Prilozi posjetitelja

Koji god grijeh da radiš, ne ostavljaj namaz

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Odrasla sam sa mamom i bratom, bez oca, rastavljeni su od mog ranog djetinjstva, i trudila sam se da se tuga nikad na meni ne vidi, da mene nikad ništa ne pogađa, vjerovatno i da bih mami olakšala. Uvijek sam bila tvrdoglava, uporna ali nažalost, ne na pravom putu. I pored toga što smo bili siromašni, bila sam moderno obučena, sa šminkom, tamnim tenom (solarij je bio obavezan), bila sam privlačna svima. Mogla sam osvojiti muškarca kojeg poželim, i osvajala sam. Obično su to bili stariji, dobrog izgleda, uspješni, muškarčine, oženjeni, neoženjeni i onda kad se zaljube i postanu mi poslušni, ostavljala bih ih jer sam gubila interes. Takmičila sam se s njima u toj “muškosti”, hrabrosti i svima dokazivala da sam više muško od njih.  Nigdje nisam prolazila neopaženo i koristila sam to. Koristili su i oni mene, kupovala sam im skupe poklone i davala im sebe, a ja sam se ponosila što su baš oni odabrali mene. I pametna sam, školovanje i fakultet su mi išli od ruke bez puno muke. Voljela sam markantne muškarce, koje sve žene žele, i bivali su moji. Ali nakratko… ostajali su sa svojim ženama, djevojkama, a ja sam išla dalje.

Uvijek sam bila slaba na siromašne, one kojima treba pomoć, samohrane majke, djecu, stare ljude i, elhamdulillah, nikad nisam prestala pomagati takvima. Lahko bih zaplakala na bilo čiju muku, ali svoju nisam vidjela. Nije se klanjalo u mojoj porodici, do trenutka kad odlazim u arapsku zemlju. Arapi imaju lijepu izreku: Koji god grijeh da radiš, ne ostavljaj namaz, u jednom trenutku namaz će te promijeniti, Allah će spustiti Svoju milost na tebe. I tako sam živjela i dalje, iz kafane sam dolazila pred sabah, skidala uske haljine, šminku i klanjala sabah. Nakon nekog vremena prestala sam piti alkohol, a do tada sam plaćala skupe cehove koji su iznosili po nekoliko stotina maraka na noć i dok plešem i pijem, dovim u sebi: “Allahu, ne uzmi mi dušu u ovom stanju!” Trajalo je to godinama, uzastopno sam počela klanjati svaki vakat, kafane, more, izlasci, momci, flertovanje, blud, skupi hoteli koje sam samoj sebi plaćala kada bih poželjela pobjeći od svega. Jutra sam dočekivala plačući, sama, bez svih prijatelja.

Plaćala sam svima svaki ugođaj samo da ne ostajem sama, jer nisam željela biti slaba, a bila sam itekako. Tražila sam sebe na dunjaluku i nisam pronalazila put. Žao mi je bilo žena koje sanjaju o porodici, djeci, toplom domu, bile su mi jadne. Sve što može jedan muškarac, mogu i ja – bila je moja vodilja. Nakon mnogo godina osjetila sam se umornom, slabom, ženom. Željela sam nekog uz koga mogu plakati i biti osjećajna žena, a nisam vjerovala nikome. Moja duša je birala ružno nad lijepim, razvrat nad čednošću, birala je pakao, a ne raj. Društvo je tražila u velikom  broju ljudi, a bivala je usamljenija. Išla je tamo gdje je muzika nadjačavala tišinu i gdje je smijeh bio glasniji od plača. Niko nije znao s čim se borim niti kroz šta prolazim. I budi se moja umorna, grješna duša. Nutrina se ispunjava toplinom, milinom, imanom, suze kvase lice…

Već tri godine nosim hidžab. Obučena sam propisno, nosim džilbabe, Allahu padam na sedždu redovno, postim svaki mjesec nekoliko dana. Klanjam noćni namaz, istiharu, zikrim danonoćno, učim Kur’an. Hadž sam obavila dva puta, umru bar petnaest puta. Allah me voli. Subhanallah, moj Gospodar me nije ostavio, a svi ostali jesu. On me prihvatio najgoru i učinio me pokornom Sebi. Moja duša, prljava, crna, sitna, nemarna, kvarna, došla je Gospodaru svom.  On ju je pozvao, pun ljubavi, praštanja, zove je Sebi, trči prema njoj dok se ona načeta, ranjena, vuče po zemlji lijeno. Čudi se i stidi. Iščuđava se  Onome Koji je čeka i voli sve ove godine… Kao što nije bilo dana bez velikog grijeha, tako sad svaki dan činim dobra djela misleći kako da Allah bude zadovoljan. I kad sam sama, nisam sama… Uz mene je On, Gospodar, Koji zasluzuje sve moje suze, ali suze sreće, suze zahvalnosti.

I tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nema dana da ne zaplačem od sreće što me Allah vratio sebi, i ne poznajem nikog ko priča o smrti lijepo i želi susret sa Gospodarom kao ja. Često zamišljam Džennet i, subhanallah, vidim se u njemu i osmjehujem se. Ne radim ništa džaba: kad se nasmijem nekome, znam da je to sadaka, kad udijelim nekome, znam da moj Allah to voli, takmičim se za dobra djela, na ulici, u kući, na poslu, žurim pomoći djeci, ženama, starim osobama, ne zato što njima treba moja pomoć, nego zato što meni trebaju dobra djela. Moj život je podređen onome što Allah voli i moja jedina želja i briga jeste da mi kaže: “Idi, oprostio sam ti.”

Molim Allaha da sva loša djela pretvori u dobra, da nam se smiluje svima, bude zadovoljan nama, a i mi sretni i zadovoljni Njegovim odredbama. Kad nas On zavoli, zavole nas i na nebesima i na Zemlji, ali oni čija ljubav vrijedi…  Nije ljepota u štiklama, oštrom govoru, privlačnom izgledu, fizičkoj ljepoti… Ljepota je u prostranstvu smirene duše koja prekriva dunjalučke porive. Ako bludničiš, klanjaj i čini tevbu. Ako piješ alkohol, klanjaj i pokaj se. Ako svjesno činiš bilo kakav haram, klanjaj i traži oprosta. Sto puta da učiniš grijeh, sto puta traži oprost i ne ostavljaj namaz! Ne dozvoli duši da postane nemarna, u njoj ima hajra sve dok ima i tuge radi učinjenog harama. Namaz! Namaz! Namaz!

Sestra A. B.
_______________________

Ovaj tekst je stigao u nagradni natječaj “Moj povratak Islamu” (Pošalji svoju priču i osvoji 50 eura)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Slijedeći tekst će biti poslat administratorima stranice: