Osjećate li se loše kad počinite grijeh?

Ako se osjećate loše kada počinite neki grijeh, Ibn Al Jawzi je rekao nešto vrlo snažno o živom srcu naspram mrtvog srca. Rekao je slijedeće: “Ako se osjećate loše kad počinite grijeh, znajte da je to znak da je vaše srce još uvijek živo jer ne biste ništa osjećali da vam je srce mrtvo.”

Dio naše ljudske fitre je da kada počinimo neki grijeh, kao šta je na primjer ogovaranje, ne bi nam to trebalo biti ispravno. Znate neku osobu koja nije navikla na ogovaranje, kad ogovara, znate da je to loše. Doslovno to mrtvo, prljavo meso ima pokvaren okus.

Uzvišeni Allah je rekao: „…I ne ogovarajte jedni druge! Zar neko od vas voli da jede meso svoga mrtvog brata? To vam je odvratno! Bojte se Allaha! Allah zaista prašta i milostiv je!“ (El-Hudžurat, 12.)

Jednostavno nema dobar okus i ne osjećate se dobro zbog toga. I to je dobro za vas, to je dobar znak. Morate to kapitalizirati. Osoba koja nije navikla gledati i raditi haram, kada vidi nešto loše, ne osjeća se dobro, osjeća se pogrešnim i uznemirenim. To je znak da je srce te osobe živo. Jer da je mrtvo, ne bi taj grijeh osjetili kao grijeh i kao nešto loše, već kao neku „normalu“.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem u hadisu kaže: “Znate li šta je to gibet? Da spomeneš svoga brata sa onim što mu je odvratno.” Bi rečeno: “A ako je tačno to što kažem o svome bratu?” Na to Poslanik odgovori: “Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogovorio si ga, a ako nije, onda si ga potvorio.” (Muslim)

Šta se tiče grijeha, važno je da ne izgubite svoju fitru. Ne dopustite da se grijesi (kojih je oko nas mnogo danas) normaliziraju u vašem životu samo zato jer se normaliziraju u životima drugih ljudi oko vas.

Kako znaš da ti je srce mrtvo, bolesno ili zdravo? Ibn Al Jawzi je rekao: “Bolesno srce ne može osjetiti slast ibadeta, baš kao što kada je osoba bolesna ne osjeti okus svoje hrane.” Znaju da moraju jesti da bi se prehranili i održali, ali slatkoća, okus hrane je nestao zbog bolesti.

Isto tako kada je u pitanju srce, ako je nečije srce bolesno, u ibadetima se ne može uživati. Zato se moramo zapitati koji su to grijesi i koje su to „brave“ na našem srcu koje mu ne dopuštaj da uživa u činjenju ibadeta. Dakle, dio toga je obučavanje i odgoj samoga sebe o novim dobrim djelima, kao i težnja ka drugoj razini i vašim dobrim djelima, pa onda kontinuirano stvaranje tih rezultata.

Dio toga je da sebe pitamo: “Šta je to šta me zapravo koči? Jer ako ne osjećam njegovu slatkoću (ibadeta), nešto nije u redu.” To nije nešto šta vam šejh ili efendija može lako reći ili postaviti dijagnozu. Morate imati trenutke introspekcije i preispitati sebe.

Izvor: www.aboutislam.net