Kako umiriti tjeskobu?

U našim umovima većinu života živimo u budućnosti, a ponekad i ostanemo „zaglavljeni“ u prošlosti. Previše razmišljati o budućnosti je kao kupovati namještaj za kuću kojoj još nisu ni temelji postavljeni. Onda kada bismo zaista pokupovali taj namještaj, bio bi u našem posjedu, ali ga ne bismo imali gdje staviti i on bi nam zatrpavao život u sadašnjosti. Drugim riječima, dane ispunjavamo mislima, zabrinutošću, iščekivanjem i tjeskobom zbog sutrašnjice.

Kao djeca, željni smo biti stariji kako bismo bili jedni od “velike djece”. Kao tinejdžeri jedva čekamo da postanemo odrasli i oslobođeni ograničenja roditelja. Kao odrasli sanjamo o mirovini u kojoj ćemo moći uživati ​​u svom slobodnom vremenu.

Kao ljudska bića, skloni smo žuriti u budućnost zbog dobra za koje smatramo da postoji. Ali samo Allah zna što nosi sutra, a ujedno i On brine o našoj budućnosti. Kada previše energije trošimo razbijajući glavu oko sutra, riskiramo opasne ishode. Možemo postati ogorčeni kada se budućnost kojoj smo se nadali ne dogodi. I možemo propustiti uživati ​​u blagoslovima ovdje i sada.

Allah nam u Kur’anu vrlo jasno kaže: „Ono što je Allah odredio – dogodiće se; zato to ne požurujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!“ (En-Nahl-1.)

Ovaj nas ajet podsjeća na nepoznatu prirodu Posljednjeg dana, ali ga također možemo primijeniti na naš svakodnevni život. Što će doći doći će. Nadajmo se Allahovoj milosti i prepustimo budućnost ovoga života Allahovoj volji.
_____________

S druge strane medalje, kao ljudska bića, provodimo puno vremena brinući se o tome kakve loše stvari mogu doći. Kao djeca, brinemo o vremenu za spavanje i čudovištima koja bi nas mogla čekati u mraku. Kao tinejdžeri, brinemo o tome kakva bi trebala biti naša karijera i hoćemo li se ikada vjenčati. Kao odrasli, brinemo o siromaštvu, bolesti i tako dalje.

Brinuti se za budućnost nešto je što gotovo svi čine, u većoj ili manjoj mjeri. Toliko smo preokupirani svojim brigama da je čak cijela industrija izgrađena oko toga. Ali bez obzira na to koliko osiguranja kupimo da bismo se zaštitili od onoga što bi moglo doći, ne možemo promijeniti Allahovu volju za budućnost.

Čak ni poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem nije mogao znati svoju budućnost niti je promijeniti. Allah kaže u Kur’anu: „Reci: ‘Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.’“ (El-A’raf, 188.)

Dakle ni mi nemamo takvu moć niti pogled u budućnosti. Kada svoje umove opteretimo sutrašnjicom, postajemo žrtve jednog od šejtanskih trikova. Allah nam u Kur’anu kaže: “ Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (El-Bekare, 168.)

Često je ovo učinkovit trik. Koliko je nas učinilo haram jer se plašimo siromaštva, propuštajući pritom priliku da se pouzdamo u Allaha? Koliko ih je postalo frustrirano i razočarano pokušavajući iznuditi budući ishod koji nije zapisan, a pritom propuštaju sadašnje blagoslove? Podcjenjujemo Allahovu mudrost i sposobnost da nas opskrbi kada se brinemo oko budućnosti.

Ali ako moramo brinuti o budućnosti, Sudnji dan je jedina budućnost za koju pouzdano znamo i koja je vrijedna naših strepnji. Strahujmo od Allahove kazne i prepustimo budućnost ovoga života Allahovoj volji. Sve što možemo učiniti je pripremiti se čineći dobro, to svakako ne znači da ne trebamo tražiti sredstva.

Traženje sredstava dio je života. Kao što vidimo u ovom hadisu: “Jednog dana je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem primijetio beduina kako ostavlja svoju devu nevezanu. Upita beduina:  Zašto ne privežeš svoju devu? Beduin odgovori: “Ja se uzdam u Allaha.” Poslanik je tada rekao: Prvo priveži svoju devu, a onda se u Allaha pouzdaj.“ (Tirmizi)

Moramo tražiti sredstva da si olakšamo život. Ostaviti budućnost na miru ne znači da ne trebamo planirati, da se ne trebamo zaštititi od štete koju može izazvati gubitak “deve”. Ali to također ne znači da moramo “privezati svoju devu” i zaokupljati svoje umove i postupke budućim dobrim ili lošim što iz toga može proizaći. Kada svoje umove zaokupimo budućnošću, zaboravljamo Allahovu mudrost i krajnju sposobnost; prolaze nam blagoslovi sadašnjosti; gubimo vrijeme i propuštamo priliku da se pripremimo za ahiret.

Izvor: Discovering Islam