Savjeti

Kako da lijepo završimo ovodunjalučki život?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Smrt je neizbježna pojava, svako živo biće mora da se rastane sa svojim životom, sa svojom dušom. Ljudi nisu u stanju da dokuče stvarnost duše i njenu suštinu. Da će to za ljude ostatati neriješena enigma, na to upučuju riječi Uzvišenog Allaha: “Pitaju te o duši. Reci: ‘Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.‘” (Prijevod značenja El-Isra’, 85.). Da, to je ista ona duša, koja je nakon određenog perioda trudnoće „nastanila“ tvoje sićušno tijelo i pokrenula sve tvoje vitalne funkcije i organe. Nakon preciznog stvaranja tvog tijela, melek zadužen za njeno donešenje,…

poklanja ti od Allaha poklon koji se zove duša (život). Rekao je Allaha, dž.š.: “Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 13-14.)

Da, nakon određenog perioda, poslije 4 mjeseca trudnoće, u stomaku svoje majke, postao si živo biće. Izlaskom iz samo tebi poznatog svijeta (stomaka) sa svim potrebim organima, čulima, osjetilima za normalan život, tvoja duša polahko se navikava na drugi svijet i drugačije okruženje. Prvi put u životu svoju majku vidiš, oca, bližu rodbinu, nove face…i tako, godina za godinom, ne razmišljajući o smrti, dođe vrijeme da ista ta duša napusti tvoje tijelo. Duša odlazi Onome koji ju je poslao prvi put, nekad davno, prije 50-60 godina, a ljudima radi ibreta ostaje samo tvoje tijelo koje će zakopati u zemlju i ljudi će te polahko zaboravljati, tvoja slika u njihovim životima će sve više i više da blijedi.

Kako da na lijep i „otmjen“ način, napustimo ovaj svijet? Kako da svojoj duši, obezbjedimo što ljepši odlazak? Za lijep završetak, potrebna je tvoja iskrenost i predanost u činjenju dobrih djela, posebno djela u tajnosti. Da bi neko imao lijep završetak, nije uslov da je dotična osoba, ono 1000% vjernik prkatičar. Ne mora značiti. Tako ćemo naći primjer, gdje je osoba činila određene grijehe, ali je njegovo srce bilo iskreno u činjenju onih dobrih djela koja je radio redovno kao i ostali, poput namaza, posta i sl., i plus što je imao još tajnih djela koja je radio još iskrenije a za koja nije niko znao osim Allaha, takvoj se osobi Allah može smilovati da lijepo završi ovozemaljski život.

Isto tako, osoba koja je od malih nogu pokorna Allahu, kroz razne ibadete i uz veliku dozu iskrenosti, na kraju Allah podari da lijepo i sretno završi. Da, sretno, jer smrt za vjernika je očekivana radost.

Lijep završetak može da obuhvati četiri počasti a to su: počast riječima, vremena, djela (stanja) i mjesta. Kod nekih ljudi, mogu se naći u isto vrijeme sve četiri ove počasti a kod nekih samo jedna ili ostale dvije, tri, sve zavisi koji polažaj ima insan kod Allaha.

Primjer kad se kod vjernika spoje tri počasti lijepog završetka prilikom smrti: čovjek umre petkom izgovarajući kelime i šehadet u džamiji. Zato u ovom slučaju kažemo da ga je Allah počastio sa tri počasti u isto vrijeme a to su: počast govora (kelime i šehadet), počast mjesta (džamija) i počast vremena (dan mubarek džume). Ili da čovjek umre u džamiji ali u drugom danu, mimo petka, što znači, da mu je podarena počast mjesta ali ne i vremena.

Primjer kad čovjek prilikom smrti, kao lijep završetak, bude data počast i djela (stanja) spojena sa ostalim nabrojanim počastima. Primjer: čovjek, nakon što je klanjao ikndiju namaz, sjeo u džamiju da čini zikr ili uči Kur’an, te nakon toga umro. Ovaj Allahov rob je spoji počast govora (zikr), djela (namaz), vremena (poslije ikindije) i mjesta (džamija) Ili da musliman umre na dan Arefata dok dovi, spajajuči time počast mjesta (Arefat), počast djela (dova) i počast stanja (hadž)

Da bi imao lijep završetak, svoju vezu sa Allahom pojačaj iskrenošću i činjenjem što više tajnih djela.

Allah molim da ovodunjalučki život završimo onako kako je naš Gospodar zadovoljan, amin!

Saudin Cokoja
__________________________________________

SMRT JE PREDIVNA STVAR

Desio se interesantan razgovor između šejha i džemata kojem je drzao predavanja, a koji se sastojao od starijih žena. Šejh je upitao svoj džemat „Da li vi, majke, želite da uđete u džennet?“ Sve su žene odgovorile u jedan glas: „Da…!“ Šejh je ponovo upitao: „Da li vi majke želite da umrete danas?“Niko nije odgovorio. Izgleda da niko nije želio da umre.Sa osmijehom, šejh je rekao: „Kako da uđemo u Džennet ako nismo mrtvi“? Šejh je nastavio sa pitanjima: „Da li vi majke želite da ja dovim za vaš dug život?“

Entuzijastično su sve odgovorile: „Da…“

Šejh je ponovo upitao: „Koliko vi majke želite da živite? Stotinu godina? Dvije stotine godina? Možda hiljadu godina?

Ljudi od 80 godina već izgledaju oronulo, a da ne spominjemo one koji su stari 100 godina.“

Pitanja se još nisu završila. Šejh je nastavio da pita: „Majke, da li volite Allaha?“

Odgovor se mogao pretpostaviti. Stare žene su istovremeno odgovorile potvrdno.

Šejh je onda rekao: „Obično kada osoba nekoga zavoli, ta osoba uvijek žudi da se sretne sa onim koga voli. Zar vi majke ne žudite da se sretnete sa Allahom?“

Tišina. Niko nije odgovorio.

Većina nas se užasava pričati o smrti. Ne samo to, ne želimo ni da mislimo o smrti. To je zato što nismo spremni da se suočimo sa događajima nakon smrti. A, spremni ili ne, sigurno ćemo ih doživjeti. Spremni ili ne, smrt će nam sigurno doći. Umjesto što smo konstantno neodlučni, bolje nam je da se od sada počnemo pripremati za susret sa smrću.

Najbolja priprema je da se uvijek sjećamo smrti. Gledajmo na smrt kao na vrata prema Allahu. Smrt je put prema predivnom mjestu, Džennetu. Sjećajući se smrti, mi ćemo uvijek težiti da svako djelo koje radimo, bude korak prema Džennetu, koji je ispunjen blagodatima.

Suština ljudskog života je putovanje nazad prema Allahu. U ovom kratkom putovanju, neki se vrate sigurni u Džennet, ali također postoje oni koji se izgube u Džehennemu. Mi smo preokupirani sa dunjalukom do te tačke da osjećamo da je ovaj dunjaluk pravi život. Zaboravljamo da je ovaj život samo tranzit, da se sa njim zarađuje vječna kuća. Blistava ljepota ovog dunjaluka nas čini uspavanim na putu prema vječnoj kući.

Allahov Poslanik je jednom rekao da je najpametnija osoba ona koja se uvijek sjeća smrti. Drugim riječima, najpametnija osoba je ona koja ima viziju daleke budućnosti. Sjećajući se svoje vizije i svrhe svog života, on će uvijek odlučno koračati naprijed. Vizija muslimana nije samo ograničena na život na ovom svijetu, nego je mnogo više od toga. Njegova vizija daleko prelazi granice života na ovom svijetu. Vizija muslimana je da se vrati i sretne sa Allahom. Za njega, trenuci smrti su divni trenuci, jer će se on uskoro sresti sa onim koga voli, koji mu je sigurno nedostajao.

Ponekad se plašimo smrti zato što će nas smrt razdvojiti od naših voljenih – roditelja, braće i sestara, muža/žene, djece – ovo pokazuje da mi volimo njih više od Allaha. Ako mi istinski volimo Allaha, onda je smrt kao radosna pozivnica od Allaha.

Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god voli da se sretne sa Allahom, Allah voli da se sretne sa njim. I ko god mrzi da se sretne sa Allahom, Allah mrzi da se sretne sa njim.“ Aiša je rekla, „Mi mrzimo smrt“. Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je odgovorio, „Nisam to mislio; kada vjernik umire, njemu dolaze lijepe vijesti o Allahovom zadovoljstvu i Njegovim blagoslovima, tako da za vjernika nema ništa bolje od toga, pa on voli da sretne Allaha, i Allah voli da sretne njega. A kada nevjernik umire, njemu se predoči Allahova kazna koja će ga snaći, tako da nema ništa što on više mrzi od toga da se sretne sa Allahom, i Allah mrzi da se sretne sa njim“.

Međutim, mi ne treba da tražimo da umremo. Umrijeti uzalud i bez svrhe će nas udaljiti od Allaha. Samoubistvo je manifestacija očaja nad Allahovom milošću. Željeti umrijeti vrlo brzo zbog teškoća ovog svijeta, ukazuje da želimo da pobjegnemo od stvarnosti života.

Niko od vas ne treba tražiti smrt, i nemojte doviti za nju prije nego dođe, jer kad neko od vas umre, prekida mu se činjenje (dobrih) djela, a život vjernika je ispunjen dobročinstvom“.(Muslim)

Lijepa smrt je umrijeti u nastojanju da ta smrt bude milost za čitav univerzum. Umrijeti u pokušaju postizanja najuzvišenijih ideala, mira i dobrobiti čovječanstvu, kao što su to činili raniji poslanici i naš Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kao i njegovi ashabi i sljedbenici koji su šehidili na Allahovom putu.

On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; to će biti uspjeh veliki.” (Es-Saff – 12)

Napokon, spašeni su oni koji shvate da su svo bogastvo i snaga, samo sredstva sa kojima se vraćamo Allahu. Njihova tijela mogu biti natopljena u krvi, suzama i znoju, u radu da potčine ovaj svijet, ali njihova srca ostaju vezana za Voljenog, Allaha subhanehu ve te’ala. Najvažnije je da uskladimo marljiv rad, pametno razmišljanje i iskreno srce.

Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti, vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.“ (El-Kehf – 107,108)

Pa neka se za ovo natjecatelji natječu“. (El-Mutafifin – 26)

O Ti, koji si istinski vlasnik dunjaluka, nauči nas kako da sebi potčinimo dunjaluk, a ne da budemo njegove sluge. Kada sjaj dunjaluka zaslijepi naš vid, kada blještavilo bogastva uzbudi naša srca, podsjeti nas, o Allahu! Podsjeti nas da su Tvoje zadovoljstvo i Tvoja samilost veće od običnog dunjaluka kojeg ćemo sigurno ostaviti. O Allahu, učvrsti naše korake u borbi na Tvom putu, dok Ti ne budeš sa nama zadovoljan, i uvedi nas u Tvoj najuzvišeniji Džennet, gdje ćemo vidjeti Tvoje predivno Lice. Amin!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: