Brak i islamska porodica

Koliko god internet imao pozitivnih strana, njegovo korištenje za djecu može biti izuzetno opasno. Navikavanja djece od najranijih dana života da koriste telefone ili budu pred TV ekranima, kupovina telefona djeci jako rano kako bi išli u korak sa drugarima iz razreda, dozvoljavanje neograničenog pristupa i upotrebe interneta, otvaranje ličnih profila djeci na društvenim mrežama – samo su za njih neka od otvorenih vrata u svijet ovisnosti, opasnih sadržaja poput pornografije ili  kontakta sa strancima koji mogu ugroziti sigurnost djece.

Kroz rad u prosvjeti smatram najvećim uspjehom pružanje mogućnosti djeci da nesmetano komuniciraju, izraze svoj stav i da budu potpuno otvoreni. Vodim se time da kad neko otvori vrata svoje kuće, tek tada možemo ući unutra i pomoći mu da je očisti. Ukoliko nam nikada ne otvori svoja vrata, nećemo mu biti u stanju pomoći, bez obzira koliko to željeli. Ali, vrlo često je najveći problem otvoriti zaključana vrata.

Ono što je mnogo tužno danas jeste primjetno slabljenje komunikacije između roditelja i djece, te potpuna zatvorenost djece pred roditeljima. I dok roditelji često smatraju da su djeci omogućili sve, djeca od 10-15 godine pretražuju sadržaje poput:

• Pornografije
• Nasilja
• Vulgarnosti
• Crne magije

Neka djeca su čak pokušavala da rade rituale koji prizivaju đavola, ili one o istjerivanju džina. Stvari koje mogu tada vidjeti zasigurno nisu za njihov um. To je sve ono što su mi djeca rekla, o čemu su mi pričala. Vjerujem da je razlog tome njihova potreba da se nekome otvore, da iskažu ono što ih muči. Nažalost, to uglavnom ne bi ni smjeli ni htjeli reći roditeljima zbog straha od osude, ukora ili kazne, a čemu je uzrok sve lošija komunikacija između djece i roditelja, zahvaljujući ovisnostima o pametnim telefonima i društvenim mrežama, što je uzrokom gubitka osjećaja za „živu komunikaciju“.
___________________

Ono što posebno želim ovim tekstom jeste da ukažem roditeljima na nužnost života sa djecom, na neophodnost izgradnje lijepog i zdravog načina komunikacije, na potrebu da djevi budu prijatelji i uzori a ne tutori i neko ko ih, mimo toga, ignoriše.

Nije uspjeh provesti samo fizičkim prisustvom cijeli dan sa djecom kući. Važno je biti psihički sa njima, pratiti ih, osluškivati njihove potrebe i biti im utočište i oslonac. Saslušati ih, razumjeti. Nije uspjeh pružiti djeci sve materijalno, a zatim ih prepustiti da sami idu putem bez uputa.

U Kur’anu, premda se kod nas u BiH potcjenjuje razgovor roditelja sa djetetom čak i odraslim, jer je ipak roditelj taj koji uvijek sve zna i uvijek je upravu, dijalog između roditelja i djece je dijalog pun, poštovanja i topline. Djeca nisu neko ko ne zna, neko ko je manje vrijedan. Djeca su, u dijalozima koji se spominju kroz Kur’an, neko ko može biti u pravu više od roditelja, ako uz Allahovu pomoć stekne veće znanje k. Neko ko se pita za mišljenje. Neko kome treba dati prostora da iskaže svoju misao.

Danas, možda nije moguće dijete zaštititi od ut razumijevanja jecaja zla, ali jeste moguće, uz Allahovu pomoć, biti mu prijatelj i steći njegovo povjerenje, kao roditelj i prijatelj. Da bismo zaštitili djecu od onog što im može biti opasnost, darujmo im naše vrijeme. Učimo dove za njih. Predočimo im istinu i uputu primjerom.

Instalirajmo aplikaciju za praćenje onoga što gledaju. Ali prije toga, važno je da steći povjerenje djeteta. Da ono shvati da je to korak ljubavi, brige i zaštite, a ne iz osvete, kazne ili volje za naređivanjem.

Ako roditelji gledaju telefone cijeli dan, ne mogu reći djeci da ostave telefon. Ako roditelji nikada nemaju vremena da saslušaju dijete, ne mogu od njega tražiti da im povjeri svoje tajne. Ako će ga kazniti za svaku grešku, kako žogu očekivati da im je dijete prizna? Ako se sav njihov odnos zasniva na zabrani i naredbi, jesu li podobni da budu pušteni u svijet djeteta? Mogu li uopće razumjeti njegovu težnju da istraži svijet?

Ne zaboravimo da su nam naša djeca emanet. Da nas trebaju. Da ih trebamo. Da smo pastiri svoga stada za koje ćemo biti pitani na Sudnjem danu. Brinimo o njima. Jer, nisu teška djeca. Težak je naš nijjet prilikom odgoja. Ako uzgajamo cvijeće jer volimo, to nam je odmor, užitak. Ako uzgajamo cvijeće jer moramo, onda je ono nama teret. A cvijeće uzgajano bez ljubavi redovno uvene.

Gospodaru, daj da zavolimo emanete koje si nam povjerio. I podari nam uspjeh u odgoju naše djece. Uputi ih i učini od onih sa kojima Si zadovoljan. Amin.