Tekstovi

Velikodušnost je bila među mnogobrojnim dobrim osobinama Poslanika Muhammeda, sallallajhu alejhi ve sellem. Bio je najvelikodušniji od ljudi. Jednog dana, Poslanik a.s. je obavio molitvu u džamiji, a zatim žureći otišao svojoj kući i odmah se vratio. Jedan ashab ga je upitao zašto je otišao, a on je odgovorio:

„Ostavio sam kod kuće zlatnik koji je bio dan u milostinju i nisam volio da ostane preko noći u mojoj kući, pa sam ga odnio u džamiju da ga podijelim.“ (Buhari)

Naši svjetovni posjedi su darovi od Allaha, koji je Najdarežljiviji. Vjernici vjeruju da sve potiče od Stvoritelja i da će se sve Njemu vratiti. Stoga je logično ponašati se kao da je ono šta posjedujemo samo posuđeno, nešto šta smo dužni čuvati, štititi i u konačnici dijeliti. Kad god bi Poslanik Muhammed, s.a.v.s., sreo škrtca, savjetovao mu je da bude velikodušniji i milosrdniji.

Ibn Abbas je rekao da je čuo Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kako govori: „Vjernik nije onaj koji jede dok je njegov susjed gladan.“ (Albani)

Wordnet Sveučilišta Princeton definira velikodušnost kao spremnost na slobodno davanje. Islam toliko potiče ovaj koncept velikodušnosti da je ugrađen u jedan od pet stubova islama, obaveznu milostinju poznatu kao zekat. Na arapskom jeziku, izraz zekat doslovno znači čišćenje srca, međutim, to je ujedno i plaćanje, iz viška novca, obvezne milostinje koju je Allah Uzvišeni odredio za opskrbu svih potrebitih članova zajednice. To je fiksni, izračunati iznos.

U islamu postoji i drugi oblik velikodušnosti koji se zove sadaka (neobavezna milostinja). Jezično, sadaka znači istinoljublje, a neki su je učenjaci opisali kao srce koje je istinito prema svom Stvoritelju.

Sve što se velikodušno, besplatno daje drugima,  namjerom da se ugodi Allahu je sadaka. Sadaka može biti jednostavna poput osmijeha, pomaganja starijoj osobi s namirnicama ili uklanjanja predmeta s ceste ili staze. Velikodušnost se može smatrati mudrim ulaganjem u budućnost. Velikodušnost ili sadaka može utrti put do Dženneta jer sa svakim velikodušnim djelom dolazi velika nagrada od Boga.

Međutim, biti velikodušan ne znači samo davati besplatno od onoga što imate u izobilju. Velikodušnost ne leži u davanju nečega što više nije korisno, već u slobodnom davanju od stvari koje volimo ili trebamo. Allah nam u Kur’anu kaže da će sve šta velikodušno dajemo s namjerom da Mu ugodimo, On nadoknaditi i umnožiti. Allah zna što je u srcima ljudi.

Uzvišeni kaže: Reci: “Gospodar moj, zaista, povećava opskrbu kome hoće od robova Svojih, a također je i ograničava, a šta god od bilo čega utrošite, On će to nadoknaditi. On je najbolji Opskrbitelj.” (Kur’an 34:39)

„I što god dobro utrošite, bit će vam vraćeno u cijelosti i neće vam se nepravda učiniti.“ (2:272)

Allah Uzvišeni je Onaj koji se brine za nas i očekuje da velikodušno dijelimo. Potaknuti smo da budemo dobrohotni i nesebični sa svojim imetkom, svojim vremenom i svojim uzornim ponašanjem prema drugima.

Izvor: Islamreligion.com