Tekstovi

Znanje zauzima posebno mjesto u našoj vjeri islamu i smatra se jednim od najvećih darova koje nam je Uzvišeni Allah dao. Znamo da su prve riječi upućene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem bile: „Ikre!“, odnosno “Čitaj/Uči!“, a to nam jasno pokazuje da je traganje za znanjem temelj.

Islam nas ne podstiče na učenje isključivo vjerskih propisa (koji su naravno važni i treba im dati prioritet), već i na sticanje korisnog znanja iz svih oblasti koje doprinose dobrobiti kako pojedinca, tako i društva. Učen insan će bolje razumjeti svoju vjeru, donositi ispravnije odluke i biti od koristi drugima.

“Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo pouku primaju oni koji su razumom obdareni.” (Kur’an, 39:9)

Međutim, u islamu znanje nije cilj samo po sebi. Njegova prava vrijednost ogleda se u tome da vodi čovjeka ka bogobojaznosti, učvršćivanju odnosa sa Uzvišenim Allahom, ka iskrenosti i dobrim djelima. Znanje koje se ne primjenjuje u praksi, gubi svoju svrhu. Zato nam vjera naglašava da su znanje i djela nerazdvojni. Ono šta čovjek nauči treba primjenjivati u svakodnevnom životu.

Duhovnost u islamu predstavlja čovjekovu povezanost s Allahom kroz vjeru, ibadet, iskrenost i stalni rad na vlastitom karakteru. Namaz, post, učenje Kur’ana, zikr i dova jačaju čovjekovu duhovnost, ali jednako važni su iskrenost, strpljenje, zahvalnost…a naročito lijepo ophođenje prema ljudima, jer vjera se ogleda ponajviše u karakteru.

Znanje nas usmjerava da ispravno razumijemo vjeru i razlikujemo istinu od zablude, a naš iman daje iskrenost i motivaciju da to znanje primijenimo u životu. Bez znanja se može lako zalutati ili pogrešno razumjeti vjeru, a bez imana znanje može postati sredstvo oholosti i dokazivanja pred drugima. Zato islamski učenjaci često ističu da pravo znanje povećava poniznost, a ne umišljenost.

Posebno je važno razvijati i intelektualnu i duhovnu stranu naše ličnosti. Učenje podstiče razmišljanje, kritičko promišljanje i razumijevanje svijeta koji je Allah stvorio, dok duhovnost pomaže čovjeku da sačuva moralne vrijednosti i unutrašnji mir. Kada su ove dvije dimenzije u ravnoteži, vjernik postaje odgovorniji, mudriji i korisniji član zajednice.

Suština je tražiti Allahovo zadovoljstvo, činiti dobro drugima i neprestano raditi na tome da budemo bolji, kako u vjeri tako i u svakodnevnom životu.