Dove i zikr

Znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla da ostvare svoje želje…

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ako imaš kakav problem, brigu, iskušenje, zamoli Allaha, dželle šanuhu, ovom dovom, iskrena srca, predano, skrušeno, u vremenima kada se dova posebno prima, i, shodno ovom hadisu, tvoja dova će biti primljena i uslišena. Vidjet ćeš čudo svojim očima. Znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla da ostvare svoje želje… Pa, o kojoj dovi se radi:…

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obraćajuči se svojim ashabima, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi. To je dova moga brata Zunnuna (Junusa), alejhis-selam: „La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin“/“Nema Boga osim tebe, Slavljen neka Si, ja sam se prema sebi ogriješio.“

Ovu dovu učio je Božiji poslanik, Junus ibn Metta, alejhis-selam, tražeći od Allaha, da ga spasi iz utrobe ogromne ribe, koja ga je progutala, nakon što je bačen u more. Kada su meleki čuli njegovu dovu, rekli su: „Poznat glas, od poznatog roba, sa nepoznatog mjesta.“ Allah, dželle šanuhu, im je rekao: „To je glas mog roba Junusa ibn Mette.“ Kur’an o ovom slučaju kaže: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ”Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 87, 88)

Kažu islamski učenjaci: „Iz ovih riječi „Mi spašavamo vjernike“, može se razumijeti da se ova dova ne odnosi samo na Junusa, alejhi selam, nego na sve vjernike, baš kao što je to naglašeno u odnosnom hadisu: „Nema nijednog vjernika…

Prenesite ovu dovu vašim voljenim.
___________________

• Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Hoćete li da vas uputim na najuzvišenije Allahovo ime s kojim kada On bude pozvan, odazove se, a kada se od Njega nešto traži s tim imenom, On to dadne? To je dova kojom je molio Junus, alejhis-selam, kada Ga je dozivao iz trostruke tmine: ‘La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin – Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista ogriješio prema sebi.’”
_____________________________

Dova koja me je spasila iz očaja

U našim životima smjenjuju se stanja tuge, očaja i stanja radosti i sreće. Ponekad jednostavno prelazimo preko takvih situacija, ne razmišljajući o njima, sve do jednog dana… Tako sam i ja jednog dana doživio prelazak iz stanja očaja u stanje sreće. Čitao sam na vašem portalu ili na nekom drugom o dovi i o tome kako ljudi pišu da im je dova pomogla i poželio sam da se i meni to desi i tada sam se posvetio dovi.

Dvije su situacije u mom životu za koje sam sasvim siguran da mi je dova uslišana, hvala Allahu. Prva od tih situacija jeste kad sam se vratio vjeri i želio sam da se oženim, da nisam u haram vezi, ali pošto moji roditelji ne prakticiraju islam, došlo je do velikih problema kada nisam želio svatove sa muzikom i sa alkoholom. Oni su kategorično odbijali moje zahtjeve, tačnije muziku su mogli i izostaviti, ali da nema alkohola, preko toga jednostavno nisu mogli preći, jer skoro sva moja familija i komšiluk redovno ga konzumiraju. Pošto živim sa roditeljima, danima i danima molio sam ih da ne piju alkohol tog dana, ali bez velikog uspjeha. Bio sam shrvan.

Svaki put kada bih poveo razgovor o tome, prešao bi u svađu. Situacija je eskalirala do te mjere da sam rekao da ne želim da im iko dođe na svadbu. I tako nekako je i bilo, nisam nikoga zvao i rekao sam svim komšijama ko hoće piti, ne mora doći, ali su me ljudi ismijali pošto oni dolaze u kuću moga oca, a ne u moju kuću. Svaki put bi me moja familija napala i dolazilo bi do svađa, da nisam znao šta bih više: plakao sam i dovio pa mi je jednom prilikom naš glavni imam rekao da mi preostaje da samo padnem na sedždu i iskreno molim svoga Gospodara!

I, vjerujte mi, faktički je bilo nemoguće da se to desi jer u kući moga babe nema dana a da nema alkohola, mora biti gajba, a rakija obavezno svako jutro, vino sa familijom kada se skupe, piva i tako je otkad znam za sebe. Ja sam tu noć uoči svadbe klanjao dva rekata i zaplakao na sedždi tražeći od Allaha samo da bude ono čime je On zadovoljan, da ne bude ono što je on prokleo. I kad sam se probudio, dolazi mi mama i kaže nešto u smislu: “Slušaj ti, sad si nam ovo uradio i nikad više! Nećemo svađe, samo ćemo ti sad to ispoštovati i izbij sebi iz glave da ćeš nam ti zapovijedati!” Allah je dao da se i nekoliko dana poslije svadbe alkohol nije pio i da niko nije nazdravljao radi moje ženidbe. Došle su komšije i neka familija i niko nije okusio ni trunke alkohola. Subhanallah! Koja blagodat, zar ne?!’

* * *

Druga situacija jeste kada sam se od iste te supruge rastao zbog vjere, jer ona nije prakticirala vjeru i došlo je do problema. Tada sam radio u Egiptu, dobio sam posao niotkud, odjednom, samo sam dobio nešto kao poziv da idem i otišao sam. Razveo sam se od supruge i, kao što sam rekao, nije prošlo ni mjesec dana, a ja sam bio u Egiptu. Šejtan me nagovarao pa sam tu i tamo pogledao njen profil na kojem sam vidio da se odala uživanju na dunjaluku. Malo sam bio shrvan. U tom kratkom vremenu ona je počela vezu sa drugim i to druge vjere i kad sam vidio slike i da razmjenjuju riječi ljubavi, to me, tako mi Allaha, slomilo.

Ne znam da sam ikada u životu osjetio takvu bol, bio sam u takvom stanju, kao što se kod nas kaže “živ u zemlju ne ide”. Sav sam se tresao od nervoze: ja u Egiptu, ona u Evropi i zbog udaljenosti ništa ne mogu učiniti. Ta bol ne može se opisati: volio sam je i planirao sam sve u životu s njom. Plakao sam tu noć dosta i vjerujte mi da ni sada ne mogu opisati taj osjećaj očaja,  ali već prije toga sam našao na nekoj od islamskih stranica Junusovu, alejhis-selam, dovu i ništa mi drugo nije ostalo, samo moj Gospodar i da Mu se obratim. Tako mi Uzvišenog Allaha, proučio sam na sedždi: “La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! – Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”, i zaspao shrvan slomljen, izgubljen…

Probudio sam se kao nova osoba, kao da nisam bio ja… ne mogu opisati taj osjećaj sreće koji svaki dan osjećam, taj prelijepi osjećaj zadovoljstva, i od toga dana pa do danas ni sekundu nisam osjetio veliku tugu, elhamdulullah. A sto se te žene tiče, da je Allah uputi! Kada danas o tome razmišljam, pomislim: Da li je moguće zaspati u suzama, slomljen kao nikada u životu, a probuditi se sretan da nemaš pojma. Nisam ja to tek tako ostavio i rekao: “Evo, od danas neću o tebi misliti i nastavit ću dalje. Nisam, tako mi Allaha, samo sam dovu uputio i desilo se! Ona mi je bila nešto kao sve u životu i izgubio sam je, ali sam dobio
puno više. Subhanallah, zbilja svaki od nas muslimana ima nešto prelijepo, a to su sedžda, namaz i Kur’an i dova.

Dragi moji, dovite svome Gospodaru i nećete ostati nesretni!

Brat A. M.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH
Close

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: