Namaz

Dvadeset osnovnih propisa o skraćivanju i spajanju namaza koje treba da zna svaki musliman

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Dokazi iz Kur’ana i sunneta potvrđuju da je musafiru – putniku dozvoljeno da skraćuje namaze na putovanju, ali ako bi klanjao potpun namaz, njegov bi namaz bio validan.

2. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik skraćivao namaze na putovanju i ne bi ih klanjao potpuno sve dok se ne bi vratio u Medinu.

3. Dozvola skraćivanja namaza odnosi se na namaze koji imaju četiri rekata: podne, ikindija i jacija, dok se sabah i akšam na putovanju klanjaju kao što se klanjaju i kod kuće, kada čovjek nije musafir, akšam tri, a sabah dva rekata.

4. Ne postoji druga situacija u kojoj se namazi mogu skraćivati osim putovanja.

5. Da bi čovjek počeo da skraćuje namaze, treba da krene na put i da napusti naseljeni dio mjesta (grada ili sela) u kojem živi.

6. Nije ispravno početi s korištenjem olakšica na putovanju, od kojih je i skraćivanje namaza, u vremenu dok je čovjek kod kuće, bez obzira na to što ima čvrstu namjeru da će putovati, već počinje koristiti olakšice kada napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi.

7. Ako se aerodrom s kojeg čovjek putuje nalazi u unutrašnjosti grada u kojem on živi, tada olakšice putovanja, od kojih je skraćivanje namaza, ne može početi koristiti na aerodromu, već olakšice putovanja za njega važe kada avion poleti s aerodroma.

8. Isti propis važi i za prekidanje posta. Musafir ne može prekinuti obavezni post sve dok ne napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi, ili dok avion ne poleti, ako se aerodrom s kojeg putuje nalazi unutar grada u kojem živi.

9. Da bi se čovjek smatrao musafirom, prema mišljenju većine učenjaka, njegovo putovanje treba da bude duže od 80 do 85 km, otprilike.

10. Neki učenjaci nisu smatrali da je dužina putovanja uvjet za korištenje olakšica na putovanju, nego su zastupali mišljenje da se pod putovanjem smatra ono što se u jednom narodu smatra putovanjem, bez obzira na trajanje putovanja i udaljenost od mjesta boravka, i to mišljenje je s aspekta dokaza jače, a mišljenje većine učenjaka lakše je za prakticiranje.

11. Jedno od pogrešnih uvjerenja koje se vezuje za skraćivanje namaza jeste i uvjerenje da čovjek skraćuje namaz tek nakon pređenih 80–85 km, što nije tačno. Učenjaci su govorili o dužini putovanja na kojem putnik može skraćivati namaz, a nakon što se određena osoba proglasi putnikom, ona počinje s olakšicom skraćivanja onda kada napusti naseljeni dio mjesta u kojem živi.

12. Olakšica skraćivanja namaza, prema preferirajućem stavu, prestaje kada se čovjek vrati kući, bez obzira na to koliko dana odsjeda u nekom mjestu, sve dok u to mjesto nije došao s namjerom boravka. To nam jasno potvrđuje sunnet Allahovog Poslanika.

13. Putnik će skraćivati namaz samo ako klanja za osobom koja skraćuje namaz ili on predvodi ljude u namazu, ili klanja sam, ali ako klanja u džematu za imamom koji klanja potpun namaz, i putniku je obaveza da klanja potpun namaz.

14. Ako musafir dođe u džamiju gdje se klanjaju četiri rekata nekog farz-namaza, onda će klanjati i on četiri rekata. Ako zakasni pa se džematu priključi na trećem rekatu, onda će klanjati potpun namaz, tj. nakon što imam preda selam, on će ustati i naklanjati onaj dio na koji je zakasnio.

15. Čovjek na putovanju neće klanjati pritvrđene sunnete osim sabahskog sunneta i vitra.

16. Musafir može klanjati opću nafilu jer je tako činio Allahov Poslanik. Ako se vozi i putuje, i želi klanjati opću nafilu na putovanju, musafir može da klanja sjedeći i bez okretanja prema kibli.

17. Vjerodostojni argumenti potvrđuju da je putniku dozvoljeno na putovanju spajati namaze ako ima potrebu za tim. Ako mu spajanje namaza neće olakšati, onda će namaze klanjati u njihovom namaskom vremenu, skraćeno.

18. Osoba koja spaja namaze ima mogućnost da spoji podne sa ikindijom, a akšam sa jacijom. Dva namaska vremena se spajaju i postaju jedno namasko vrijeme. Spajat će namaze onda kada je njemu najlakše i kada mu najviše odgovara.

19. Prilikom spajanja namaza uči se jedan ezan i dva ikameta. Naprimjer, osoba koja želi spojiti podne i ikindiju, prvo će proučiti ezan, potom ikamet za podne, pa će klanjati podne dva rekata, a onda će ponovo proučiti ikamet za ikindiju i klanjati dva rekata ikindije.

20. Prilikom spajanja namaza obaveza je da se namazi klanjaju po redoslijedu: podne pa ikindija, akšam pa jacija.

Priredio: mr. Pezić Elvedin

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: