
Svaki cilj ima svoju brzinu
Zanimljivo je kako Kur’an za različite životne ciljeve koristi različite izraze koji označavaju kretanje i brzinu.
Kada govori o opskrbi, Uzvišeni Allah kaže:
„On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje.“ (El-Mulk, 15)
Izraz femšu znači hodajte. Hodanje je umjeren, stabilan korak. Kada čovjek traži hranu, novac i svakodnevnu opskrbu na dunjaluku, naređeno mu je da hoda smireno i postojano, bez paničnog trčanja.
Za opskrbom se, dakle, hoda. Ne trči, ne žuri. Jer ono što nam je Allah propisao neće nas zaobići. Pa zašto onda toliko brinemo? Za čim žurimo? Zašto se bojimo da će nam nešto izmaći, kao da je naša opskrba u našim rukama, a ne u Allahovoj odredbi?
U tumačenju Ibn Kesira jasno se ističe da traženje opskrbe i ulaganje truda nije suprotno oslanjanju na Allaha (tevekkulu), već je poduzimanje sebeba, zapravo sastavni dio ispravnog vjerovanja.
Poduzimanje sebeba ne smije da manjka, uz oslonac srca. Pravi tevekkul podrazumijeva da čovjek radi, trudi se i traži opskrbu na halal način, dok se njegovo srce u potpunosti oslanja na Allaha dželle ša’nuh, a ne na sam svoj rad ili sposobnosti.
Kur’an nas podstiče na rad, tumačeći ajete koji pozivaju ljude da idu po Zemlji i traže Allahove blagodati. Ibn Kesir navodi predaje koje potvrđuju da rad i kretanje radi stjecanja imetka ne umanjuju pouzdanje u Allaha dželle ša’nuh. A primjer za to naći ćemo i u hadisima Allahovog poslanika, alejhisselam.
Od Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Kada biste se vi oslanjali na Allaha istinski, On bi vam davao opskrbu kao što pticama daje. One osvanu gladne, a omrknu site.“
Potrebno je, dakle, i da poduzmemo korake koji su u okvirima naših mogućnosti kako bismo pribavili koristi i otklonili štetu, a uz to se trebamo iskreno osloniti na Uzvišenog Allaha. Kada tako postupimo, On će nas opskrbiti kao što ptice opskrbljava. One izađu po opskrbu, ne čekaju je u gnijezdima, pa ih Allah opskrbljuje.
Kada govori o oprostu i Džennetu, Uzvišeni Allah kaže:
„I požurite oprostu Gospodara svoga i Džennetu prostranom kao nebesa i Zemlja…“ (Ali Imran, 133)
Izraz sari’u znači požurite. To predstavlja brži hod, korak iznad običnog hoda, što pokazuje da se prema ibadetima i pokornosti Uzvišenom Allahu treba odnositi s većim entuzijazmom i bez odgađanja.
Za oprostom se ne hoda polahko. Za njim se žuri. Ne odgađa se pokajanje, ne čeka se neko bolje vrijeme, ne ostavlja se popravljanje vlastitog stanja za sutra.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Požurite sa činjenjem dobrih djela prije pojave smutnji koje će biti poput najmračnijih noćnih tmina! Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik. Isto tako, omrknut će kao vjernik, a osvanut će kao nevjernik. Prodavat će vjeru za sitni dunjalučki interes.“
A kada govori o natjecanju u dobru, Allah dželle ša’nuh kaže:
„Natječite se ka oprostu od Gospodara svoga i Džennetu…“ (El-Hadid, 21)
Izraz sabiku znači natječite se. Ovdje nije riječ samo o brzini jedne osobe, nego o dinamičnoj utrci s drugima u činjenju dobra, dobročinstvu i traženju Allahovog oprosta.
Kao da nam poručuje da u dobru ne budemo spori, da ne čekamo da drugi učine ono što i sami možemo učiniti.
Govoreći o utočištu, i zaštiti u Allahovom okrilju, Uzvišeni Allah kaže:
„Zato bježite prema Allahu!“ (Ez-Zarijat, 50)
Izraz firru ima značenje bijega. Najveća i najintenzivnija brzina, bijeg spašavanja života. Čovjek bježi od vlastitih grijeha, dunjalučkih obmana i strahova, ali opet pod Allahovu zaštitu i okrilje.
Ibn Kajjim El-Dževzi govoreći o čovjekovom odnosu prema strahu kaže: „Čovjek uvijek bježi od onoga čega se boji, osim od Allaha, Njega se boji i od Njega bježi Njemu.“
Jesmo li požurili prema onome što je vječno, onoliko koliko žurimo za onim što je prolazno?
Za opskrbom hodaj smireno, pokaj se bez odgađanja, u dobru se natječi i uvijek se sklanjaj u okrilje Allahove milosti.
Jer nije svaka žurba vrlina, niti je svako usporavanje mudrost. Važno je znati kada treba hodati, kada požuriti, a kada potrčati.
Pripremila: A. Hadžić Jahić
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
