Odgovori

Privređivanje u Islamu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pitanje:

Esselamu aleikum,

imam pitanje uvezi posla. Ja i moj covjek smo obadvoje ellhamudulliallah u vjeri, tj. izvrsavamo sve vjerske duznosti i nastojimo da napredujemo u vjeri ako nesto saznamo sto nismo znali.

Nasa jedina bolna tacka je posao.Zivimo u Austriju tako da smo dobro socialno osigurani tj. ja dobijam djeciji doplatak a covjek dobija pare od sluzbe za zaposljavanje posto neradi. Ellahamudullilah to je sasvim dovoljno za zivot.Ja ipak mislim da je covjek duzan da radi, jer nerad vodi u lijenosti (ocito vidljivo).

Moj covjek misli da nemora da radi jer imamo dovoljno para od drzave (mi nase pare nedijelimo) a i ustedevine i on to komentarise “covjek je stvoren da samo Allahu ibadet cini”. On kaze kad te pare nebi imali on bi naravno radio. Da li je moj muz stvarno upravu i nemora da radi???

Allah vas nagradio za vas trud.

Odgovor:

Raditi i privređivati je tjelesna i društvena potreba čovjeka. Radeći čovjek svojim trudom stiče plodove kojima će prehraniti sebe i porodicu i tako zajamčiti pošten i pristojan život na ovom svijetu. To je subjektivna vrijednost rada. Objektivna vrijednost rada se sastoji u tome da čovjek radeći privređuje i doprinosi cjelokupnom društvu, jer će se plodovima njegova rada okoristiti i drugi. Zato se u Kur´anu a.š. ukazuje na to da svako čovjekovo djelo pa čak i pomisao trebaju biti usmjereni ka općem interesu i dobrobiti čovjeka. Allah dž.š. kaže: „I reci: Trudite se! Allah će vaš trud vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (105.ajet Et-Tawba) Uzvišeni takođe kaže: „On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“ (15.ajet El-Mulk)

Allah dž.š. je čovjeka stvorio sa velikom mudrošću zaduživši ga da gradi i izgrađuje dunjaluk i da se njime koristi. Uz to ga je upozorio da ga dunjaluk može zavesti i zavarati i tako odvesti od razmišljanja da će se jednog dana doista Njemu vratiti. Na dunjaluku neće ostati vječno. Glavna nagrada za rad i privređivanje je u Allaha, koji će za svaki trun(zerru) truda na ovom svijetu znati nagraditi. U Suri Ez-Zilzal 7. i 8. ajet Allah dž.š. kaže: „Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga.“

Nikakvu korist čovjek ne može olahko sebi priuštiti na ovom svijetu. Za to je potrebno dosta truda i požrtvovanosti. Uzvišeni kaže u Suri En-Nedžm 39. i 40 ajet: „i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će se trud njegov sigurno iskazati“
Omer r.a. kaže: „Neka niko od vas ne sjedi i ne traži opskrbu ( ne boreći se da preživi), govoreći:“ Gospodaru podari mi opskrbu“!. Dobro znate da sa neba ne pada ni zlato ni srebro.“ (Ihja’ ulumid-din El-Gazali) Htio je ovim riječima da podstakne da se ne može sjediti i čekati nečija pomoć, nego treba, što bi naš narod kazao: „zasukati rukave“ te se boriti i truditi se da čovjek priušti sebi i svojoj porodici. Poslanik saws u jednom hadisu kaže: „Najvrednije što čovjek može pojesti je ono što je lično zaradio.“(En-Nesai) Ako taj njegov trud bude u ime Allaha swt tada on prerasta u ibadet, kako vele islamski učenjaci. Za to imaju uslovi kojih se čovjek mora pridržavati da bi njegov posao i profesija imali tretman ibadeta.

Dr. Jusuf el Kardawi u knjizi „Ibadet u Islamu“ spominje nekoliko uslova:
1. Da posao kojeg radi čovjek bude halal, jer se haram ne može smatrati ibadetom. Poslanik saws kaže u hadisu kojeg bilježi Muslim: „Allah dž.š. je dobar i ne prima ništa drugo osim dobrog.“
2. Potreban je čist nijjet uz posao. Poslanik saws kaže: „Djela se cijene prema namjerama, i svakom čovjeku pripada ono što je naumio.“(Buharija i Muslim)
3. Da se posao obavi onako kako treba. Poslanik saws kaže:“Allahu swt je drago i voli da kada neko od vas radi neki posao, da ga uradi detaljno I u potpunosti.“ (El-Bejheki)
4. Da se u poslu pridržava Allahovih propisa bez činjenja nepravde, uzimanja tuđeg hakka. Poslanik saws kaže u hadisu kojeg bilježi Muslim: „Onaj ko nas potkrada (na bilo kakav način), on ne pripada nama.“ (Muslim)
5. Da dunjalučki posao čovjeka ne odvraća od izvršenja temeljnih obaveza prema Allahu swt, misli se na namaz, post i sl. Uzvišeni kaže u Suri El-Munafikun u 9 ajetu: „O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.“

Ukoliko se musliman pridržava tih uslova, on je tada u stanju da čitav svoj život pretvori u ibadet. Od K’ab ibn Udžreta se prenosi da je rekao: „Jedne prilike je čovjek prošao pored Poslanik a.s. dok je bio sa ashabima pa su ashabi primjetili na njemu čvrstinu i snagu, što ih je zadivilo pa su rekli: Allahov poslaniče, kako bi bilo fino kada bi ovakav čovjek bio na Allahovom putu. Pa je Allahov Poslanik a.s. kazao: Ako je taj čovjek izašao da bi se borio da priušti opskrbu svojoj maloj djeci, on je na Allahovom putu. Ako je izašao da bi svojim ostarjelim roditeljima koji nisu u mogučnosti da sebi priušte, priuštio i donio im opskrbu on je i tad na Allahovom putu. A ako bude izašao zbog sebe i svoje potrebe da ne bi tražio od drugoga i tad je na Allahovom putu. A ako bude izašao radi toga da ga ljudi vide da bi se oholio i pretvarao, on je na putu šejtana.“ (Bilježi Et-Taberani)

Onaj ko po prethodnim uslovima bude radio ima pravo da po završetku posla bude isplaćen. Sa isplatom treba požurjeti, jer Poslanik saws je kazao u hadisu kojeg bilježi Ibn Madže: „Isplatite radnika prije nego mu se znoj osuši.“ Od Poslanika saws se prenosi i slijedeće: „Rekao je Allah swt: Sa trojicom ću se na Sudnjem Danu obračunati. Među njima: sa čovjekom koji unajmi radnika koji mu odradi traženi posao, a ne isplati ga.“(Buharija)

Zanimljivom pričom,upotpunit ću rečeno. Pobožnjak po imenu Šekik el Berhi je jedanput krenuo na dug put sa ciljem trgovine i velike zarade. Prije polazka halalio se sa vjernim prijateljem Ibrahim ibn Edhemom i kazao mu kako će na putu dugo ostati. Nije prošlo nekoliko dana, a on se vrati kući. Vidjevši ga u džamiji Ibrahim, začudi se, pa ga upita zašto se tako brzo vratio sa puta? Šekik odgovori: Na putu sam vidio, veoma čudan prizor, pa sam odlučio da ne nastavim put. Bil hajr, veli Ibrahim. A šta si vidio? Šekik nastavi: putujući, umorio sam se pa se odlučih odmoriti u pustoj i neplodnoj dolini. Primjetih tada slijepu i hromu pticu te se upitah kako li ova ptica živi u zabačenom mjestu, niti vidi niti se može kretati. Nije prošlo puno vremena kad doletje druga ptica i donese joj hranu, i to se ponovilo nekoliko puta u toku dana. Tada sam rekao: Onaj koji je opskrbio ovu nemoćnu pticu, opskrbit će i mene, te sam odustao od puta i vratio se kući. Tada mi Ibrahim reče: Baš si čudan čovjek! Zašto si pristao da budeš slijepa i hroma ptica, koja živi od tuđe pomoći? Zašto ne budeš ona druga ptica koja pribavi hranu za sebe i nastoji da i drugima pomogne? Zar ne znaš da je gornja ruka, (ona koja daje) bolja od donje (one koja uzima)? Poslanik a.s. je kazao: „Doista je gornja ruka, ona koja daje, bolja od one koja uzima:“ Blago onome koga Allah swt učini da je u mogućnosti da pomaže druge, jer je to puno bolje od situacije da mora tražiti pomoć od drugih. Kada Šekik ču ove riječi, ustade poljubi mu ruku i reče: Ti si doista naš učitelj, te se vrati na put ka svojoj trgovini, ponukan riječima Poslanika a.s. koji kaže u hadisu kojeg bilježi Buharija: „Nikada od vas niko neće pojesti bolju hranu od one koju je zaradio svojom rukom.“(Buharija)

Molim Allaha swt za njegovu uputu do rada i halal opskrbe i molimo Ga da nas sačuva od lijenosti, prevare i škrtosti. (Amin)

Hatib Mesud ef. Muhić
Prilagodio sa audio zapisa: Adnan Nukić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: