Aktuelno

Kada će doći Allahova pomoć?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Uzvišeni Allah je objavio Kur’an da bude vodilja vjernicima, i u Kur’anu je objavio sve ono što im je dovoljno od smjernica i uputa. Dovoljno je vjerniku da slijedi Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je pojašnjenje onoga što je došlo u Kur’anu, da bi bio na Pravom putu i da bi postigao Allahovo zadovoljstvo, da bi bio od odabranih i pravih vjernika.

Uzvišeni Allah nas je u Kur’anu obavijestio o onome što nam je potrebno da bismo stekli Njegovu naklonost, pomoć i zaštitu, i Njegov Poslanik ostavio nas je na jasnoj uputi i putu. Pojasnio nam je sve ono što nam je potrebno i korisno, i upozorio nas je na sve ono što nam je štetno.

Od onoga o čemu nas je obavijestio Uzvišeni jeste Njegova pomoć iskrenim vjernicima. U mnogim ajetima obavijestio nas je da je On uz iskrene i prave vjernika, i da će ih On pomoći protiv njihovih neprijatelja. Kaže Uzvišeni: „Mi ćemo zaista pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na Ovome svijetu, a i na Dan kada se pozovu svjedoci“. (El-Mumin, 51)

U mnogim ajetima Allah daje obećanje da će pomoći iskrene vjernike i dobro nam je poznato da je Allahovo obećanje istina. „To je Allahovo obećanje, a Allah neće obećanje Svoje iznevjeriti.“ (Er-Rum, 6) Međutim, Allahov sunnet (zakon) na dunjaluku jeste da iskušava prije nego što podari Svoje blagodati. Stavi vjernike na kušnju da bi ispitao one koji vjeruju, da bi stavio na ispit njihov iman, da li je iskren ili ne, da li je taj iman čvrst ili ne. I što je čovjek jačeg imanja, dolaze mu veća iskušenja, da bi učvrstio njegove stope i njegov iman, i da bi povećao njegovu nagradu na ahiretu.

Zato kada razmislimo o iskušenjima našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjećemo da je bio iskušan mnogim iskušenjima, od ezijeta, pokušaja ubistva, umiranja njemu najdražih osoba, protjerivanja iz rodnog zavičaja, džihada na Allahovom putu, i ostalo što je poznato od njegovih iskušenja. Ali on je čvrsto vjerovao da će Allahova pomoć doći i Uzvišeni mu je objavio, njemu i vjernicima koji su bili uz njega, plemenitim ashabima: „Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih je pogađala neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali, govorili: “Kada će doći Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je, doista, blizu! (El-Bekara, 214).

Kada ostvarite ono što je uslov da dođe ta pomoć, doći će vam Allahova pomoć. Allahova pomoć je blizu, a na vama je da njoj priđete i da uradite ono što Allah traži od vas da uradite, da bi Allah tu pomoć spustio. „Ispunite svoje obećanje prema Meni, pa ću Ja ispuniti obećanje prema vama.“ (El-Bekara, 40) Mora čovjek da poduzme sebebe, mora uraditi ono što Allah od njega traži, pa će mu Allah dati ono što mu je obećao. A da tražiš i očekuješ od Allaha nagradu za ono što nisi uradio – to ne ide. Ako želiš da uzmeš robu moraš da je platiš, sve ima svoju vrijednost. Ne da očekuješ, a nisi ništa zauzvrat dao.

Kaže Uzvišeni u kontekstu onoga što je učinio sebebom da nam dođe Njegova pomoć: „O vi koji vjerujete, ako vi pomognete Allaha, Allah će vas pomoći i učvrstiti vaše stope.“ (Muhammed, 7) U ovom ajetu Uzvišeni pojašnjava šta je sebeb Njegove pomoći. Kako da pomognemo Allaha i da li Njemu treba naša pomoć? Nama je poznato da je Allah neovisan o svim ljudima, nema potrebe ni za kim. „O ljudi, vi ste siromasi, vi ste potrebni Allaha, a Allah je Neovisan i hvale dostojan.“ (Fatir, 15) Allahu ne treba naša pomoć, te je značenje ovog ajet – ako vi pomognete Allahovu vjeru, Allah će vas pomoći i učvrstiti vaše stope. Što znači da ako ne pomognemo Allahovu vjeru, Allah nas neće pomoći i neće učvrstiti naše stope.

Ove ajete koje slušamo, to su riječi našeg Gospodara! I znamo da je Kur’an istina, i ove riječi Uzvišeni Allah je dao da se obistine u generacijama prije nas. Ko god je poduzeo propisane uzroke koje je Allah propisao, Allah mu je dao ono što je obećao.

Primjer iz sire

Najbolji primjer imamo u životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio pojedinac, potlačen, slab, nemoćan, pa ga je Allah pomagao, učvrstio i uzdigao nad ostalim ljudima, kada je uradio ono što mu je Gospodar naredio. Nije rekao: „Ja sam Poslanik i čekam Allahovu pomoć da dođe.“ Ne, već je poduzeo sebebe, pozivao je ljude i danju i noću, izlagao je svoj život opasnosti, dotle da je bio primoran da pošalje svoje ashabe u Abesiniju zato što im nije mogao garantovati sigurnost. Pritisak mušrika se povećavao iz dana u dan, da je na kraju i on morao učiniti hidžru, nije imao više izbora. Ali ni tad nije rekao: „Gospodaru, zašto me nisi pomogao, zašto nisi poslao kaznu na mušrike?“ Nije imao loše mišljenje o svome Gospodaru nego je radio ono što mu je Allah naredio i čekao je sa čvrstim ubjeđenjem znajući da su Allahove riječi istina.

Nakon hidžre u Medinu, je li odmah došla Allahova pomoć? Ne. Iskušan je i džihadom, raznim napadima i prijetnjama, a vrhunac toga je bila bitka na Hendeku kada su se svi mušrici okupili protiv njega i opkolili Medinu. Saveznici koji su se ujedinili na kufru da bi porazili islam i muslimane, njih preko 10 hiljada. Pored toga, imao je židove koji su spletkarili protiv njega. Iako su bili pod ugovorom, ali su ga izdali i pronevjerili. Vjernici su bili daleko malobrojniji, nisu imali nikakvog materijalnog izgleda, i držali su ih u opsadi više od mjesec dana. Ashabi gladni, prepadnuti, iscrpljeni, ne znaju šta će sa njima biti, dotle da je Resulullah morao da priveže kamen na svoj stomak zbog žestine gladi. Najodabraniji Allahov rob! Nije rekao: „Gospodaru, ja poslanik a gladan, nemam šta da jedem!“ Oni nisu imali takvo mišljenje o svome Gospodaru. Znali da su je hajr u onome što Allah odredi.

„Kada su vam došle i odozgo i odozdo, i kada su se pogledi ukočili a duša došla do grkljana, i kada ste o Allahu svašta pomišljali, tada su vjernici bili u iskušenje i ne mogu biti gore uznemireni…“ (El-Ahzab, 10-11) Uzvišeni Allah je tada poslao žestoki, hladni vjetar koji se podvukao pod kožu mušricima i rušio njihove šatore da su se razbježali na sve strane. „Pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli a Allah dobro vidi šta vi radite.“ (El-Ahzab, 9)

Pogledajte do koje mjere su bili iskušani, da su im se pogledi ukočili i srce htjelo da iskoči od straha, pa je Allah poslao pomoć. O kome govorimo? O najboljim Allahovim robovima. Kada su vjernici vidjeli saveznike koji su se okupili oko Medine, šta su rekli? Jesu li rekli: „Allah nas je ostavio na cjedilu, zar mi nismo bolji od njih, mi padamo Allahu na sedždu, a oni nevjernici pa im Allah dao snagu, a mi potlačeni, nemoćni?“ Nisu to rekli. Rekli su: „Ovo je ono što su nam obećali Allah i Njegov Poslanik.“ To jest iskušenja, nisu ništa drugo ni čekali osim iskušenja.

 „A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: “Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!” – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost.“ (El-Ahzab, 22) Kada su vidjeli nevjerničku vojsku koja se ujedinila protiv njih, logika govori da su poraženi, razum govori da nemaju nikakvog izgleda, pred njima je smrt i patnja prije smrti. Ali njima je ovo samo povećalo iman, još bolji vjernici su postali. To je stanje pravog vjernika i to je istinska pomoć i pobjeda – da Allah učvrsti tvoje srce na Pravom putu.

Uzvišeni Allah je Onaj koji je Moćni, Onaj koji je Snažni, Onaj koji kada kaže „Budi!“ ono biva, i ništa ga ne spriječava kada želi nekoga da pomogne da ga pomogne, i kada želi nekoga da uništi da ga uništi. Allah je to u stanju sa jednom rječju. „A vojske Gospodara tvoga samo On zna.“ (El-Muddessir, 31) Način na koji Allah uništi nevjernike nije uvijek isti. ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali.“ (El-Hašr, 2)  

Uzmimo ibreta u ovome. Kada Allah želi nekoga da pomogne, ko je taj koji može da spriječi Allahovu pomoć? Kaže Uzvišeni: „Ako vas Allah pomogne, niko vas pobijediti neće; a ako vas napusti, pa ko je taj koji vam, osim Njega, može pomoći? I u Allaha neka se uzdaju vjernici!“ (Ali Imran, 160) Pobjeda je samo od Allah i Allah je zaista u stanju da pomogne vjernike. Allah je Snažni, Ponositi, niko ga ne može spriječiti kada On odredi da pomogne nekoga.

Uslovi da bi Allah poslao Svoju pomoć

Allah nam pojašnjava ko su ti koje će On pomoći, pa kaže:

„One koji će, ako im damo vlast na Zemlji:

  1. namaz obavljati
  2. zekat udjeljivati (drage volje, draga srca, ne škrtare, drago im što daju zekat, to ih čini zadovoljnim, nije im teško kada ga izdvoje)
  3. naređivati dobro i zabranjivati zlo…“ (Hadž, 41)

To je stanje zajednice koju će Allah pomoći i koju će čuvati, i to je bilo stanje prvih generacija kada su muslimani bili gornji, a nevjernici donji. Kada su muslimani zapostavili ovo, zadesilo ih je ono što ih je zadesilo. Razmislimo o ovim ajetima i svojstvima onih za koje je rekao Uzvišeni da će ih pomoći. Kako da budeš od onih koji će pomoći Allaha? Jasno nam je Uzvišeni pojasnio u prethodnom ajetu.

Sad napravimo paralelu između ovoga i stanja muslimana danas koji govore: „Kada će doći Allahova pomoć, zašto nas Allah ne pomogne, šta se ovo dešava sa ummetom?“ Kakvo je danas stanje ummeta kada je u pitanju namaz? Koliko je onih koji se pripisuju islam a klanjaju? Namaz je veza između roba i njegovog Gospodara. Onaj ko ostavi namaz prekinuo je tu vezu. Taj neka ne očekuje osim zlo po sebe jer je ostavljanje namaz belaj da ne može biti veći po ummet. U većini kuća se danas ne obavlja namaz. I ne bilo gdje, već u Meki i Medini, i onda očekujemo neka čuda da se dese ummetu. Ako su muslimani zapostavili namaz u tim svetim gradovima, onda o drugim mjestima da i ne govorimo.

Koliko je onih koji obavljaju redovno namaz među nama? Muhammed, Hasan, Ibrahim, Musa, Isa… a ne padaju Allahu na sedždu. Nećemo sada govoriti o propisu namaza, da li je onaj ko ostavi namaz nevjernik ili ne, to je druga tema. Ovdje govorimo samo kakvo je stanje ummeta. Koliko je onih koji uspostave namaz, koji kada čuju ezan ostavljaju sve i idu u džamiju da klanjaju. „Ljudi koje kupoprodaja ne odvraća od spominjanja Allaha“. (En-Nur, 37)

Kakvo je stanje muslimana kada je u pitanju zekat? Koliko je danas muslimana koji nemaju šta da jedu, koji nemaju pitke vode? Kada bi 5% bogataša iz našeg ummeta očistilo svoj zekat, ne bi bilo nijednog siromašnog muslimana.

Mi sami govorimo o sebi kada je u pitanju pozivanje u dobro i odvraćanje od zla. To bi trebao biti životni menhedž svakog muslimana, to je obaveza svakog muslimana. Kada bi svako od nas posavjetovao onoga koji griješi, drugačije bi stanje bilo. Kada bi muslimani savjetovali one koji ne klanjaju i kada bi bili ustrajni u tome, neklanjači bi bili pojedinci koji bi bili odbačeni u društvu, smatrali bi ih licemjerima. Ako ništa, klanjao bi radi reda da bi sačuvao svoj ugled.

Kakvo je stanje ummeta kada je u pitanju javno i otvoreno griješenje prema Uzvišenom Allahu? Prvi primjer – kamatne banke. Gotovo da nema muslimanske zemlje koja nema kamatnih banki, a znamo šta je Allah rekao za onog koji posluje sa kamatom: „Eto vam onda, neka znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova.“ (El-Bekare, 279) Jedan od upropaštavajućih grijeha.

Zakon po kojem sude, je li to Allahova Knjiga ili su to drugi zakoni? Da li muslimani danas sude po Allahovom zakonu, je li im drago i žele li da se sudi po Allahovom zakonu? Da li sude u svojim porodica po šerijatu, kada se međusobno posvađaju i desi se spor, da li rješavaju te sporove vraćajući se Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Pa onda muzika, alkohol i ostali grijesi. Šta mi možemo očekivati od Allaha? Šta smo dali, šta smo ponudili?

Kako da budemo od onih kojima je Allah dao vlast (postojanost) na Zemlji?

Samo na jedan način, na isti način kako je do toga došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Razmislite o njegovoj siri, o njegovom životu. 13 godina u Meki je proveo pozivajući u tevhid i odvraćajući od širka. To je osnova svih osnova i prioritet svih prioriteta. Resulullah se borio da iskorijeni širk u svim oblicima, a to je najveći grijeh prema Allahu i najveća uvreda. Borio se ustrajno i uporno protiv svih vidova širka i nastojao je sa svim mogućim i raspoloživim sredstvima da iskorijeni širk iz muslimanskog društva i da u njihova srca ukorijeni tevhid.

Odgajao ih je na istinskom obraćanju Allahu i ispovijedanju vjere samo Njemu, da rob obožava samo Allaha i da svoje srce veže za njega, i da se samo Njega boji i da se samo na Njega oslanja, i da samo od Njega očekuje i u Njega se nada, da ostavi obožavanje kipova od kamena ili kipova od strasti, da Allah i Njegova naredba budu na prvom mjestu, da se čovjek pokori Allahu, da sedždu učini i čelom i srcem, da ukroti svoje strasti.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavao je tevhid ustrajno i dugo, bez posustanja, i nakon 13 godina poziva u tevhid, nakon što je učinio hidžru u Medinu, Uzvišeni mu objavljuje ajet: „Znaj (o Muhammede) da nema drugog mimo Allaha.“ (Muhammed, 19) 13 godina je u to pozivao, i pored toga Allah objavio ovo, kako se ne bi slučajno zapostavilo i da ne bi neko pomislio da je to nešto sporedno i sekundarno. To je osnova, to je poziv svakog poslanika i vjerovjesnika, a mnogo je lažnih božanstava koji se obožavaju mimo Allaha.

Neke statistike govore da kabur Ahmeda El-Bedevija u Misru posjeti godišnje 20 miliona muslimana! Više nego što ih obavi hadž. Šta rade na njegovom kaburu? Njemu se obraćaju u dovi, od njega traže. A ovo je samo jedan kabur od mnogih drugih koji se posjećuju. Oni koji su bili na hadžu imali su možda priliku da posvjedoče lično, neki ljudi koji kada dođu do kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenu se ka njegovom kaburu i obraćaju mu se u dovi. To su milioni muslimana. Znači da je ummet itekako zakazao po pitanju tevhida. Mnogo je onih koji se pripisuju muslimanima a upadaju u razne vidove širka.

Ako je tebe Uzvišeni Allah počastio da spoznaš tevhid, nemoj misliti da su svi spoznali. Mnogo je muslimana danas u neznanju i zato nemamo vlast. Uzvišeni Allah je pomogao Poslanika i njegove ashabe pa su u vrlo kratkom periodu zavladali i Istokom i Zapadom. Pokorili su dvije najveće vojne sile u tom vremenu, Bizantiju i Perziju, iako su bili nenaoružani i slabašni, ali ih je Allah pomogao i ponizio je nevjernike, nakon što su ostvarili ovaj najbitniji uslov – tevhid.

Kaže Uzvišeni: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti.“ (En-Nur, 55)

Pogledajte ova Allahova obećanja. Šta je uslov na kraju ovog ajeta? „Oni će samo meni činiti ibadet i neće Mi nimalo širka činiti.“ (En-Nur, 55)

To je glavni uslov da Allah učini muslimane namjesnicima na Zemlji, da povrate staru slavu koju su imali nekad. Ta slava i ta moć koju su imali muslimani, imali su je zato što su ispunili ovaj uslov – ispovijedali su Allahu tevhid i ostavili širk. Kada su muslimani uspostavili tevhid u svojim srcima, djelima, u svojim porodicama, u svom društvu i zajednici, i iskorijenili širk, Allah im je dao snagu.

Zato je Vjerovjesnik čitavu svoju poslaničku misio proveo pozivajući u tevhid, jer je znao da će Uzvišeni Allah kao rezultat poziva u tevhid dati moć i snagu i namjesništvo na Zemlji. Nama je utabao stazu kojom treba da idemo. Prvi i glavni uslov Allahove pomoći jeste poziv u tevhid i odvraćanje od širka. Dokle god muslimani zapostavljaju pitanje tevhida i dokle god je među njima prisutan širk, neka ne očekuju Allahovu pomoć, jer vrijeme Allahove pomoći još nije došlo. Nisu ispunili prema Allahu ono što su obećali. Kada ispune svoje obećanje prema Allahu, Allah će ispuniti Svoje obećanje prema njima.

Ummet mora da se vrati na prvu stazu. Allahovo zadovoljstvo na prvo mjesto. Allahova ljubav na prvo mjesto. Allahov zakon na prvo mjesto. Allahova Knjiga i sunnet na prvo mjesto. Pa tek onda možemo dići ruke i reći: „Gospodaru, ispuni Svoje obećanje prema nama.“ Kao što je Poslanik dovio noć uočio bitke na Bedru. Proveo je noć u ibadetu i dovi svome Gospodaru. Šta je dovio? „O Allahu, ispuni mi ono što Si obećao.“ Neko će možda reći da je to žestoka i neprimjerena dova. Ne. Vjerovjesnik je ispunio ono što je Allah tražio od njega, pa traži od Allaha da mu ispuni ono što je obećao. I Allah je to ispunio. Mala šaka muslimana pobijedila je mušrike, onda kada su poduzeli imanske i materijalne sebebe. Nisu sjeli, prekrstili noge i govorili: „Allahu, pomozi nas!“ Poduzeli su uzroke, ustali su, krenuli su i istinski se oslonili na Allaha.

Allah je u stanju da pomogne u jednom djeliću sekunde, ali moramo je zaslužiti. Mi kao ummet moramo se vratiti na pravu stazu, a znajte da smo mi odgovorni za sebe, nismo odgovorni za druge. Moramo dati sve što je u našim mogućnostima da ljude vratimo vjeri. Moramo da pozivamo u tevhid i na početku i na kraju, i da se borimo protiv širka, i tako će nam Allah dati postojanost i namjesništvo na Zemlji.

Ovo čemu danas svjedočimo na mnogim mjestima u svijetu (Palestini, Siriji, Jemenu, Avganistanu, Iraku, Čečeniji…) sebeb smo mi. „Ono što vas zadesi od musibeta to je zbog onoga što su vaše ruke radile, a Allah mnogo toga oprosti.“ (Eš-Šura, 30) To je samo malo onoga što smo zaslužili. I zato neka niko ne požuruje Allahovu pomoć. Ona će doći kada je Allah odredio, a mi smo dužni da radimo ono što je na nama da radimo, i onda da prepustimo Allahu.

On je Mudri, On je Vladar svih svjetova, sva Njegova djela su djela koja su zasnovana na potpunoj Njegovoj milosti i pravdi i mudrosti. Ono što se dešava našoj braći danas je produkt Allahove milosti i mudrosti. Sve što se dešava na ovom dunjaluku dešava se po Allahovoj odredbi, a znamo da je On Mudri, tj. stavlja pravu stvar na pravo mjesto. I On je Milostivi. Ne možemo mi biti milostiviji prema muslimanima u Gazzi od Allaha. U onome što se dešava je potpuna Allahova mudrost. Ono što im je Allah odredio od musibeta je Allahova odredba i oni su elhamdulillah strpljivi i zadovoljni Allahovom odredbom, a to je najbolji vid Allahove pomoći, da te Allah učvrsti na Pravom putu i da ti dadne postojanost i čvrstinu prilikom iskušenja.

Ono što se danas dešava njima ne mora značiti da se neće nama sutra dešavati, ali hoćemo li mi biti spremni kao što su oni bili spremni, hoćemo li biti ustrajni kao što su oni ustrajni? Muslimani diljem svijeta prolaze kroz razna iskušenja i velike patnje. Sebeb toga smo mi i najbolji dokaz toga jeste ono što se desilo ashabima na Uhudu, kada su otkazali poslušnost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, samo u jednoj naredbi. Zbog tog jednog djela muslimane je zadesilo veliko iskušenje. Allahov Poslanik je ranjen, 70 ashaba je palo kao šehidi, među njima i njegov amidža Hamza. Sve zbog jedne neposlušnosti. Ako je njih zadesio djelimični poraz zbog otkazivanje poslušnosti u jednoj naredbi, šta onda reći za ummet koji danas javno i tajno, i danju i noću suprotstavlja se sunnetu Allahovog Poslanika? Šta očekuje taj ummet danas?

Kaže Uzvišeni: „Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas, isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika (Musaa), pa smo ga teškom kaznom kaznili.“ (El-Muzzemmil, 15-16)

Kaže hafiz Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta: „Ako je ovakvo stanje bilo sa faraonom, ako ga je Allah žestokom kaznom kaznio zato što je otkazao poslušnost Musau, kakvo je onda stanje sa ovim ummetom čiji je poslanik Muhammed, koji je bolji od Musaa, te onaj koji otkaže poslušnost Muhammedu preči je da ga zadesi još veća kazna.“ Prema tome, ummet mora da preispita svoj odnos prema Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, općenito prema svojoj vjeri.

Maloj skupini koja se pridržava Pravog puta neće naškoditi niko od onih koji ih izdaju. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Neprestano će biti skupina u mom ummetu koja je postojana na istini. Neće im naškoditi onaj ko im se suprotstavi ili onaj koji ih ostavi na cjedilu.“ Onaj ko je na Pravom putu, šta god da ga zadesi to je hajr za njega. Muslimani koji padnu kao šehidi, to je počast za njih na Sudnjem danu.

I zato u onome što se dešava danas ummetu je velika Allahova mudrost i u tome je hajr. Neke će Allah uzeti kao šehide, nekima će upisati nagradu za džihad, nekima će upisati nagradu za sabur, drugima će upisati nagradu zbog udjeljivanja na Allahovom putu, trećima zbog dove za svoju braću. Veliki je hajr u ovome i muslimani treba da uzmu ibreta i pouke, jer svi mi globalno snosimo dio krivice zbog onoga što se dešava muslimanima.

I nemojte gubiti nadu u Allahovu pomoć.
Allahova pomoć će doći kada je zaslužimo.

Molim Uzvišenog Allaha da popravi naše stanje, da oprosti naše grijehe, da prekrije naše sramote, da nas uputi na Pravi put. Molim Allaha da pomogne našu braću u Gazzi i da uništi neprijatelja. Molimo Ga da ulije u njihova srca strah i poljulja zemlju ispod njih i da ih uništi velikim uništenjem. Molimo Ga da sačuva našu braću mudžahide u Gazzi i na drugim mjestima. Molimo Ga da učvrsti njihove stope i da one koji su ranjeni izliječi, a one koji su preselili upiše kao šehide, da sačuva njihove porodice i njihov imetak i njihovu čast. Molimo Allaha da kazni nevjerničku vojsku i sve one koji ih pomažu i sve one koji šute na njihovom zulumu i koji spletkare zbog muslimana.

dr. Amir I. Smajić

Sa predavanja „Kada će doći Allahova pomoć?“

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta