Facebook prijateljstvo i ponašanje

Subhanallah, zadnjih dana, u jeku dešavanja genocida nad narodom Palestine, razmišljam o našem stanju, stanju muslimana i muslimanki. Koliko smo se uživjeli u život društvenih mreža, i koliko sve shvatamo lično. Koliko ozbiljno „ratujemo“ preko njih.

U vremenu jednog iskušenja, prije nekoliko godina, ugasih svoj Facebook profil, s namjerom da se odmorim od svega. Poslije određenog vremena, iz nužne potrebe otvorih novi, ali, zaboravih zatražiti prijateljstvo nekim prijateljima od ranije. Nakon određenog vremena, desilo mi se da sretnem te osobe na ulici. Za ibret, neće ni selam da nazovu, a kada ih poselamim, jedva odgovore okrečući glavu u suprotnom pravcu. Začudih se tome, jer su to osobe koje dugo poznajem. Niko od njih se nije pitao u kakvom halu bijah. Niko od njih se nije sjetio da me potraži. Niko.. Ali, sud su uspjeli da donesu čim prije i da im to bude razlogom distanciranja od brata ili sestre u vjeri. Facebook, ili bilo koja društvena mreža- nismo ni svjesni koliko nama manipulišu. I koliko smo se uživili u njih, da bismo bili spremni prekidati veze i prijateljstva sa ljudima koje poznajemo i u stvarnom životu, zarad jednog lajka, komentara ili čak podržavanja nekoga. Nevjerovatno.
__________________

Isto tako, prije nekoliko dana, desilo mi se da me jedna osoba izbrisala iz prijatelja, jer joj na poruku ne odgovorih brzo. Ljudi su se toliko uživjeli u komunikaciju putem društvenih mreža, da ne smatraju da imate ikakvog bitnog posla izuzev da pišete i odmah odgovarate na poruke. Subhanallah!

Gdje li nam je nestalo  traženje 70 opravdanja bratu muslimanu? Gdje nam je nestalo lijepo mišljenje o bratu muslimanu? Da li se uopšte udostojimo pitati brata ili sestru u vjeri šta je s njima, kako se osjećaju i da li nose terete koje bismo im mi mogli olakšati. A onda, pitamo se, zašto Gaza. Pitamo se zašto svijet šuti. Zgrožavamo se nad nijemim posmatranjem Gaze, a nismo ni svjesni da smo možda baš mi iskušani Gazom, da nam otvori oči, da pogledamou svojoj blizini. Možda nas treba član porodice, komšija, prijatelj… Možda nam neko najbliži prolazi kroz različite krize i iskušenja u kojima čak pomišlja da sebi oduzme život.

Ne dozvolimo da naš život diktiraju društvene mreže. Da zbog njih na ulici okrećemo glavu od brata i sestre. Da uhodimo jedni druge, da pratimo aktivnosti i komentare drugih i da na osnovu toga gradimo mišljenja jedni o drugima. Uhođenje zabranjeno, bilo na ovaj ili onaj način. O tome Allah jasno govori u suri Al-Hudžurat, u 12. ajetu:

„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“

Ne dozvolimo, također, sebi da, ma kako težak zulum bio objavljen na društvenim mrežama, koristimo vulgarne i nekulturne izraze. Mi smo i dalje slika Ummeta. Ne smijemo zaboraviti kako se naš Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi wa sellem, ophodio sa drugima u svim periodima svoga života. Vjernik je pravedan, ali i dostojanstven. Vjernik je iskren, ali ne i bezobrazan. Vjernik se ne prepušta emocijama, već Njegovom zadovoljstvu.

Gospodaru, za pomoć Gazi Te molimo. I znamo da si blizu.

A molimo Te i za pomoć svima nama, jer bez jedinstva Ummeta, nema ni pobjede. Amin.