Brak i islamska porodica

Odgajateljica ummeta

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Razmislimo kako važnu ulogu nosi jedna majka. Sve mi imamo neke zadatke. Lahko je biti kuharica, profesorica, daijka, farmaceutkinja, iako i to nosi teret sa sobom. Odgajati sljedbenike Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i biti sebebom da se sutra Poslanik, alejhisselam, ponosi tobom ili odgojiti velikog griješnika koji će raditi protiv ummeta je strašno veliki emanet o kome se malo priča. Volimo da slušamo inovativne teme, ali teme koje su srž našeg vjerovanja, usko povezane sa našim Džennetom i Džehennemom su potrebnije. 

Šejh Sa’ad El-Gamidije rekao: „Ja kada vam pričam, ja vam ne pričam o svojim djelima. Ja vam pričam o svom znanju.“Pa, sve ovo što govorim, govorim prvo sebi, a onda vama kao majkama ummeta. Ovo je uloga za koju se odgajamo cijeli život. Šta ćemo reći Allahu kada nas bude pitao da li smo emanet ispunile? Od Abdullaha bin Amra se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša velika opskrba.“Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre, kojoj su ljudi i kamenje gorivo, o kojoj se meleki strogi i snažni brinu, koji se onome što im Allah zapovijedi ne opiru, i koji ono što im se naredi izvršavaju.“(Et-Tahrim, 6)

Ako su djeca emanet, kako je došlo u komentarima ajeta i hadisa, znači da je tebi ta porodica data na povjerenje. Kada ti neko da nešto u emanet, sigurno je da će ti to tražiti nazad ili će te pitati o tom emanetu kako si ga čuvao. Djeca su nam data u emanet i to je najveći emanet koji nas može odvesti u Džennet, ali isto tako može da nas odvede u Džehennem, Allah da nas sačuva. Mnogo je islamskih porodica u kojima je majka jakog imana, dobrog vjerovanja, njeno primjenjivanje sunneta ide do najvećih granica, ali onda vidimo da iz te porodice nakon nekoliko godina izađe dijete koje uništava ugled muslimana. Vidimo kako velikim brojem, osim kome se Allah smiluje, djeca muslimana zalutaju. Zašto kažemo velikim brojem? Zato što su djeca muslimana koja su uspjela, koji su alimi, hafizi, poznati po ahlaku, džematu sabah namaza, postali rijetki koji se na sijelima spominju. Jedinke su djeca koja su odgojena. Zbog čega smo mi sebi ovo dozvolile?

Žalosno je što se bavimo tuđim životima, a u svojoj kući odgajamo velikog griješnika koji će sutra naštetiti ummetui za kog ćemo biti pitane. Koji je pogrešan potez kojeg činimo? Osnovna greška: od djece tražimo da nam daju naše pravo a mi njima ne dajemo njihovo. Ono što treba da nas potrese jesu riječi Uzvišenog Allaha: “…sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre..“ Allah nam nije naredio da ih čuvamo od hladnoće, bolesti, loše hrane, ali mi smo svemu tome dale prednost nad riječima Uzvišenog Allaha. Ti si ta koja je dužna da zaštitiš dijete od vatre. To nam je strogo naređeno, svedrugo dolazi nakon toga.
_________________________

Primjer: Djeca se spremaju na sankanje. Potrebno je da spreme dobru odjeću koja će spriječitida se razbole, i mnogo drugih pravila kako bi sutra izbjegli veći problem. Adekvatno ih pripremamo da sutrašnji izlet prođe u najboljem redu, kako poslije ne bismo snosili loše posljedice. Da li im poputtoga kažemo da je ovaj dunjaluk prolazan, da se čuvaju od grijeha i vatre, da vole Allaha toliko da im svaki grijeh postane mrzak? Dunjaluk je poput pomenutog izleta, na njemu se valja adekvatno opremiti kako ne bismo snosili loše posljedice. Da li djecu upozoravamo na ahiretsku opasnost kao što ih upozoravamo na dunjalučku? Da li je to dunjalučka opasnost strašnija od one ahiretske? Jedan šejh je spomenuo da djecu obavezno hranimo tri puta dnevno, ako slučajno zaspu bez večere majka ne može da zaspe. Pitajmo se: Ako zaspe bez vitr namaza da li onda majka može da spava? Da li se više radujemo dunjalučkim uspjesima i diplomama nego sedždama naše djece?  Da li im govorimo da dobijanje diplome u školi neće ojačati njihov prelazak preko Sirat ćuprije? Najljepše što možemo dati djetetu jeste da se istinski boji Allaha. To ćemo postići kada shvatimo da je naše dijete dato nama u emanet. Musliman kada veže pertle na cipelama veže ih tako da se one ne odvežu tri sata. Svemu je potpuno posvećen i maksimalno požrtvovan.
_____________________

Brojnost djece nije nešto čime se samo možemo ponositi. Prije nego kažemo mašallah za veliku brojnost djece, pogledajmo da li su odgojena. Moramo spoznati da je zaista to dijete nama emanet. Uzvišeni Allah kaže: „Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! Daruje ženskinje kome hoće, a kome hoće –muškinje, ili im daje i muškinje i ženskinje, a kome hoće, da da je bez poroda; On je, uistinu, Onaj Koji sve zna i svemoćan je.“ (Eš-Šura, 49,50)

Mi nismo sposobne da time raspolažemo, jer rađanje djeteta je isključivo Allahova opskrba, ali ono čime mi upravljamo jeste odgoj djeteta. Dijete je odgovornost i ono sutra može biti razlog da te Uzvišeni Allah uzdigne na velike stepene Dženneta i da to bude zbog oprosta kojeg tvoje dijete traži za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Kad umre sin Ademov, prekida mu se djelo, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se koriste ljudi i dobro dijete koje se moli za njega.“ (Muslim) Također, to dijete može doći na Sudnji dan i požaliti se Allahu kako ga ti nisi odgojila.

Šejh Sad el-Atiq jejedne prilike rekao da u današnjem vremenu imamo mnogo vrata džihada, ali najteži je odgoj djece. Ova blagodat je učinjena džihadom i borbom. Djeca su rođena na prirodnoj fitri i oni vole Allaha, ali na nama je da brinemo o toj ljubavi. Mi smo najveći uzor njima. Kada vidimo dijete koje je neuredno, predpostaviš da je i roditelj neuredan. Kada dijete sutra na ulici povisi glas na nekoga, kada šeta slobodno ulicom a ezan se uči, to je isto oličje majke kao i čista odjeća. Djeca iz kuće iznose ono što mi ne bismo i često nas osramote. Kada sutra nekoga opsuje, znaj da je to čulo od nekoga. Šejh Nabulsi je jedne prilike rekao da kada čuješ dijete kako lijepo priča, kako je milostivo i blago, znaj da se u toj kući priča lijepo. Kada dijete galami, znaj da se u toj kući tako ponaša. Kada poradimo na tewhidu i akidi naše djece, sve ćemo druge stvari popraviti. Mnogo je djece muslimana koji ne klanjaju sabah. Majci je žao da ga probudi, babi je žao da ga povede. Mnogo je djevojčica koje se ne oblače onako kako šerijat nalaže. Zašto nam se sve ovo dešava? Zašto budimo djecu u pola sedam kako ne bi zakasnili u školu, a pustile smo ih da prespavaju sabah? Kao da im kažemo da moraju ići za nafakom, a da zaborave Onoga ko je stvorio istu tu nafaku.
__________________________________

Koliko se sekiramo o polaganju ispita naše djece pred Allahom? Da li se više nasikiramo kada nas pozove razrednica i kaže da je naše dijete popustilo u matematici? Neko od učenihje rekao: „Tako mi Allaha na dunjaluku nema veće blagodati, nema ljepšeg prizora od djeteta koje pada Allahu na sedždu.“Da li smo mi te koje odgajaju djecu da se boje Allaha? Kada je majka uvijek ljuta, dijete se navikne na njenu srdžbu. Kasnije, kada su u pitanju Allahove naredbe, njena srdžba se ne razlikuje od dunjalučkih stvari. Ne galamimo tamo gdje ne trebamo. Zaista galama ostavlja veći trag na dijete nego udarac 20 puta. Zaista onaj koji galami u kući nema autoriteta nad djecom i nema ispravan odgoj. Poslanik, alejhisselam, nikada nije galamio. Kada bi se naljutio, to bi se vidjelo samo na njegovom licu. Enes bin Malik je služio Poslanika, alejhisselam, deset godina, a on mu nikada nije rekao zašto je nešto uradio ili zašto nešto nije uradio.

Primjer: Galamimo na kćerku koja se nije ispravno pokrila. Ona će se osjećati poniženo, a nakon toga će osjećati potrebu da se opravda, odnosno da ti odgovori. Ako joj sa druge strane priđemo blago i posavjetujemo je da se bojimo za nju radi Allahove kazne, imat ćemo drugačiji efekat. Tada će dijete osjećati stid i doživjet će blagost od majke. Naš cilj je da dijete zavoli Allaha. Udarac je propisan tek od desete godine kada dijete odbija da klanja. Zamislimo kakvo je stanje djeteta kojeg udarimo za svaku sitnicu, pa čak i u lice za koje je Poslanik, alejhisselam, zabranio da se udara i životinja. Sa druge strane zamislimo dijete koje nismo nikako udarali, i u desetoj godini dobije odgojni udarac radi neobavljanja namaza.
________________

Jedan šejh spominje da je najveći krivac za odgoj djeteta internet. Kod djece muslimana se dešavalo da izgovore riječi kufra radi interneta. Nemojmo misliti da će sve biti riješeno kada jednom kažemo da je nešto haram i da dijete to ne smije. Dječiji iman treba više. Mi ga pustimo da gori pa ga onda gasimo. Ne dajimo djeci ono čime Allah zadovoljan nije. Allah je Taj kod koga će prvo odgovarati, Koji je prvi mualim. Vraćajmo dijete u fitru. Vraćajmo dijete u svemu na Allaha. Podaci kažu da 90% udaraca bude u ljutnji. To nije odgojna mjera za dijete nego je bilo za tebe koja si bila ljuta. Budimo one koje pozivaju Allahu, pa onda na pokornost nama kao majkama. Pružimo im zaštitu od vatre pa onda tražimo da budu dobri prema nama. Šejh Sad el-Atiqkaže: „Dozvolite djeci da se igraju. Ako mu ne daš da se igra u dobi u kojem treba da se igra, igrat će se u dobi kada ne treba, ali igrat će se takvom igrom da će naštetiti ummetu.“

Od prve do sedme godine dijete treba da se igra. Od sedme do četrnaeste treba da ga učiš. Od četrnaste godine budi mu prijatelj. To je period kada dijete treba prijatelja. Ako mu mi okrenemo leđa, prići će im veliki griješnik koji će mu omiliti dunjaluk i grijeh. Rečenica ‘dok si pod mojim krovom tako ti je‘, je kao metak. Time mi šejtanu koji napada naše dijete dajemo zeleno svijetlo. Svaku sitnicu vraćajmo Džennetu. Operi ruke poslije jela jer je tako Poslanik, alejhisselam, radio. Poslušaj majku, da bite Allah volio. Pospremi svoju sobu, jer Allah voli čistoću. Ne optužujmo djecu kada pričamo sa njima.

Primjer: Babo je otišao na namaz u džemat, ali nije vidio svoje dijete da klanja iako se on kune da je klanjao. Babo se naljuti, pa sutra sretne imama i on mu potvrdi da je njegovo dijete klanjalo. Nakon toga babo ne možeda mu traži halala. Oni koji odgajaju radi Dženneta, tražit će halala. Tražite halala od svoje djece kako bi naučili da traže oprost od Allaha. Zašto mi smatramo da moramo biti uvijek u centru pažnje? Zašto se toliko radujemo kada naše dijete donese peticu iz škole, pa čak pripremamo za to i hediju, a naše dijete pet puta pada Allahu na sedždu, uči Allahov govor, a nama je svejedno. Kada smo im rekle da smo ponosne na njih jer su vjernici, iako često kažemo da smo ponosni jer ih je pohvalila učiteljica.

Izdignimo vjeru iznad svega drugog, pa ćemo dobiti i dunjaluki ahiret. Ako ovako budemo odgajale djecu, mi ćemo odgajati ummet. Uz dovu i oslonac na Allaha ćemo odgajati djecu a ispred nas Džennetske deredže, krune na glavama, i to sve zbog našeg djetetakoje smo odgojile. Također će nam se i u dunjaluku djeca istaći jer oni teže ka Allahovom zadovoljstvu. Kako li će tek u ahiretu napredovati? Kada budemo sve vraćale na Allaha, tada ćemo vidjeti plodove našeg odgoja i na dunjaluku. Odgoj djece danas je borba na Allahovom putu…

Sa predavanja: Odgajateljica ummeta – Predavač: Amina Hadžić Jahić, prof.
Zapisala: Merima Struga

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: