Sihr - džini

Ispovjesti opsihrenih – Sa vjerom dolazi olakšanje

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

U ime Allaha Veličanstvenog, Gospodara svih svjetova odlučila sam sa vama da podijelim svoje iskustvo sa sihrom ili crnom magijom, kako je to danas popularniji i češće korišten naziv. Već neko duže vrijeme, rekla bih nekoliko godina, imala sam simptome koje sam zanemarivala. Kako, hvala dragom Allahu dž.š. nisam neki ljubitelj posjete ljekarima, svaku svoju bol bih tajila uglavnom od svojih, kako oni ne bi vršili pritisak na mene da idem ljekaru. Zahvaljujem se Allahu na tome jer vjerujem da sam išla ljekaru, trovali bi me svakakvim ljekovima, ali uz dužno poštovanje svih njih, radili bi sve kako bi meni bilo lakše, neznajući stvarni izvor mojih problema.

Kao da sam cijelo vrijeme znala da imam problem sa džinnima ali nekako sam mislila da će vremenom proći i pošto sam se plašila rukje a i moji roditelji nisu vjerovali u bolesti te vrste, odgađala sam i to. Trudila sam se, uglavnom, normalno živjeti mada je moj život bio sve osim normalnog. Bez ljekova, bez rukje, stalni bolovi, napadi, padanja u nesvjest, nestabilno psihičko stanje, nagla ljubav pa mržnja, prekidanje kontakta sa bliskim ljudima, igranje mišića tj. stalno sam osjećala neko igranje pod kožom što me najviše asociralo na džinne jer znam da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da šejtani kolaju našim tijelom kao krv venama. Zatim glavobolja uglavnom na jednoj strani glave, titranje očiju i razni drugi simptomi koji su jednoga dana postali nepodošljivi jer sam student druge godine i u periodu ispita, predavanja i dodatnih životnih aktivnosti od mene se očekivalo da budem zdrava i da izdržim sve to iako mi je to bila patnja.

Ljudi su primjećivali da se ponašam čudno, plašili su se za mene, izgledala sam bolesno a osjećala sam se mnogo gore, profesori bi me vraćali sa predavanja jer su vidjeli da nisam dobro. Svom svojom snagom sam se borila i nekako uz Allahovu pomoć, završila sam godinu fakulteta i obećala sebi da ću nakon završetka ispita otići na rukju. Moram da naglasim najvažniju stvar u ovoj priči, svim svojim srcem volim svoga Gospodara i vratila sam se vjeri prije par godina, tačnije tada su i počeli problemi i prva sam u svojoj porodici koja se okrenula vjeri, pa nakon mene moja mama pa sestra i na kraju otac, elhamdulillah.

Na ljude djelujem pozitivno, iako imam 20 godina, ljudi bi se iznenadili kada bi razgovarali sa mnom, sve moje prijateljice su se pokrile nakon mene, zadovoljna sam i prije ovog iskušenja bila sa svim, nikada me ne bi neka nevolja snašla a da se ja srčano ne bih zahvalila Gospodaru. S obzirom da ne potičem iz vjerske porodice, vjere sam ostala željna pa bih se vrlo često rado družila sa Kur’anom, sa vjerskim knjigama, uživala sam jednostavno u svojoj vjeri kao i dan danas i život sam posvetila samo vjeri. Te bolove koje sam proživljavala nisam doživljavala kao kaznu jer sam znala da sam se ja pokajala za svaki grijeh iz prošlosti i da sam nastojala da budem što bolja, znala sam da je sve ovo iskušenje.

Nakon završene godine fakulteta, poslala sam poruku nekim učačima rukje, više njih i detaljno im ispričala svoje stanje. Svi su mi preporučili rukju pa sam se odlučila za jednog učača. Roditelji su pristali da me vode na rukju s obzirom da su vidjeli da je moje zdravstveno stanje jako loše. Međutim, kada god bih isplanirala da odem, razboljela bih se ili bi nešto iskrslo pa bih odgodila. Jedne noći sam klanjala istiharu namaz i zamoljela svoga Gospodara da mi podari izlaz iz moje situacije i malo poslije toga, par dana poslije, sam čula za jednog učača (Allah Uzvišeni mu podario svako dobro, tog insana na spomenem a da Milostivom Allahu ne uputim dovu za njega) koji živi blizu mene. Poslala sam mu poruku na viberu iako nisam očekivala da će odgovoriti s obzirom da je stariji čovjek. Malo kasnije mi odgovara na poruku i traži dozvolu da me nazove i detaljno mi objasni o čemu se radi, s obzirom da sam mu sve napisala na viberu. Nazvao me i preporučio mi šta da učim i zamolio me da budem ustrajna par dana jer je on van države ali čim se vrati u Bosnu doći će mi kući i učiti rukju. On se vratio ali kad god bi nazvao da dođe i uči mi je bih se jako razboljela. Vidjela sam ja tada tačno šta je problem pa sam odlučila biti jaka i dozvoliti mu da dođe…

Nekako sam se izborila sama sa sobom i objasnila mu gdje se nalazim i zamolila ga da ipak dođe i da više neću odgađati. Par sati poslije, čula sam auto da ulazi u avliju, pogledala sam kroz prozor a on je izašao iz auta i poselamio se sa mojim babom koji ga je dočekao. U mojim očima bio je jako strašan iako je on ustvari jako umilnog lica i pojave, mašallah tebarekallah, iako iz njega isijava neki nur, čistota i dobrota, džinni su mi ga prikazali u strašnom obliku. Golemo sam se uplašila i molila sam mamu da ga vrati i da kaže da sam se predomislila. Mama me smirila i ubjedila da pokušam ipak. Učač je bio u drugoj sobi, ušla sam, poselamila se i nijemo sjedila i gledala ga. Kada god bi me pogledao pomislila bih, Ya Rabb koga je ovo dovedoh, zašto me ovako gleda i zašto je ovako strašan?

Nakon kraćeg razgovora zamolio je da krenemo sa rukjom. Zamolio je mene da sjednem a on je sjeo sa moje desne strane i počeo da uči rukju. SubhanAllah, prvi ajet uči, oči mi titraju toliko da sam mislila da će iskočiti, sumnjala sam na urok ili zaljubljenog džinna pa pomislih, Bože mili istina je, samo da padnem u nesvjest i ne čujem ništa. Počela sam nesvjesno da mašem rukama, nogama, da lupam u pod, vrištim, pokušavala sam da pobjegnem iako sam stvarna ja samo nijemo posmatrala sve to. Nakon dužeg učenja, učač rukje je vidio da su džinni u nozi. Tada se iz mene javi krupan muški glas: “Pusti je, boli je!”

Bila sam šokirana jer ja ništa nisam rekla a iz mojih usta je progovorilo. Ya Rabb, milion osjećanja sam osjetila, iako sam znala proceduru rukje i dosta sam ih pregledala na YouTube-u, ipak je mnogo drugačije kada se to i doživi. „Ko si i šta želiš od nje? „ „Rekao sam ti da je pustiš, boli je.“ Učač je tada još jače krenuo, onda sam ja preuzela svoj glas i rekla da me stvarno boli i da sam to ja, ja mu se obraćam. Također moram da kažem da sam ja na toj rukji kao i na svakoj idućoj apsolutno svjesna svega i da, kada želim, preuzmem glas mada nad tijelom nemam kontrolu. „Šta hoćeš od nje? „ „Hoću da je ubijem. „ „Ko te šalje? „ „Neću ti reći. „ „Ili reci ili ja učim do sabaha. „ Glas je ušutio a učač je nastavio sa učenjem. Nakon nekog kraćeg vremena, oglašava se: „Dobro, pusti me, izaći ću.„ „Nećeš dok mi ne kažeš ko te šalje.„ „E to ti ne smijem reći, ubit će me.„ „Postani musliman i niko te neće ubiti. „ „Kako? „ „Ponavljaj za mnom.. „ Učač je izgovorio šehadet a džinn je ponovio. „Dobro, sada si musliman i niko ti ne može ništa, reci mi ko te šalje.„ „Ne smijem ti reći, napisat ću.„ Donjeli su papir i džinn je napisao ime naše prve komšinke. „Šta ona hoće od nje, šta joj radite.„ „Naredila nam je da je ubijemo jer nam remeti planove i napadamo joj glavu. „ „Kome remeti planove i zašto? „ „Svim sihirbazima iz ovog mjesta, okreće ljude na dobro i ona je puno dobra pa nam je smetnja i moramo je ubiti.„ „Dobro, ti si se sada pokajao i vratio Allahu swt, pristaješ li sada da izađeš? „ „Neću. „ „Znači lagao si, nisi prešao na islam, e idemo dalje onda.“

Učač je nastavio sa učenjem i rukja je trajala neka 3h, džinn je pokušavao još par puta da se obrati učaču međutim on sada nije želio da razgovara sa njim nego je odlučio dobro da ga napati. Nakon dužeg učenja učač mi je dao tri čaše naučene slane vode i to sam popila na eks, nakon toga sam povratila i na taj način džinn je napustio tijelo. Učač je nastavio sa učenjem ali ja ništa osim jake iscrpljenosti i umora nisam osjećala. Učač me zamolio da otvorim oči i nazvao mi selam, nakon što sam malo došla sebi pogledala sam u učača koji mi se nasmijao i upitao kako sam. Mašallah, tada sam vidjela njegov stvarni lik i bio je jako nurli insan i tada sam shvatila zašto sam se obratila baš njemu nakon klanjane istihare namaz. Osjetila sam vidno olakšanje, sav moj bol kao da je rukom odnesem.

Cijeli razgovor sa džinnom vam nisam prenijela u potpunosti, on je još rekao i da je sihr u prozoru sa vanjske strane kupatila gdje smo ga kasnije u pronašli. U prozoru je bila zemlja, pretpostavljamo sa nečijeg mezara i tako je meni napravljen smrtni sihr. Ipak, moja sreća nije dugo potrajala, iako sam bila još ustrajnija u vjeri, komšinka je silno željela da me ubije pa mi je poslala džinne navečer koji su me probudili iz sna i dočekali nespremnu i ušli u mene. Nastavila sam sa rukjama i na narednim rukjama sam saznala da mi smrtne sihre pravi gotovo svi sihirbazi iz moga mjesta i da me žele ubiti jer sam prijetnja, hvala Velikom i Uzvišenom Allahu. Napadali su mi glavu, sada napadaju srce ali mene moj Allah s.w.t ne da!

Puno sam bolja nego na početku, još više sam jačala u vjeri i ako sam sada pod uticajem većeg broja džinna moje zdravstveno stanje je znatno bolje. A kako, zašto?Ne samo da vjerujem u Allaha swt, ja VJERUJEM ALLAHU. Vjerujem da je On taj koji daje i život i smrt i vjerujem da zbog Allaha swt, spremna sam da trpim sva iskušenja.

Moji roditelji su znali često da pitaju učača, šta treba da uradim da me se prođu, učač bi sa smješkom rekao da mogu prestati sa praktikovanjen vjere i da će me se proći, do tada neće sigurno. Vjerujte mi draga moja braćo i sestre, ja sada punim 21 godinu i da mi nude cijeli dunjaluk i za to traže da se udaljim od Allaha swt, odbila bih! Allah moj Lijepi mi je dao zadovoljstvo, uskraćena sam sa zdravljem jer ja svakodnevno osjećam razne bolove, ali ja se trudim ne žaliti se ali sretna sam i to mi svi džinni i sihirbazi ovoga svijeta ne mogu uzeti. Uzdam se samo u Allaha Uzvišenog i On me počastio divnim učačem kojeg volim kao svog babu a i on mene kao svoju kćerku i uvijek mi je na usluzi. Ime tog velikog čovjeka neću spominjati, Allah mu visoke deredže dao. Izgubila jesam dosta toga ali i dobila. Najvažnija stvar koju treba znati svako ko se liječi od ove vrste bolesti jeste ZAHVALNOST BOGU. Tu vam je dragi moji snaga, ključ.

Svjesnost da je ovo dunjaluk a ne Džennet, mjesto puno bola i iskušenja, pa hvala Onome koji as sprema za mjesto bez bola i tuge. Ovo gledajte kao čišćenje i znajte da vjernika ne ubode ni trn a da mu Allah s.w.t. zbog toga ne obriše neki grijeh, pa zamislite tek kako vas Milostivi Allah čisti. Pobjedite svaki strah i otiđite na rukju ako imate i trun sumnje jer vaše stanje vremenom može da se i pogorša a sa rukjom zaista dolazi olakšanje, makar ono duševno. Sihr je prelijepo iskušenje, Allah Lijepi ga daje samo onom koga želi približiti Sebi.

Jedini lijek za ovu bolest je povratak Allahu, pa ima li ljepše bolesti od ove? Hvala Allahu Uzvišenom, Onom koji je Snaga, Zaštita. Od Allaha Uzvišenog i tražite pa ćete zaista i dobiti. Ja se mogu izliječiti sutra, mogu za 10 godina a mogu i nikada ali kada god to Allah Lijepi odluči, zadovoljna sam da bude. Vjerujte u Allaha i vjerujte Allahu i prođite kroz ovaj bezvrijedni dunjaluk brzo i vratite se Onome koga najviše volite i Koji vas najviše voli, to je istinska sreća. Molim Allaha Uzvišenog da vas sačuva prevelikih iskušenja i da na vaša leđa ne tereti breme koje ne možete ponijeti, da vas učvrsti na Pravom putu i da vam da zadovoljstvo u svakoj situaciji. AMIN. Es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.

Bosna, 2018.

Izvor: www.pozivistine.com

____________________

Podijelite i vi vaša iskustva kako bi pomogli i olakšali drugima, šaljite nam vaše priče na: prilozi_posjetitelja@mail.com

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: