Šaljive priče i tekstovi

Mi smo hodžini, hodža je naš

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Smjernice za džematliju jednog bosanskog sela

Ako se obim vjerskih aktivnosti uz ramazan poveća, reagujte. Ne dozvolite da bilo šta naruši stanje savršene apatije u vašem selu. Objasnite hodži da su tri maratonska ajeta koja uči na teraviji ipak previše jer ljudi su umorni i bune se. U susjednom selu hodža uvijek uči samo jedan i niko se ne buni.

Živite u mirnom i idiličnom bosanskom selu. Selo ima džamiju obnovljenu nakon agresije i skoro pola stanovnika živi u dijaspori. Kuće su vam sve mašala, trospratnice sa željeznim ogradama i skupocjenim fasadama, a i asfalt ste nedavno dobili. Idealan ambijent za provesti miran i bezbrižan ostatak života. Pošto se ponekad desi da imate i nešto malo slobodnog vremena, a ni situacija nije više kao prije rata, može se i u džamiju ponekad zaviriti. Naravno, to vaše virenje u džamiju povlači određena prava i privilegije koje maksimalno trebate iskoristiti. Ovako otprilike treba izgledati vaše djelovanje i doprinos radu džemata i zajednice…

Ako ste slučajno član džematskog odbora ne dozvolite da neka inicijativa koju vi niste predložili bude realizovana. To će neizbježno srušiti vaš autoritet u selu u kojem ste vi ipak neko i nešto. Vaše je ljudsko pravo da se pitate za sve i da konačna odluka uvijek bude vaša. I kuća vam je prva do džamije. U slučaju takvih podlih inicijativa obavezno budite protiv i trudite se da ih osujetite po svaku cijenu. Ne dozvolite da se na stubište postavljaju pločice, kad vi znate da je drvo bolje.

Velikodušno učestvujte i pomažite akcije postavljanja inox ograda ili mermernih ploča u vašoj džamiji. Ona mora biti najljepša i najveća u cijelom kraju. Ako već vi ne možete od silnih obaveza i ordiniranja pred seoskom prodavnicom klanjati, neka bar onda onaj jedan i po džematlija koji klanja u vašem selu od 600 domaćinstava ima punu udobnost. Ukoliko vaš prilog prelazi 30 KM, obavezno tražite postavljanje spomen ploče na ulazu koja košta 200 KM da i ostale džematlije budu svjesne vaše žrtve za opće dobro.

Sa Mehom ne kontaktirajte ni pod razno. Ukoliko se on nešto bude pitao, odmah napustite sve aktivnosti, prekinite sve veze sa džematom i posvetite se vašoj štali i bašči. Vi ste sa njim davno završili.

Ne žurite plaho na dnevne vaktove. Morate i hodžu razumjeti, ne može se sve stići. Na sabah pogotovo ne idite. Bihuzurićete selo koje rano ustaje, a i hodža vjerovatno spava, pa da ga ne budite tražeći ključeve od džamije. Jacija je sinoć bila kasno, žena je tu, djeca… možda je do kasno čitao i neku, kako se ono kaže….knjigu. Na podne i ikindiju isto nemojte ići jer hodža u to vrijeme obično ima drugih aktivnosti koje, za razliku od dnevnih namaza, uključuju i određene papirne apoene. Možda je u susjednom selu na dženazi ili nekom tehvidu.

Može mu iskrsnuti i kakav sastanak ili seminar iz poduzetništva i makroekonomije. Akšam neka vam ne pada na pamet za vrijeme ramazana, jer kvariti atmosferu iftara bespotrebnim odlaskom u džamiju i zadržavanjem je potpuno besmisleno. To će vam i hodža posvjedočiti i reći da je bolje ostati kod kuće s porodicom nego da vas gladni moraju čekati sa hranom na stolu. Ako je selo težačko i puno radite na polju, dat će vam efendija i kakvu fetvu sa minbera da ne morate klanjati i postiti ako radite puno, a ni marva ne može čekati. Olakšavajte, a ne otežavajte. Zadovoljstvo džematlija je najpreče.

Ako se obim vjerskih aktivnosti uz ramazan poveća, reagujte. Ne dozvolite da bilo šta naruši stanje savršene apatije u vašem selu. Objasnite hodži da su tri maratonska ajeta koja uči na teraviji ipak previše jer ljudi su umorni i bune se. U susjednom selu hodža uvijek uči samo jedan i niko se ne buni.

Ako oni mogu klanjati za 18 minuta, vi možete za 15. Ne dozvolite ni da bilo šta ugrozi dženazu kao najznačajniju i najposjećeniju vjersku aktivnost u vašem selu. I hutbe se znaju nekad oteti. Upozorite hodžu da se ne pokušava nekulturno nadvikivati sa vama koji ga slušate. Ne pričate vi baš toliko glasno.

Hodža će se vrlo brzo svakako utopiti u vaše stanje, ali ako ipak nešto pokuša promijeniti dignite selo na noge i pokažite mu ko je gazda. Niste vi tu da radite šta on kaže, nego da on radi šta vi kažete. Vi njega plaćate.

Nemojte biti blagonakloni prema onim besposličarima koji se prave pametni i dolazili bi svaki vakat u džamiju. Niste vi skršili 600.000 maraka u džamiju da bi neko sad to habao i svaki dan prljao. Džamija je za džume, a ne da se u njoj sijeli i besposličari.

Ne dozvoljavajte ni mladim zelenim pojedincima iz sela da se kočopere i pokušavaju kao nešto raditi u džematu. Misle da su samo zato što su završili nešto škole pokupili svu pamet svijeta. Gdje su bili dok ste vi šalovali džamijske temelje?! Vaše iskustvo je ipak puno vrijednije i bez vas se ne donosi nikakva odluke ili pokreće inicijativa. Onaj Himzin mali je pogotovo digao krijestu i u svašta se petlja, ali šta ćeš kad mu je i babo bio takav.

Nema vama šta ko govoriti i soliti pamet. U vašem selu se i prije znalo za islam. Imali ste džamiju i prije rata, a bio je i jedan hadžija. Jest da je umro prije par godina, ali ima ovaj drugi koji bi na godinu mogao na hadž, samo čisti nijet još uvijek.

Na kraju kad umrete, pobrinite se unaprijed da sebi rezervišete lijepo mjesto blizu kapije u vašem mezarju. Voljena familija će svom dragom bezgrešnom merhumu podići predivni visoki skupocjeni nišan sa svom dodatnom opremom i popratnim sadržajima. Nemojte im halaliti ako ne bude veći i ljepši od Mehinog.

Nermin Spahić – nasevijesti.com

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: