Prilozi posjetitelja

Moj povratak Allahu kroz nasilje u porodici i silovanje od strane mog amidžića

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
Započinjem ovu moju priču sa zahvalom Allahu Uzvišenom. na blagodati vjere, kada u navedenom što mi se desilo, mnogi krenu krivim putem, i završe tragično. a ja sam počašćen da ipak idem pravim putem, putem Kur’ana i sunneta. Rođen sam u porodici u kojoj se vjera nije baš nešto praktikovala. Poneka dova se prouči, udijeli sadaka (pa pregovora posle zbog tog udijeljivanja) što se tiče obavljanja namaza, na namaz niko nije ni obraćao pažnju. Za ostale ibadete ništa nezz. Ovo je to što sam čuo kroz priče članova porodice, o praktikovanju vjere.
 
Moja majka se udala za mog oca, nakon izvjesnog vremena krenulo je nasilje. Otac je tukao moju majku skoro pa uvijek. Rodilo im se prvo dijete, koje je ubrzo preminulo. Svo to nasilje se nastavilo i dalje. Rođen sam i ja (često pomislim, kamo sreće da nisam) došao je rat, ubijanja, mučenja ali hvala Allahu nas niko nije tukao, preživjelo se,  hvala Allahu. Poslije  kreću gora iskušenja. To nasilje se i dalje nastavlja, koliko sam puta zatekao majku kada se vratim iz škole svu u krvi, kada sam pokušao prići, njegov odgovor je bio izađi nije to ništa.
 
Kroz sve te probleme i tugu, moj amidžić koji je bio stariji od mene (puno ranije ušao u pubertet) me iskoristi i nekoliko puta se dešavalo da me prisili da imam intimni odnos sa njim. Ništa od toga nisam smjeo nikome da kažem. Sve sam morao da krijem i da se borim sam sa sobom, mojom tugom i mojim iskušenjima. Postao sam i ja punoljetan i svatio šta je on meni zapravo uradio. Prekinulo se to što mi je činio, jer više to nisam dozvolio, ali ostali tragovi na meni. Uništen mi je život. Dok drugi uživaju u blagodati roditelja, rođaka, ja se borim sa nasiljem, silovanjem, neimaštinom i drugim problemima. Nemam ljubav roditelja, nemam prijatelja kom mogu otvoriti dušu. Dok nisam postao punoljetan rođeno je još nekoliko dijece. Ali kakve koristi, ja sam najviše uništen za to sve vrijeme. Nastavilo se sve dugi niz godina.
 
Odrasli su i ostali, da bi za vrijeme dragog Ramazana, otac opet pošao da tuče majku. Tada je stalo u odbranu nekoliko nas dijece. Nismo više dozvolili to nasilje. Ali opet nije kraj svemu tome. Pozitivna stvar, u svemu ovome, je što su za ovo vrijeme iskušenja učinila da se nas nekoliko, okrene vjeri i čvrsto osloni na Allaha. Naučili su obavljati namaz, postiti ramazan… ( Ovdje ću izostaviti neka dešavanja, da nebi svatili neki drugi članovi moje porodice o kome se radi.) Kroz sva ta iskušenja, dova od nekog iskrenog Allahovog roba je uslišana. Allah je mog oca uklonio iz naših života (dobio bolest, i vrlo brzo je umro). Elhamdulillah tom jednom iskušenju je došao kraj.
 
Ali sada je ostalo iskušenje po pitanju mene. I dalje se borim sa tim što mi se desilo. Izlaza još nema, uvijek mi je to u mislima, ali hvala Milostivom u vjeri sam još uvijek. Nisam napustio svoga Gospodara kad je meni najteže bilo kroz sva ova iskušenja, a nadam se da ni mene moj Gospodar neće napustiti kroz sva ova iskušenja u kojima sam trenutno. Želim samo da se zahvalim dvjema osobama ( dvjema sestrama ) koje su mi bila podrška u ovom mom ličnom iskušenju. jedna sestra E.H. koja me je uvijek savjetovala, kako dalje i bila mi je podrška (putem poruka, poziva). Allah da je uvede u džennet! I sestra H.I koja nas je puno pomogla, kada nismo imali šta da jedemo i koja mi je Allahovom odredbom pomogla u ispunjenu nekih mojih želja.
 
Također zamolio bi vas. sjetite se u dovama mene i molite Allaha da me izbavi iz trenutnih iskušenja u kojima sam, a ima ih mnogo koje nisam mogao navesti, i da se što prije oženim jer je to riješenje za jedno od iskušenja. Ali sjetite se i ovih sestara koje sam spomenuo. Jedna od njih je teško bolesna i ima rak jetre. Spomenite ih u dovama, kao i sve ostale koji imaju iskušenja.
 
Znajte da je naše riješenje samo povratak Allahu. Elhamdulillah, namaz mi je na prvom mjestu, samo da znate vi koji ga preskačete ili ne obavljate, samo da znate koju blagodat propuštate.
 
Ovo sve nisam napisao, da me neko žali. Već da uzmete pouku, kroz kakva sve iskušenja prolazi neko od nas Allahovi robova. Zato kada sjedete da jedete, sjetite se da ima onih koji nemaju šta da jedu. Kada ste sa roditeljima, sjetite se da ima onih koji nemaju njihovu ljubav. Kada se provodite sjetite se da ima onih koji su na iskušenjima, i koji bi voljeli bar malo radosti u svom životu. Znajte da je svakome njegovo iskušenje najteže, i imajte razumijevanja. Da Allah popravi naše stanje. 
 
Sjetite nas se u dovama.

Vaš brat.
_________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice
 
 
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, možete je prijaviti tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: