Odgovori

Da li su šejhovi sufijskih redova bliski Allahu, dž.š.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

PITANJE: Koje mjesto u islamu zauzimaju sufije? Koliko je ispravno mišljenje da postoje Allahovi robovi i Njegovi štićenici koji imaju blisku vezu sa svojim Gospodarom? Neki ljudi su čvrsto uvjereni u istinitost ove pojave, te smatraju da za to imaju potvrdu u raznim religijama i na gotovo svim meridijanima. Kakav sud donijeti o onima koji za sebe tvrde da su sufije ili njihovi sljedbenici? Zar namaz i zikr nije jedna vrsta veze između roba i njegovog Gospodara?

ODGOVOR: Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u periodu ashaba i tabi’ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imanom – sufije. Drugi su na stanovništvu da su dobili naziv po grčkoj riječi “sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi “safa“ (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je “nomen relativum“ (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi “safa” safaijj, a ne sufijj.

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid’ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima: ”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida’t, a svaki bida’t je zabluda!” (Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)

U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

– Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur’an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže: ”…i na budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31-32)

– Pojedine sufije su, pored Allaha, dž.š., počele obožavati poslanike, a.s., te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!” ”O Rufai!” ”Pomozi Allahov Poslaniče!” ”Na tebe se oslanjamo o Allahov Poslaniče” itd. Allah, dž.š., zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekome drugom mimo Njega, pa takav čin označava širkom. Allah, dž.š., kaže: ”I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)

– Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž.š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovom svijetu. Allah, dž.š., u Kur’anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio: ”…i ko upravlja svim?” – “Allah!” – reći će oni.” (Junus, 31) Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dž.š., od takvih sufija.

– Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: ”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)

– Neke sufije vjeruju u vahdetil-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.

– Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah, dž.š., kaže: ”i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…” (El-Kasas, 77) “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (El-Enfal , 60)

– Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dž.š., (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dž.š., kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)

– Sufije, također, smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dž.š., kaže: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene…” (El-Enfal, 3) Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, dž.š., ime: “Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo (Ah, ah!) ili (Hu, hu!)

Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svog Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Uzvišenog Allaha kao što su riječi: Subhanallah – neka je slavljen Allah, dž.š., Elhamdulillah – hvala Allahu, dž.š., La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega, Allahu ekber – Allah, dž.š., je najveći i sl.

– Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i sl. Motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dž.š., kaže: ”Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (El-Enfal, 35)

– Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je npr.: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Ez-Zuhruf, 36)

– Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur’an ih izričito pobija. Allah, dž.š., kaže: ”Reci: ´Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…´” (En-Neml, 65)

– Sufije, također, tvrde da je Allah, dž.š., stvorio ovaj svijet zbog Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Kur’an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha: ”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56) Allah, dž.š., se obraća Muhammedu, s.a.v.s., slijedećim riječima: “…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (El-Hidžr, 99)

– Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovom svijetu, a Kur’an ih demantuje ajetom u kome se Musa, a.s., obraća Uzvišenom Gospodaru riječima: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti“ – reče…” (El-Earaf, 143)

– Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja slijedeće pitanje: Da li su oni bolji od ashaba?!

– Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, r.a., četverica imama, osnivača pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?

– Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Posebno se priprema na put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa’a.” (Buharija i Muslim)

– Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (El-Hudžurat, 1)

– Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.

– Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.

Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanje veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dž.š., kaže: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali , šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (El-En’am, 112)

..A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En’am, 121)

Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (Eš-Šu’ara, 221-222) Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. Neka je Uzvišen Allah od svega toga! (Pogledati Mu’džemul-bide’i : 346 – 359)

Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da, ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrjednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prate, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dž.š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Istinske evlije (Allahovi, dž.š., štićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dž.š., onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen.

Opis pravih Allahovih, dž.š., evlija došao je u hadisi-kudsiju, (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svog Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ´Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću koga čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegova ruka kojom dohvaća, njegova noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5) Allah, dž.š., upućuje na pravi put !

Iz knjige: “Odgovori o islamskom vjerovanju” – Muhammed Salih Munedždžid

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: