, On je onaj ko je Milostiv, Onaj koji uslišava dove svojim robovima. Dobro došla u društvo mu’mina, onih koji su izabrali Allahov put a ne put onih koji su zalutali pa tumaraju ovim svijetom bez svjetiljke vodilje. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!
*******************************

2. Gusim se u grjesima – kako da se iskreno pokajem?

Pitanje:

Selam alejkum!

Ovako, ja griješim, normalno, kao svako na ovoj zemlji. Ali sad sam počeo da prakticiram islam i opet radim mnogo grijeha, ali problem je ja bi se pokajao i sve, medjutim ne mogu i ne osjećam nikakav bol ili da me je kakav strah ili šta od tih stvari. Ja kažem da se kajem i obećam Allahu da se neću vraćati tome grijehu, ali se opet vratim. To je sad postala svakodnevnica. Ne mogu da se iskreno pokajem n.pr. za cigare, za zinaluk, za pogledima drugih žena, mada klanjam sve namaze od unazad 2 mjeseca samo sam jedan propustio sa razlogom i bio presto pušiti i opet počeo, mada čitam i Kur’an.

Ali mi je gore što ne osjećam ništa što se tiče grijeha, mene to ne peče u prsima, a kamoli da bi još zaplako. Nisam još nikad. Znam da će temi reći ne gubi nadu u Allaha, ali se ništa nemjenja, ja samo grješim i dalje, ali bez savjesti šta da radim???

Odgovor:

Ve alejkumus-selam!

Drago nam je što si se okrenuo vjeri i postao musliman. Oslabio ti je imanski imunološki sistem i lahko ga napadaju prohtjevi i strasti, a iza prohtjeva i strasti se krije prokleti šejtan, pa mu nemoj biti pokoran. Sjeti se ko ti je dao sve blagodati, pa zar ćeš Allahu uzvratiti nepokornošću. U tvom slučaju savjetujem ti da sebi promjeniš zajednicu i društvo. Nađi sebi društvo koje je u vjeri, koji paze na Allahove granice i kloni se grijeha i nastavi sa pokajanjem, pa ukoliko tako nastaviš, vidjećeš promjenu. Ti se trudi što više možeš. Radi tako dok ti srce ne smekša. Griješi onoliko koliko možeš da podneseš vatru Džehennemsku i gledaj prema kome se griješiš i neka te bude stid Allaha Uzvišenog.

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik a.s. rekao: “Uistinu kada čovjek pogriješi, na srcu mu se upiše crna tačka (mrlja), pa kada učini istigfar (zatraži oprost) i pokaje se, njegovo srce se očisti. A kada se ponovo vrati grijehu onda se mrlja uveća, dok ne obuhvati cijelo srce i to je prekrivanje koje Allah spominje: `A nije tako! Ono što su radili,prekrilo je srca njihova.`” (Bilježi Tirizmija)

Obilazi bolesnike i posjećaj se na Allahove blagodati prema tebi, klanjaj dženaze i prisustvuj njihovom ukopu, i sijeti se da ćeš i ti jednog dana tamo biti sam.

Odgovorio prof. Abdullah Mujic!
***************************************

3. Uradila sam gnusne grijehe

Pitanje:

Sticajem okolnosti nasla sam se u stranoj drzavi. Momak za kojega sam se trebala udati, odlucio se za drugu djevojku, jer sam ja bila “staromodna”. Moj jedini izlaz koji sam ja tad kao takvim i vidjela da se ne bih izgubila u stranom svijetu bila je udaja za drzavljanina te drzave, nemuslimana. Moja majka i najstariji brat, koji veliki uticaj ima na nju, su me se odrekli. Osjecala sam se…

odbacenom i od Boga i od familije. Nakon nekoliko godina braka kad nisam ostala trudna, mislila sam da je to Allahova kazna meni zato sto sam se udala za nemuslimana. Ljekari su za oboje nas rekli da smo zdravi. Kako je vrijeme odmicalo, postajala sam sve ocajnija i tad sam ucinila zinaluk iz koga je rodjeno musko dijete. Uradila sam to u dogovoru sa tim muskarcem jer sam zeljela dijete. Da Allah dz.s. sacuva svaku djevojku koja bi se nasla u takvoj situaciji!

Nisam smijela nikom da govorim o tome, jer ni sama nisam mogla da vjerujem da sam zatrudnila sa tim covjekom (koji je musliman) nakon jednog odnosa. Kad se dijete rodilo, tek tad sam sigurna bila da je dijete zinaluka. Nakon izvjesnog vremena priznala sam to muzu, rastavili smo se, ali dijete nosi prezime moga muza. On ga priznaje kao svoga sina i brine se dobro o njemu. Moje pitanje vezano za dijete je da li bih trebala djetetu promijeniti prezime u prezime pravoga oca? Napomena, da bioloski otac zna za porijeklo djeteta kao i dijete. Sinu sam rekla ko mu je bioloski otac.

Ja sam se u medjuvremenu pokajala, Allahu sam ucinila tevbu i molim Ga da mi oprosti i od tad pokusavam da zivim onako kako bi On bio zadovoljan sa mnom. Ali, spoznaja da sam ucinila veliki grijeh, kako svojom udajom, pa zinaluk, pa neposlusnost roditeljima, me cesto ucini depresivnom tako da posustanem u mom imanu, jer imam osjecaj tad da sve sto radim, radim dzaba, za nista. Tad nastupaju momenti kad uistinu nemam volje ni za sta, kad bih zelila da me nema. Molim vas odgovorite mi kako da se nosim sa svim ovim i kako je najbolje da radim da bih mogla biti ustrajna u mom nijetu da budem dobra muminka, dobra majka, sestra pa, inshAllah, i dobra supruga.

Drugo pitanje: Posto moja majka se zaklela da mi halaliti nece dok je ziva i da ne zeli kontakt sa mnom, kao i moj brat da li sam duzna i do kad, posto sam to pokusavala vec nekoliko puta, da nastavim da pitam majku da mi oprosti i da se taj kontakt ponovo uspostavi. To sto sam ucinila, znam da se najveca kazna za to daje, ali zar Allah, dz.s., nije rekao da pokajanje nikad kasno nije? Mogu li ja i imam li pravo da se nadam da moj buduci zivot kao muminka nije uzaludan i da uz Allahovu pomoc budem ono sto i zelim. Muminka, zena sa kojom ce Allah dz.s. biti zadovoljan, inshAllah. Da vas Allah sve nagradi koji stojite na usluzi nama grijesnicima i da svakom da onako kako je najbolje.

Odgovor:

Djela koja ste počinili su zaista tešska. Molim Allaha da vasšu tevbu ukabuli i da vas uputi na pravi put. Allah, džzelle šsanuhu, je propisao brak i haram učinio zinaluk kako ne bi došlo do miješsanja sjemena, kako bi se bez sumnje i dvosmislenosti moglo ustanoviti porijeklo, a dijete moglo pripisati svome ocu.

Kroz brak zžena pripada samo jednom čovjeku; njoj je haram da mu bude nevjerna ili da nekom drugom dozvoli pristup onome što pripada isključivo njezinom mužu. Tako će svako dijete koje ona rodi u braku biti dijete njezina mužza – bez ikakve potrebe za prepoznavanjem, njegovim javnim priznavanjem da je to njegovo dijete ili njezinom odgovarajućom tvrdnjom o tome.

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: «Dijete pripada onome u čijoj je postelji rođeno». (El-Buhari i Muslim) Muzžu nije dozvoljeno da poriče očinstvo djeteta koje rodi njegova zžena sve dok su njih dvoje u braku. Takvo poricanje moglo bi nanijeti ogromnu sramotu i žzeni i djetetu. Međutim, šseriat ne žzeli prisiliti čovjeka da odgaja dijete za koje iz određenih razloga sumnja da je njegovo.

Uzvišeni Allah je za to propisao «el-lian», tj. covjek mozže povesti parnicu pred sudijom, gdje će sudija tražziti od mužza i žzene da prizovu Allahovo prokletstvo svako na sebe, na način koji je propisan u suri En-Nur u ajetima 6-9. Nakon ovog će se njih dvoje zauvijek rastaviti, a dijete će biti dodijeljeno majci.

Propisi vezani za dijete iz vanbračnog odnosa govore da se ne priznaje očinstvo putem zinaluka, kao i to da takvo dijete ne mozže naslijediti čovjeka koji je bio uzrok njegovom začeću. Dakle, onaj s kojim ste počinili zinaluk nema nikakvo pravo na dijete. U odnosu na dijete takva osoba kao da i ne postoji. Pošsto ste vi bili udati za nemuslimana, što je svakako zabranjeno, i hvala Allahu, razveli ste se od njega, dijete ne možze pripasti ni vašsem, sada već, bivsšem muzžu. Brak sa njim u osnovi je neispravan, a sada imamo i novu situaciju, tj. vi ste razvedeni. Dakle, bivsši muzž nemusliman nema pravo na dijete ako je utvrđeno da dijete nije njegovo, a vi niste u braku sa njim.

Grijesšni ste ako to dijete i dalje ostane kod njega. Dužzni ste ga dovesti kod sebe i spriječiti njegovo odgajanje u neislamskim uvjetima. Dijete pripada vama, vi ćete ga odgajati i vas će naslijediti zbog specifične situacije u kojoj se nalazite. Ono što je posebno značajno jeste vaše pokajanje. Ako ste se iskreno pokajali (u to ne sumnjam), to je još jedan garant vsiše da će i dijete, ako Bog da, biti na pravom putu i bit će, u najmanju ruku, sačuvano neislamskog odgoja.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao da “dijete pripada onome na čijoj je postelji rođeno”.(Buhari i Muslim) Postelja koja se spominje u hadisu po mišljenju mnogih komentatora odnosi na žzenu. Dakle, dijete pripada žzeni. Po drugom tumačenju riječi “postelja” dijete pripada mužzu žzene koja je počinila zinaluk, te bi prema ovom tumačenju dijete trebalo pripasti vasšem bivšem muzžu. Međutim, pošto ste razvedeni i pošto je on nevjernik, dijete će pripasti vama. S obzirom da tamo gdje vi žzivite ne vladaju islamski zakoni, kao ni u Bosni niti igdje u svijetu, vi nemate držzave koja će sprovesti ono što Islam propisuje. Ali ćete vi uraditi onako kako to Islam zahtijeva shodno vašsim mogućnostima. Dakle, dijete će te zadržzati kod sebe i zvati ga po svom prezimenu.

S obzirom na to da se na osnovu zinaluka ne priznaje očinstvo, djetetu nećete mijenjati prezime u prezime njegova biološskog oca, već ćete mu dati svoje prezime. Osjećaj depresije, posustajanja, bezvoljnosti i drugog je normalan psihološki efekat za osobu poput vas, s obzirom na to što ste učinili. I pored svoje tezžine, sve to bi trebalo da bude mnogo lakšse podnijeti, nego ispašstati pravu kaznu za grijehe koje ste počinili. Takvo dušsevno stanje i odbačenost od svojih najmilijih su posljedica gnusnih djela koja ste počinili. A stalno prisjećanje na grijeh koji ste počinili je jedan od znakova da je tevba iskrena.

Ako vam Allah oprosti, a nadam se da hoće, tada je vasše trenutno stanje beznačajno, koliko god vam se ono tešskim činilo. Konstantno bdijte na sedžzdi Allahu, posvetite se ibadetu, učite Kur’an šsto visše i činite zikr. Za takvo dušsevno stanje nema boljeg lijeka od učenja Kur’ana i spominjanja Allaha. Uzvišseni Allah kažze: «…a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!» (Er-Ra’d, 28)

Najvazžnije je u svemu ovome da ste se vi pokajali. Allah je milostiv i On će dati da nakon ovoga teškog psihičkog stanja dožzivite dušesvno rasterećenje, samo ne smijete gubiti nadu u Njegovu milost Sto se tiče vaše majke i brata, vi ste i dalje dužzni pokušsavati uspostaviti kontakt sa njima. Čak i ako oni ne osjete potrebu da vam se odazovu i pomire se, ili vam ne halale, vi ćete makar imati opravdanje da ste halala tražzili. Na kraju krajeva nema te majke koja se neće smilovati svome djetetu kada uvidi da je njeno dijete priznalo svoj grijeh i za njega se pokajalo. Dokazžite im da ste se zaista promijenili.

Vi nikako ne smijete gubiti nadu u Allaha i sumnjati da vašs budući žzivot kao vjernice je uzaludan. To vjernik sebi ne smije dozvoliti. Gubljenje nade i sumnjanje u Allahovu milost čovjeka mogu izvesti iz vjere. I najvećim griješnicima Allah je kadar oprostiti, zašto ne bi i vama? On je obećao da će oprostiti i kafirima ako se pokaju za svoj kufr (nevjerovanje), a vi niste kafir. Prema tome, gledajte da vasš odnos sa Allahom što iskrenijim učinite i nemojte očajavati. U tu svrhu ja bih vam predložzio slušsanje kasete o pokajnicima koju je izdao studio Sebil i išsčitavanje knjiga o ljudima koji su se pokajali za grijehe koje su počinili. Rekao je Allahov Poslanik, saws: «Kada vi ne biste griješili, Allah bi doveo drugi narod koji bi griješsio i za svoje grijehe oprosta tražzio.» (Muslim)

Odgovorio hfz. mr. Senaid Zaimovic

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: