Prilozi posjetitelja

Moj prvi Ramazan

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
 

Odrasla sam u porodici u kojoj niko nije prakticirao vjeru osim dida i nane. Međutim, kad dođe mjesec Ramazan ipak su se neki veliki grijesi strogo ostavljali. Rođena i odrasla u inostranstvu, sa nekih 20 godina čitam prvi put knjigu „Zapečaćeni džennetski napitak“, 2-3 mjeseca pred Ramazan. Malo nakon toga odlučujem dati otkaz na poslu samo kako bih otišla u Bosnu da boravim cijeli Ramazan tamo, uživajući u akšamskim ezanima i svježe pečenim lepinjama koje se i dan danas peku samo za vrijeme Ramazana. Tad su dani posta bili najduži. Prvi dan se iftarilo oko 21h, i više rekla bih. Već oko 18h ležala sam u svojoj sobi i plakala koliko sam bila žedna, ali mi je bilo žao da se napijem, ipak to radim u ime Allaha. Izdržala sam.

Nisam znala klanjati. Negdje šestog, sedmog dana pozvala sam svoje društvo na iftar. Nije nas bilo puno i niko od nas nije ustrajno prakticirao vjeru, ali neko reče: „Što ne bismo otišli na teravih namaz?” Baš sam se radovala tom prijedlogu. Brzo smo se abdestili (onako kako smo tad najbolje znali) obukli i zajedno otišli klanjati. Nakon što sam se vratila kući, počela sam da razmisljam o jedinom, ispravnom putu. O Allahovom putu. Shvatila sam da želim klanjati, da trebam klanjati. Sutradan sam u komšiluku našla neki stari ilmihal i počela sam da učim kako se klanja.

Našla sam sebi jedan kutak u kući gdje sam to „vježbala“, pa se sjećam da sam sebi „ettehijjatu“ pisala na mali listić kao „puškice“, da stavim pored sedžde jer mi se ilmihal zatvarao sam pa me izbacivao iz takta. 🙂  Četiri, pet sura sam znala još od ranog djetinjstva tako da nisam morala puno novog učiti. Dva, tri jutra nakon što sam savladala sabah, počela sam i ostale namaze da obavljam. I kako tad, tako i danas, 10 godina kasnije. Elhamdulillah. Molim Allaha da nagradi onu osobu koja je onu noć na iftaru spominjala Allaha i navela nas da idemo u džamiju, jer danas imam namaz, pokrivena sam, znam puno više iz Kur‘ana i svake godine dočekujem suzama radosnicama, a ispraćam suzama tuge naš najodabraniji mjesec Ramazan. I možda baš ta osoba ima udio u tome.

Isto molim Allaha da učvrsti sve one koji se još dvoume oko nekih stvari u vjeri, koji možda nemaju nikakve podrške ili su na nekom drugom iskušenju. Amin. Sestro, brate, ne čekaj. Samo počni. Bilo da se radi o namazu, o hidžabu ili bilo čemu drugom. Osjećaj je neopisiv, pa požuri da ga iskusiš. Molim Allaha da svi dočekamo Ramazan zdravi i sa svojim najmilijima i da ga isto tako ispratimo. Amin.
 
Sestra N. B.
__________
Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com
 
 
 
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH
Close

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: