Sihr - džini

Moje iskustvo sa džinnima

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Sve je to ispalo nekako neplanirano, odnosno jedan prijatelj je imao čestih problema sa snovima, pa je osjetio potrebu da mu se prouči rukja. Sad kad smo imali ispred sebe jednog čovjeka koji liječi Kur’anom, on ga je pitao da mu prouči rukju, na što je učač pristao. Još jedan brat i ja smo, više iz šale, nego za ozbiljno pitali da i mi stanemo i da slušamo rukju. Ni slutio nisam šta me čeka tog ramazanskog dana….

Pošto je učač rukje dozvolio da i mi ostanemo u toj prostoriji mesdžida, ja sam stao uspravno, zažmirio i počeo slušati ajete rukje s kojom je učač bio počeo. Osjetio sam malo uznemirenje i nervozu, ali se ništa nije dešavalo jedno desetak minuta, dok ne osjeti da je neko pao (odnosno da je spušten na tlo) – neko od braće koji je prisustvovao liječenju Kur’anom. Srce mi malo brze zakuca, ali mi se pojavi i znatiželja da saznam ko od dvojice braće leži na podu.Neki glas mi je govorio da otvorim oči i da prekinem sa slušanjem rukje, te da gledam šta se dešava s tim bratom, ali sam ipak ostao na svom mjestu, sklopljenih očiju i nastavio sa slušanjem učenja Kur’ana, koji je učač milozvučno i bez prekida učio.

Nekako mi se bilo odužilo i vidim da mi se ništa ne dešava, pa sam počeo pomišljati da prekinem sa slušanjem rukje, kad osjeti kao da mi se noge počinju pomalo ljuljati. “Ma nije moguće” – pomislih u prvim trenutcima, ali uskoro počeh osjećati kako mi se čitavo tijelo počinje pomalo ljuljati, otprilike kao kad vjetar puše, pa se drveće počne njihati sad na jednu, sad na drugu stranu.Uhvati me velika nervoza, a moram priznati i strah, jer sam prilično dosta toga oko džinsko-šejtanskog svijeta bio pročitao i slušao, ali nisam mogao vjerovati da ja imam problema s tim. Međutim moje tijelo je se sve jače i jače ljuljalo, a počeo sam osjećati da me nešto preuzima, odnosno bio sam svjestan svega šta se dešava, ali nisam mogao više kontrolirati tijelo, koje je sve više i više težilo da padne unazad. Poslije izvjesnog vremena su me neka braća prihvatila i položila na tlo, jer sam bio krenuo da padnem nazad.

Tako mi Allaha, od kojeg nema drugog Boga, kada sam položen na tlo, osjetio sam kako mi se kroz tijelo nešto kreće – kreće se velikom brzinom iz ruke u ruku, koje su bile raširene svaka u svoju stranu. I dalje sam bio svjestan šta se dešava, ali nisam imao kontrolu nad svojim tijelom, nego sam panično upućivao dove Allahu, dž.š., da olakša da ovo zlo izadje iz mene.Učač rukje je i dalje nastavljao sa učenjem plemenitog Kur’ana, a kod mene su javljale sve žešće reakcije na tijelu, od tresenja, jakog podrhtavanja te ispuštanja jakih krikova. U jednom trenutku sam osjetio da mi se usta nenormalno jako otvaraju, ne mojom voljom, te poslije izvjesnog vremena osjetih kao da mi se nešto otkači iz dna stomaka, usta mi se još više, uz gromoglasan krik, raširiše, a onda mi se tijelo naglo smiri i ja osjetih da mogu otvoriti oči i doći sebi.

Sve ovo se desilo, otprilike, u nekom vremenskom razdoblju od 30-40 minuta, ali je ostavilo na mene takav dojam i utisak kojeg ću se, dok živim, sjećati. Olakšanje koje sam poslije toga osjetio teško se može riječima opisati, kao da sam bio u zatvoru, pa sam pušten na slobodu – takav osjećaj sam imao u grudima.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH
Close

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: