Odgovori

Tri pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. “O Mjeseče, ispuni mi želju”

PITANJE: Pretraživajući sadržaj interneta na jednoj stranici pročitao sam da se čovjeku ostvari želja ukoliko zapali svijeću dok je Mjesec u uštapu. Učinio sam to, ali sam kasnije pomislio da sam uradio djelo koje je mrsko Allahu, džellešanuhu. Ipak, ja vjerujem da je Allah jedini Bog, da sve može i da Mu niko nije ravan…

ODGOVOR: Islam nas uči da sve što se događa pripisujemo Allahovoj volji, a ne prirodnim pojavama niti nebeskim tijelima. Pagani su, prije pojave islama, imali običaj kazati da kiša pada zbog zvijezda. Zejd b. Halid el-Džuheni pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio je sabah-namaz na el-Hudejbiji nakon kišovite noći. Nakon što je završio, okrenuo se ljudima i upitao: ‘Znate li šta je rekao vaš Gospodar?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, odgovoriše ashabi, pa on reče: ‘Rekao je: ‘Neki su Moji robovi osvanuli kao vjernici, a neki kao nevjernici. Ko je rekao: ‘Kiša je pala iz Allahove dobrote i milosti’, taj vjeruje u Mene, a ne vjeruje u zvijezde; a ko je rekao: ‘Kiša je pala zbog te i te zvijezde’ ne vjeruje u Mene, a vjeruje u zvijezde.’’” (El-Buhari i Muslim)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda: “Jednom je prilikom za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pala kiša pa je on rekao: ‘Neki su ljudi osvanuli kao vjernici, a neki kao nevjernici. Vjernici su oni koji su rekli: ‘Kiša je pala iz Allahove milosti’, a nevjernici su oni koji su rekli: ‘Istinu je nagovijestila ta i ta zvijezda.’’” Ibn Abbas, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: “Tada su objavljeni ajeti: ‘I kunem se časom kad se zvijezde gube – a to je, da znate, zakletva velika – on je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj – dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti – on je objava od Gospodara svjetova. Pa kako ovaj govor omalovažavate i, umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana, vi u njega ne vjerujete.’ (El-Vakia, 75-82).” (Muslim)

Načelno pravilo je da musliman ne poduzima ništa prije nego što se posavjetuje s onim u koga ima povjerenje, a kome su poznati temelji islama. Zar se može vjerovati da jedna upaljena svijeća u kombinaciji s punim Mjesecom može ispuniti želje?! Čemu onda učenje dove i ulaganje truda ako je želje tako lahko ostvariti?! Spomenuto djelo može biti manji širk, a može biti i veliki širk, koji izvodi iz vjere. Naime, ako čovjek zapali svijeću vjerujući da je Allah Onaj Koji ispunjava želje ali da je ista ta svijeća s punim Mjesecom uzrok da Allah ispuni želju – počinio je manji širk (kad kažemo manji širk, ne mislimo da je to mali grijeh, to je veliki grijeh). A ako pak zapali svijeću vjerujući da ista ta svijeća ispunjava želju, tad je počinio veliki širk i izašao iz islama.
Molim Gospodara svjetova da nas učvrsti na Pravoj stazi! A On je pokrovitelj uspjeha i samo je On zaštitnik pravovjernih.
_______________________________________

2. Je li hodžina plaća halal

PITANJE: Je li dozvoljeno uzimati nadoknadu za mujezinluk i imamet? Drugim riječima, je li halal hodžina plaća?

ODGOVOR: Osman b. Ebul-As, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: “Allahov Poslaniče, imenuj me za imama u mom plemenu!” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Evo, određujem te za njihova imama, pa neka ti mjerodavno bude stanje najslabijeg od njih i izaberi mujezina koji za mujezinluk neće uzimati nadoknadu.” (Ebu Davud, et-Tirmizi, en-Nesai, Ibn Madža, Ahmed. Ovaj su hadis autentičnim okarakterizirali et-Tirmizi, el-Hakim i ez-Zehebi.)

Jahja b. el-Bekka rekao je: “Čuo sam nekog čovjeka da kaže Ibn Omeru: ‘Boga mi, volim te u ime Allaha!’ Ibn Omer, radijallahu anhu, odgovori mu: ‘Ja tebe, Boga mi, mrzim u ime Allaha!’ ‘A zašto?’, upitao je onaj čovjek, na šta mu Ibn Omer odgovori: ‘Zato što pjevušiš učeći ezan i zato što uzimaš nadoknadu za mujezinluk.’” (Abdurrezzak, Ibn Ebu Šejba i et-Taberani. Ovo je predanje pouzdano.)

Potonji hanefijski učenjaci i šejhul-islam Ibn Tejmijja smatraju da je nadoknadu za mujezinluk i imamet dozvoljeno uzeti samo u slučaju prijeke potrebe, to jest, da mujezin, odnosno imam bude siromašan čovjek. A neki učenjaci, opet, to ne dozvoljavaju ni u kom slučaju. “Pa ipak, o mujezinima se u ovom vremenu brinu islamske zajednice i daju im nadoknadu, i to je dopušteno zbog prijeke potrebe, posebno otuda što sistem u islamskim zajednicama ne prihvata dobrovoljne mujezine”, rekao je šejh Selim el-Hilali.

Kad je riječ o uzimanju nadoknade za učenje časnog Kur’ana, to zabranjuju hanefijski i hanbelijski autoriteti. Oni svoje mišljenje dokazuju pouzdanim hadisima koje ćemo ovdje navesti. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prošao je pored nekog čovjeka koji je čitao Kur’an i od ljudi tražio nadoknadu, pa se vratio i rekao mu: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Neka onaj ko čita Kur’an traži nagradu od Allaha, zaista će se pojaviti ljudi koji će čitati Kur’an i tražiti nadoknadu od ljudi.’” (Ahmed, et-Tirmizi i el-Begavi)

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, čuo je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Učite Kur’an i time tražite od Allaha džennet prije nego što se pojave ljudi koji će ga učiti radi ovoga svijeta; Kur’an se uči radi triju stvari: radi nadmetanja, radi ovog svijeta i radi Allaha.” (Ahmed, el-Begavi i el-Hakim)

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom izašao među nas, a mi smo čitali Kur’an. Među nama je bilo i Arapa i nearapa, pa je rekao: ‘Čitajte, svako od vas lijepo čita, a pojavit će se ljudi koji će ga čitati radi pokazivanja i prestiža, čitat će ga radi ovog, a ne radi onog svijeta.’” (Ebu Davud i Ahmed)

Govorili smo i opet ćemo ponoviti: o vjerski službenici, o braćo i sestre, vratimo se temeljima, Kur’anu i sunnetu, koje ćemo provesti u djelo pomoću shvatanja hanefijskih autoriteta! Nemojmo sebi dopustiti da se pozivamo na hanefijski mezheb onda kad nam to odgovara, a da se od njeg otuđujemo onda kad isti taj mezheb nije u skladu s našim željama, prohtjevima i običajima! Budemo li nedosljedni, pred Allahom nećemo imati nikakav dokaz, a strašno će i teško biti polaganje računa na Dan ustanuća. Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put i On sve zna.
_________________________________

3. Hutba i govor

PITANJE: U vezi s džumanskom hutbom, kad je zabranjeno razgovarati: dok se imam penje na minber ili kad počne držati govor? Nagradio Vas Uzvišeni Allah!

ODGOVOR: Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko petkom, dok imam drži hutbu, nekome kaže: ‘Šuti!’, već je izgovorio besmislicu.” (El-Buhari i Muslim)

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud ušao je u džamiju, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu, sjeo pored Ubejja b. Ka‘ba i nešto ga upitao, a ovaj mu nije odgovorio, na šta je Ibn Mesud pomislio da je kivan na njega. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio s namazom, Ibn Mesud upitao je: ‘O Ubejje, zašto mi nisi odgovorio na pitanje?’ ‘Ti nisi klanjao džuma-namaz kao mi!’, odgovori mu Ubejj, pa ovaj preupita: ‘A zašto?’ ‘Zato što si govorio dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu’, odgovori mu. Ibn Mesud odmah je ušao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘Istinu je rekao Ubejj, poslušaj ga!’” (Ebu Ja‘la i Ibn Hibban)

Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se okupa petkom, namiriše, makar mirisom svoje žene ako ga ima, obuče najljepšu odjeću, ne prekoračuje preko ljudi i ne govori za vrijeme hutbe, to će mu biti iskup za grijehe počinjene između dvije džume; ko bude govorio besmislice za vrijeme hutbe i prekoračivao ljude, računa mu se samo kao podne-namaz.” (Ebu Davud i Ibn Huzejma)

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Dovoljno si zgriješio da suklanjaču kažeš: ‘Šuti!’ dok imam drži hutbu.” (Et-Taberani)

Budući da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razgovaranje za vrijeme hutbe uračunao u besmislen govor dokaz je da je razgovaranje za vrijeme hutbe zabranjeno. Na osnovu toga, islamski su autoriteti jednoglasni u mišljenju da imamovo uspinjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje, koje je zabranjeno samo kad imam počne s hutbom, a nije zabranjeno dok sjedi na minberu, prije hutbe.

“Nema smetnje u razgovaranju dok je imam na minberu, dok mujezin uči ezan i nakon toga; razgovarati se može sve dok imam ne počne s hutbom”, zaključio je imam Šafi. Imam el-Begavi tvrdi: “Ne smeta razgovaranje sve dok imam ne počne s hutbom.” A Allah najbolje zna.

Penjanje na minber nije hutba, sjedenje imamovo dok se uči ezan nije hutba, sjedenje između dvije hutbe nije hutba… Dakle, zabranjeno je pričati onda dok hatib drži vaz. Imam Malik razgovarao je sa svojim učenicima dok bi se učio ezan za džuma-namaz, a zatim bi, pošto bi imam počeo držati govor, zašutio i okrenuo se licem prema njemu.

Na pitanja odgovorio: Abdurrahman Kuduzović, prof.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Prijava gramaticke greke

Slijedeci tekst ce biti poslat administratorima stranice: