Tekstovi

Allah me čuo u dubini noći

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Dugo vremena sam osjećala veliku tjeskobu i potištenost, bila sam jako umorna i tužna. Zaboravila sam kakav je onaj lijepi osjećaj poletnosti i jačine imana. Htjela sam da napravim promjenu u svom životu, da donesem neke bitne odluke kako bih konačno bila srećna i napravila nešto od svog života, koji već dugo vremena stoji u mjestu, zbog nekih mojih slabosti. Htjela sam da mi Allah da neki znak, jer nisam znala šta da radim.

U momentu tuge i očaja, dohvatila sam prvu islamsku knjigu koja mi je bila pri ruci. Bila je to “Riznice znanja i mudrosti” od šejha Amira Smajića. Sjela sam na fotelju i počela da dovim Allahu: “Allahu moj, Ti znaš najbolje moje stanje, jedini Ti razumiješ kroz šta prolazim i koliko mi je teško. Molim Te da mi daš neki znak šta treba da uradim i kakvu odluku da donesem, kojim putem da krenem kako bih ponovo osjetila onaj smiraj i sreću kao nekada na početku upute.”

Otvorila sam ovu knjigu i bila ubijeđena da će mi strana na koju je otvorim dati odgovor na moje pitanje, da će to biti taj znak od Allaha za koji sam Ga molila. Tekst sa te “slučajno” otvorene strane je glasio:

Zašto nam se dove ne primaju?

Upitan je pobožnjak Ibrahim b. Edhem, rahimehullah: “Zašto dovimo Allahu, a On nam se ne odaziva?”, pa je odgovorio: “To je radi pet stvari: spoznali ste Allaha, ali ne ispunjavate obaveze prema Njemu; učite Kur’an, ali ne radite po njemu; govorite da volite Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali ostavljate njegov sunnet; proklinjete Iblisa, ali mu se pokoravate; ostavili ste svoje mahane, ali se bavite mahanama drugih ljudi.”

Ostala sam sleđena, istog momenta su mi krenule suze jer sam postala svjesna svih svojih propusta i nemarnosti spram Allaha i Njegove vjere, i da je problem u meni, ni u kom drugom.

Plač se ubrzo pretvorio u osmijeh jer sam shvatila da je Allah čuo moju dovu i dao mi najbolji mogući odgovor na nju. Kao da sam tog trenutka prodisala i dobila taj zrak za kojim sam vapila tako dugo vremena. Kao da su svi tereti spali s mene jer sam shvatila da je rješenje svih mojih briga na dohvat ruke. Tako je sve jednostavno, samo je potrebno da učinim taj korak – da se okrenem Allahu, ali ovog puta kako treba.

Ako tražimo sreću i smiraj u grijesima i nemarnosti, nikada je nećemo pronaći, nikad za nikad. Pa i ako trenutno osjećamo neko zadovoljstvo, ono će zasigurno proći i sve posljedice toga ćemo kad-tad osjetiti. Duša se umori kada je daleko od Allaha, stavljamo na nju razne terete pa nema snage da leti ka Allahu, čistoti i visinama.

I dalje me obuzme neopisiv osjećaj kada shvatim da mi je Allah u isto vrijeme odgovorio na moju dovu, poslao mi znak koji sam tražila, ali isto tako mi kroz taj znak dao jasan odgovor – do uslišenja dove o smiraju i sreći neću doći ako ostanem daleko od Njega. Dunjaluk je kuća iskušenja i na njemu nema pravog rahatluka, ali uz Allaha je sve lakše. Svako rješenje je isključivo u nama samima. Sve je tako prosto, samo da smo spremni da pobijedimo svoje strasti i strahove, zarad Allaha. A Allah obećava vjernicima lijep život, koji se ogleda u tome da čovjek ima rasprostranjene grudi i zadovoljstvo Allahovom odredbom.

Pa slavljen neka je Allah, naš Uzvišeni Gospodar, koji čuje glas Svog roba u dubini mrkle noći, roba koji mu grij​eši, a On ga ipak zove sebi i Svojoj milosti, i raduje se njegovom pokajanju. Allahu naš, nikada Ti se ne možemo dovoljno zahvaliti…

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: