Važnost i smisao sabura
Uzvišeni Allah kaže: „I budi strpljiv uz one koji zazivaju svoga Gospodara ujutro i navečer, tražeći Njegovo lice (priznanje i zadovoljstvo)…“ (Kur’an 18:28)
Postoje tri vrste strpljenja: strpljenje u pokoravanju Allahu Uzvišenom (ustrajnost), strpljenje u izbjegavanju Allahove neposlušnosti (odlučnost) i strpljenje u iskušenjima. Prva dva od njih odnose se na djela nad kojima mi kao ljudi imamo kontrolu. Posljednje se odnosi na ono što nam se događa (po Allahovoj odredbi) gdje nemamo izbora.
Strpljenje Poslanika Jusufa
Poslanik Jusuf a.s pokazao je strpljenje u odupiranju iskušenju sa Zulejhom, a i strpljenja u vezi s tim da su ga braća bacila u bunar i odvojila od oca. U takvim slučajevima, Allahov rob nema drugog izbora nego strpljenje. Ali njegova ustrajnost u izbjegavanju zavođenja uključivala je njegov izbor i snagu koja je proizašla iz njegove voljne poslušnosti Allahu i borbu protiv samog sebe. Žena koja ga je pokušavala zavesti bila je lijepa, visokog statusa i njegova vlasnica, te ga je iskušavala. Uz sve to, prijetila mu je zatvorom i poniženjem ako joj ne udovolji. Pa ipak, unatoč svim tim faktorima, on je bio strpljiv iz vlastitog izbora, preferirajući ono što je kod Allaha.
Ibn Tejmijje neka mu se Allah smiluje je govorio: „Strpljenje kroz činjenje dobrih djela je bolje i višeg statusa od strpljenja u izbjegavanju grijeha, jer je korist koja proizlazi iz činjenja dobrog djela draža Allahu Uzvišenom od koristi koja proizlazi iz odricanja od grijeha. Slično tome, zlo koje proizlazi iz nedostatka pravedne poslušnosti mrskije je Allahu Uzvišenom od zla koje proizlazi iz prisutnosti neposlušnosti.
Samo Allah Uzvišeni daje uspjeh.
Strpljenje također ima tri vrste: strpljenje kod Allaha (billah), strpljenje radi Allaha (lillah) i strpljenje s Allahom (ma’allah).
Prvo, strpljenje kod Allaha, sastoji se u traženju Allahove pomoći i viđenju Allaha kao izvora strpljenja. Jer strpljenje roba nije u njegovoj vlastitoj moći, već je dar njegovog Gospodara, kao što On Uzvišeni kaže: “I budi strpljiv (o Muhammede), a tvoje strpljenje nije osim od Allaha. I ne tuguj za njima i ne budi u nevolji zbog onoga što oni smišljaju.“ (Kur’an 16:127)
Drugo, strpljenje za Allaha, znači da motivacija vašeg strpljenja mora biti ljubav prema Allahu, volja da tražite Njegovo zadovoljstvo i blizinu Njemu, a ne želja da pokažete samokontrolu, tražite pohvalu ljudi ili iz bilo kojih drugih razloga.
Treće, strpljenje s Allahom, sastoji se od napora roba da se pridržava Allahovih vjerskih odredbi i zahtjeva, u smislu ustrajanja u njima, življenja s njima, uspostavljanja istih, odlaska s njima gdje god ga odvedu i zaustavljanja gdje god se oni zaustave. Strpljenje s Allahom je vezanje “sebe” (nefsa) za stvari koje Uzvišeni Allah naređuje i voli. Ovo je najteža i najzahtjevnija vrsta strpljenja. To je strpljenje siddikuna (onih najvišeg stupnja istinoljubivosti i vjernosti).
Strpljenje, odnosno sabur nas uči da ne žurimo s prosudbama i da tražimo dublje značenje i Allahovu mudrost. Kroz sabur gradimo unutarnju snagu, smirenost i povjerenje da svaki izazov prolazi, a nagrada dolazi u pravo vrijeme. Istinsko strpljenje nije pasivnost, već aktivno očuvanje vjere, pozitivnog stava i ustrajnosti u dobrim djelima.
Izvor: prevedeno uz manje izmjene sa www.islamweb.net
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
