Šta kvari bračni sklad: grube riječi, mrzovolja i pogrešan trenutak
U ovom nastavku serijala tekstova iz brošure Umijeće postizanja bračne sreće izdvajamo nekoliko postupaka koji mogu narušiti bračnu bliskost: grubu komunikaciju, odsustvo osmijeha i nepromišljen izbor trenutka za razgovor o problemima.
Mnogi postupci, kako muškaraca tako i žena, unose gorčinu i nemir u život njihovih supružnika. U nastavku izdvajam neke od njih koje bismo trebali izbjegavati, kako bi bračni život tekao mirno i bez trzavica koje mu narušavaju sklad.
Grube riječi i loš način komunikacije
Brakovi nekih ljudi, nažalost, podsjećaju na vojnu kasarnu u kojoj postoje samo naređenja i njihovo izvršavanje. U takvim domovima nema mjesta za lijepu riječ, toplu misao, niti za obično “hvala” i znak pažnje za učinjeno dobro. Umjesto toga, nerijetko dominiraju osornost i grubost, što neumitno gasi bliskost i ljubav između supružnika.
Dužnost je i muža i žene da jedno za drugo biraju najljepše riječi i da dobro izvagaju ono što namjeravaju izgovoriti. Sjetimo se da je “lijepa riječ sadaka”[1] i da je među “Allahu najdražim djelima unijeti radost u srce drugog muslimana”.[2]
Sam Allah nas savjetuje: “…a ljudima lijepe riječi govoriti…” (El-Bekara, 83); “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi” (El-Isra, 53).
Naviknimo sebe da govorimo blage i tople riječi, jer upravo takve riječi pune srce iskrenom ljubavlju i naklonošću.
Namrgođenost i odsustvo osmijeha
Neke osobe, kako to primjećuju njihovi supružnici, gotovo nikad se ne smiju, osim kad im nešto zatreba.
Minimum ispunjavanja bračnog prava i obostranog uvažavanja jeste da se supružnici međusobno ophode s osmijehom i vedrinom na licu. Upravo taj vedri izraz lica ima moć da mužu odagna brige i teret posla, da supruzi ublaži umor od svakodnevnih kućnih obaveza i brige oko djece.
Ako se osmijeh upućen drugom čovjeku smatra dobročinstvom i sadakom, onda je ona osoba s kojom dijelite život i s kojom koračate kroz život najpreča da joj se nasmiješite.
Niko nije bolje opisao pogubnost mrzovoljnog izraza lica od jednog učenjaka, koji je mladom čovjeku ponudio jednostavan savjet: “Kada te obuzme bijes, stani pred ogledalo. Pogledaj u šta ti se lice pretvorilo i koliko je postalo odbojno. Tada ćeš shvatiti koliki nemir i gorčinu tvoj izgled unosi u srce onoga ko te posmatra.”
Medicinski stručnjaci ističu jednu zanimljivu činjenicu: kada bi mrzovoljni ljudi znali u kojoj mjeri stalno mrštenje iscrpljuje njihovo lice, sigurno bi odustali od te navike. Naime, za blag osmijeh potrebno je pokrenuti svega dva mišića lica, dok namrštenost zahtijeva naprezanje više od trideset mišića, što lice čini umornim i uvehlim. Zato je važno da supružnici prepoznaju stvarni uzrok neraspoloženja kod onog drugog, jer će se tako, uz Allahovu pomoć, mnogo lakše doći do rješenja i sloge.
Biranje pogrešnog trenutka za iznošenje zahtjeva i rješavanje problema
Pojedine žene prave veliku grešku iznoseći kućne probleme i zahtjeve pred muža čim se vrati s posla, dok je još umoran i iscrpljen. Neke od njih uopće ne biraju vrijeme, pa muža već s vrata zaspu pričama o dječijim hirovima, popravkama u kući te manjim ili većim porodičnim brigama. Muškarac uglavnom ne bježi od razgovora o tim temama, ali supruga mora imati osjećaj za pravi trenutak.
S druge strane, i muž je dužan osigurati dovoljno vremena za svoje ukućane kako bi oni mogli iznijeti svoje potrebe i probleme. Mnoge žene s pravom i posve iskreno prigovaraju da muža viđaju samo tokom jela ili pred spavanje, pa se opravdano pitaju dobijaju li uopće priliku da razgovaraju o bilo čemu.
Iskusne i mudre žene savjetuju da supruga treba biti ta koja će ublažiti mužev svakodnevni umor i nervozu, a za razgovor o kućnim i porodičnim potrebama treba sačekati povoljnu priliku. Nemojte ga dočekivati poput sirene hitne pomoći rečenicama: “Sin ti je bolestan i mora ljekaru. Nestalo je plina, nema vode, nema ove ili one namirnice, u školi traže ovo, meni treba ono…” Nizanje takvih problema čim čovjek zakorači u kuću stvara ogroman pritisak na njegove živce i zbog toga on podsvjesno počinje vjerovati da supruga to radi namjerno, iz čistog hira ili sa željom da mu namjerno zagorča život.
Ako žena istinski želi osvojiti srce svog muža, nikada ne bi trebala posezati za “oružjem” koje on, po prirodi, koristi mnogo izraženije, poput vike, verbalne oštrine ili grube rasprave. Snaga supruge je u onome što je blisko njenoj prirodi: u nježnosti, toploj riječi i blagosti. To je najefikasniji način da svaku bračnu nesuglasicu riješi u svoju korist i sačuva mir u domu.
[1] Muttefekun alejhi, 1025.
[2] Taberani i Ibn Asakir. Vidjeti: Silsiletul-ehadisis-sahiha, 906.
Minber.ba
Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.
