Poučne priče i tekstovi

Utisci jedne sestre sa predavanja šejha Safeta u N. Pazaru

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Dođoh kući sa fakulteta, sva umorna i nervozna, kad odjednom ugledah poruku od jedne sestre, prelijepa vijest! Šejh Safet dolazi u subotu kod nas, u Novi Pazar! “Baš super, elhamdulillah”, pomislih, “ali mora li svaki bitan ders da se organizuje baš kad ne znam gdje ‘udaram’?!” Ipak, u subotu odlučih da idem, već sam obećala nekim sestrama i nema kršenja obećanja. Poći ću, sat vremena nije puno. Napolju je nevjerovatno hladno, ruke mi se lede ispod rukavica, ali neki predivan osjećaj me obuzima, a kako i ne bi, u nastavku ćete, inšallah, zaključiti zbog čega…

Dok koračam ka džamiji na Paricama (naselje u Pazaru), vidim sestre, braću, kako smirenim koracima, nekih tridesetak minuta prije jacije, idu ka istom pravcu. Ulazim prvi put u tu džamiju, jako lijepa džamija, jedna od rijetkih u Pazaru koja ima odvojene ulaze za muškarce i žene. Na gornjem spratu okupile su se sestre, i elhamdulillah, prijatno me iznenadilo da su došle čak i sestre koje se puno razlikuju u vjerskim shvatanjima i stavovima od nas ostalih prisutnih sestara. To je ono što učene ljude čini posebnim, imaju ahlak kojim ne odbijaju neistomišljenike.

Klanjali smo jaciju i sa nestrpljenjem čekali da čujemo našeg dragog šejha. Kada je šejh počeo da govori, tako mi Allaha, već u prvoj rečenici osjetila sam njegovu skromnost, morale smo da se približimo da čujemo šta govori. Smiren, ozbiljan i odmjeren govor, kojim kao da je imao za cilj da pošalje poruku da je na istom, nazovimo vjerskom nivou, kao i svi prisutni! A nismo mu ni blizu! A Allah najbolje zna.

Govorio je o djelima koja uvode u Džennet. Tako je živopisno i sa elanom govorio da sam na trenutak odlutala i počela su da se nameću ona pitanja koja mi ne daju mira: “I čime si ti zaslužila ta prostranstva, te zlatne palme, taj smiraj i rahatluk?!” A šejh je navodio takve hadise da jedino što sam poslije mogla da kažem: “A Ti si od milostivih Najmilostiviji! Hvala Ti, Gospodaru!” Da nam ulije što veću nadu, šejh je upotrijebio gradaciju u redanju hadisa, to je kulminiralo dotle da nam je kao posljednji hadis naveo onaj u kojem se govori da će na svakog stanovnika Dženneta ući još 70.000 ljudi u Džennet. Allahu ekber!

I onda onaj simpatični šejhov komentar, koji parafraziram, jer ne sjećam se skroz, ali nešto slično: “Pa vi vidite li koliko je to!? 70.000 x 70.000! Neka proračunaju matematičari! Govorio nam je o džennetskim ljepotama i o nagradama onih koji budu na nižim deredžama u Džennetu, a blago se onima na najvećim deredžama! Dovimo samo za najveće, za najviše, ništa manje! U džamiji je bilo prilično hladno, ali, tako mi Allaha, i na ledu da sam sjedila – ne žalim! Eh, kamo sreće da nam svake nedjelje drži dersove.

Cilj mi je bio da pošaljem poruku, jer sam ja izvukla pouku: Nikad, nikad ne stavljajte znak upitnika kad je u pitanju odlazak na dersove naših učenih! Molim Allaha da potraje večerasnji utjecaj ovog dersa!

Sumnjam da će ovo šejh ikad pročitati, ali neću njemu da govorim o njegovoj vrijednosti, nego nama, ali eto, negdje daleko od njega postoje braća i sestre koji dove da ga Allah uvede bez polaganja računa u Džennetul-Firdevs! Hvala ti na večerasnjem govoru, dokazao si da je razlika između učenih i neučenih kao između živih i mrtvih.

Molim Allaha da se uskoro okupimo u Džennetu, kao večeras! I molim Allaha da nas učvrsti na putu Istine, da nam podari jak oklop koji će da sprečava pristup i djelovanje šubhi sa strane. Završam rečenicom, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji pravi najljepše planove za nas!

Sestra Z. K.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: