Tekstovi

Mevlud, da ili ne?

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook88Email this to someonePrint this page

Polemike oko mevluda (obilježavanje rođendana Muhammeda, sallallahua lejhi ve sellem) traju već stoljećima i mi, po tom pitanju, imamo dvije poznate skupine muslimana među ulemom, uglednicima i običnim svijetom koji se svrstavaju u jednu od te dvije skupine. Jedni kažu da je mevlud poželjno djelo koje rade iz respekta i ljubavi prema Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a i kao vid zahvale Allahu na toj blagodati. Za to iznose određene argumente i stavove velikana ovog ummeta među kojima su imam Ibn Hadžer, Sujuti, Ebu Šameh i drugi.

Druga skupina uleme, velikana ovog ummeta i običnog svijeta, među kojima prednjače Ibn Tejmijjeh i Tadžuddin el-Fakihani, smatraju da je obilježavanje rođendana Muhammeda, sallallahua lejhi ve sellem, pokuđena novina (bid`at) u vjeri koje se treba kloniti. I oni, isto tako, tvrde da to odbacuju baš iz respekta i ljubavi prema Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jer on sam to nije obilježavao i nije to njegova praksa.

Da ne propustim naznačiti da suština razlaza nije oko toga da li se može i je li lijepo pjevati o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem…? To niko od njih ne osporava. Suština razlaza je da li da se to posebno radi svake godina 12-og rebiul-evvela ili ne. Znači, da li da se obilježava njegov, sallallahu alejhi ve selleme, rođendan (mevlid) ili ne. Ovdje mi nije namjera iznositi argumente zagovornika ova dva stava, jer se o tome dosta govorilo i onima koji to prate najvjerovatnije je sve to dobro poznato…

Ali, ako hladne glave pristupimo ovoj problematici, moramo priznati da je stav – ovo je moje razmišljanje – onih koji su protiv obilježavanja rođendana neoboriv i bliži ispravnosti. Jer, kao što potvrđuje i imam Ibn Hadžer, rahimehullah – koji zastupa tezu da je lijepo mevlud obilježavati – ta praksa obilježavanja mevluda nije bila u vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Znači, on sam to nije radio. To nisu radili ni njegovi ashabi a ni članovi njegove porodice (ehlul-bejt). To nisu radili ni velikani nekoliko prvih najodabranijih generacija muslimana nakon ashaba. Znači, on kaže da prva tri stoljeća islama to niko nije obilježavao. U to, sa sigurnošću, ulaze i četiri poznata imama mezheba Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed jer, poznato je da je najmlađi od njih, imam Ahmed, umro u drugoj polovici trećeg hidžretskog stoljeća (241.god.), a mevlud su oficijelno prvi uveli vladari jedne šitske sekte (Fatimije) 362. god. po Hidžri, i to u Kairu. Ima nekih mišljenja da je i prije te godine bilo neoficijelnog obilježavanja mevluda ali to je teško potvrditi.

Jer, svi argumenti – mada tu ima i nekih nedokazanih a vezanih za čuda koja su se desila onda kada se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rodio – koje koriste oni koji su za mevlud nemoguće je da za njih nije znao sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa opet to nije uzeo u obzir. Zatim, nemoguće je precizno dokazati koji je to tačan datum kada se rodio naš Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. 12. rebi`ul-evvel je samo jedna od pretpostavki i historičari – kako tvrdi šejh Muhammed Gazali – “nisu u mogućnosti sasvim precizno (ala vedžhid-dikkati) utvrditi ni dan, ni mjesec a ni godinu u kojoj je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rođen. Mada većina predaja govori da je to bilo u godini kada su Habešije napale Mekku 12-og rebi`ul-evvela 570 god. Te precizno određivanja rođendana, sa islamskog stajališta, ne veže se ni za što vrijedno pažnje. Zato svjetkovine koje se priređuju ovim povodom su dunjalučka praksa koja nema veze sa šeriatom.” (Pogledati njegovo djelo “Fikhus-sire” str. 58).

Ono što je sigurno on, sallallahu alejhi ve sellem, je rođen u ponedeljak i to je dan koji je on volio postiti. O tome imamo nekoliko hadisa. Prenosi Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, bio upitan o posti ponedeljkom pa je rekao: “To je dan u kom sam rođen, dan u kom sam poslan ili u kojem mi je spuštena objava.” (Muslim)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Djela se predočavaju (Allahu) ponedeljkom i četvrtkom, pa volim da se moje djelo predoči dok ja postim.” (Prenosi ga El-Tirmizi i kaže: “Hadis je hasen (dobar)”.

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, težio postiti ponedeljkom i četvrtkom.” (Prenosi ga El-Tirmizi i kaže: “Hadis je hasen (dobar).”

Znači, on nije postio ponedeljak zato što je u njemu rođen već zato što se u tom danu djela uzdižu Allahu. Te njegovo isticanje činjenice da je rođen u ponedeljak je vid isticanja ponosa da je rođen u posebnom danu a ne vid isticanja činjenice da je taj dan postao poseban jer se on, sallallahu alejhi ve sellem, rodio u njemu.

Da sumiram. Oni koji su za mevlud (obilježavanje rođendana Muhammeda, sallallahua lejhi ve sellem) pozivaju se na velikane ovog ummeta i njihovu praksu. I to je istina. Ali i oni koji se protive tome pozivaju se na još veće velikane ovog ummeta – izuzimajući Allahovog Poslanika, sallallahua lejhi ve sellem, tu su ashabi, tabiini…- i to je istina. Smatram da tim pitanjima ne treba prilaziti ostrašćen željom za rapravama i osudama “anamo onih” već to treba prihvati kao takvo i zajedno nastaviti put ka Allahu. Pogotovo ne na način da se postupak obilježavanja omalovažava, potcjenjuje i izigrava jer velikani ovog ummeta su to odobrili i smatrali lijepim.

A isto tako, ne smatrati da je neobilježavanje mevluda djelo nepoštivanja Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jer oni koji su ga sigurno više od nas voljeli i prisnije ga slijedili – mislim na ta prva tri stoljeća islama – to nisu radili. A na svima nama je da shvatimo da ni jedno ni drugo (obilježavanje i neobilježavanje mevluda) ne oslikava istinsku ljubav prema njemu, sallallahua lejhi ve sellem, a niti je negira.
Istinski respekt i istinska ljubav prema njemu, sallallahu alejhi ve sellem, je da čitav naš život, svaki njegov detalj… do zadnjeg daha našeg života, unutrinom i vanjštinom, uskladimo sa sunnetom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Naš odnos prema Allahu, naš odnos prema svim ljudima, prema živim bićima, prema kosmosu… sve to bi trebalo biti prema sunnetu.
Usklađivanje javnog i tajnog, unutrine i valjštine…prema Kur`anu i prema djelu (sunnetu) Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je uzvišena misija koja donosi najljepše plodove na oba svijeta. A Allah najbolje zna.

Halil Makić, prof. 

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook88Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH
Close

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: